Pred spavanje Bebo zna imati prohtjeve. Tako je bilo i neko veče.
“Ocem kadu!”
“Ne može sad čokolada, sutra ćeš je jesti.”
“Ocem bombone!”, ne odustaje on i posebno uškilji očima računajući na šarmiranje.
“Ne može ni to, sutra ćeš ih jesti.”
Naduri se on na sekund, pa mu pažnju privuče crtani i odusta od prohtjeva. Izgledalo je da se vraća ritualu pred spavanje. Privuče se meni pa poče:
“Daga mama…”, pa opet posebno uškilji.
Ja već smatrajući da sam prozrela fore i fazone, već spremila ignorisanje za novi zahtjev, kad me on iznenadi.
“Daga beba!”, reče on neočekivano i nasloni glavu na moj stomak.
Već raspilavljena od tolike nježnosti, upitah ga:
“Je l’ čuješ bebu? Šta kaže?”.
“Beba kaze daj Makiju bombona.” 😀
aprilia
Zasluzio je bombon
🙂
karadara
Aprilia, ne možeš vjerovati ali dosta me je ljudi pitalo da li je Bebo dobio bombonu 🙂 Ipak, nije. Toliko me je zasmijao da je i on počeo da se smije pa smo bombonu, on slučajno a ja namjerno, zaboravili. Šta ću. Moram ispoštovati ne:) Sledeći dan smo nadoknadili.