Ustaneš u pola 6. Dođeš na posao. Radiš. Kući si do 16h. Jedno dijete, drugo dijete, ručak, veš, nabavka. Ima i igre smijeha. Dosta galame i plača. Spava ti se, spavalo ti se još danas oko dva, a sad je sedam. Večera, samo još jedan crtani, satjerivanje u krevet, jedno se upiški, drugo se probudi. Bauljaš kao zombi. Više ni ne bacaš pogled na onu knjigu pored uzglavlja. Seks je na još daljoj poziciji od knjige.
Šta se dešava?
Rutina. Svakodnevnica. Očekivano. Zacrtan raspored koji se remeti samo ako se jedno od djece razboli. Tad se u PiP (plan i program) ubace čekanja kod pedijatra, srkanje bala, špricanje sirupa, kapanje kapi, držanje glave, nosanje i nespavanje.
Imaš ideju kako da se zabaviš ali ne i vrijeme da to uradiš. Pada ti na pamet sto ideja što bi uradila ali nemaš snage da sebi uskratiš nekih sat sna.
I onda malo-pomalo, tek kad se stvore idealni uslovi, ti naspavana, djeca mirna ili zbrinuta i to sve traje više od pola sata, želiš nešto da napišeš ali ti se ne da. Ne da ti se. Ne da se ni njemu. Nikom se ne da. Gledaš tv. Mrljaviš. Loše se osjećaš što baš sad kad imaš vremena ne radiš nešto što planiraš i želiš tako dugo. A ono – ništa.
Da, povlačim paralelu između pisanja i seksa ako neko još nije shvatio.
Šta pisanje čini zanimljivim – inspiracija koju ne možeš naručiti i sačekati da ti dođe. Inspiracija za pisanje je isto što i spontanost za seks. Da bi bilo odlično, mora ići jedno sa drugim. Inače, piši propalo.
A gdje naći sponatanost kad si prisiljen na rutinu?
Možda poslušati koučeve i savjete instant psihologa?
Budi kreativan/na.
Đe bolan, kad sve ono sa početka teksta: ustajenje, oblačenje, spremanje, kuvanje, srkanje bala!?
Jedini veći zločin od izgovaranja “budi kreativan” je “budi spontan”. Pa to samo sebe isključuje. Očekivanje kreativnosti po imperativu je jednako glupo kao i postavljati pitanje “Spavaš li?”.
Pronađi razumijevanje sa partnerom.
Važi. Evo razumjeli smo se da nam nije ni do čega sem do spavanja.
Mi se razumijemo. Savršeno se razumijemo. Ne da nam se kad moramo i kad se očekuje jer tad imamo vremena.
Misli pozitivno.
Ne mogu da mislim, a još manje pozitivno.
Nisam ja negativna, već umorna. Isto je i sa njim. A još imamo podršku. Šta je sa onima koji je nemaju? Evo, još me i sramota sad.
Osvježite svoju rutinu, kupite nešto poput Kama sutre.
Jedino što me može osvježiti je san i spontano buđenje koje ne podrazumijeva plač ili čupanje kad već alarm ne mogu izbjeći.
Ništa od ovog. Bilo kakvi savjeti tipa “10 savjeta da probudite strast” ili “Tajna savršene organizacije u braku” mogu izazvati smijeh ili bljuvanje vatre, zavisi koje doba dana je u pitanju. Nikakav lajf kouč, jedino kauč.
Možda poslušati druge koji su dugo u braku?
NIPOŠTO. Izdvojiću dvije najgore izjave, jedna od svakog pola:
“Kad mi se onaj moj približi, zadavila bih ga.”
“Kad spavam pored svoje žene, kao da spavam pored rođenog brata.”
Razumjete sad o čemu pričam? Jesu najgore, ali ni varijacije na temu nisu bolje. Ne, ne, to nije opcija. Ili ako baš insistirate na empiriji i godinama staža, tražite one netipične parove, ne moraju se nužno držati za ruku, odaće ih klišei – osmijesi i sjaj u očima. Budite vrlo obazrivi, svakako.
Čitati poruke novine i portala?
Vrlo slične onima iz kategorije instant psihologa. Ne valja ako nije sedam puta sedmično i ako nije kao kao u “9 i po nedelja”? Get real.
I šta, sad vi mislite da smo mi sa završili sa pisanjem , da je seks za nas prekrižen vo vjeki vjekov? Da, jeste i ja sam odlučila da to podijelim sa cijelim svijetom pismenim saopštenjem.
Ništ’ da brinete ima nade. Ima seksa i poslije djece, a bogami i u braku. 😀
1 savjet kako da probudite strast/tajna savršene organizacije u braku
Prvo i jedino, ne budite strast. Pustite je da spava. Ako je mnogo cimate, pašće u komu ili će opstajati na aparatima. Ne cimajte se samo zbog forme. Podrazumijevanje bilo čega, a naročito opipljivih stvari poput libida i seksualne želje, vodi u propast. Sigurica je ubica zanimljivog života. Ne mora svaki put biti kao da je Čola ispjevao ali kvalitet je na cijeni, ne kvanitet.
Bilo šta pod moranje, a naročito pisanje će vam se zgaditi.
Savršena organizacija u braku ne postoji.
Dakle, samo jedan savjet koji niko nije tražio a ja vam ga besplatno dajem jeste:
stvari koje traže spontanost, zadržite spontanim.
Toliko. Nema na čemu.
I da, pisanje je stvarno sporedno u ovoj priči ali mater mi ovo čita, razumite me.
foto:http://www.bancodeimagenesgratis.com/
Skitarnik
Dobro je da neko piše o pisanju bez foliranja. Ja već počela da verujem da kod nas ima neka falinka i da smišljam strategije da čitanje novina u kupatilu razradimo i pretvorimo u pisanje, ili da pišemo u 4 ujutru kad on ide na posao (i kada ja samo kažem “Hvala Bogu, sad mogu da se raširim i odspavam 2 sata ko čovek !”)
Jelena
🙂 Joj seksualna moja!..
Ne znam kako da zaobiđem “mater”, pa da ti kažem?..
Ima nade, veruj ti meni, ženi u b(m)raku već 15 godina…
😀
Letnje igralište
“Kad spavam pored svoje žene, kao da spavam pored rođenog brata.”
Gde me nađe, slatka… Muž i ja lupamo high five kad se mimoiđemo u kući, hahaha. Hvala za smeh u jutro rano! 🙂
CaraDara
😀 😀 😀 nemam šta da dodam
Rebeka
Kada ti pocinje posao? Moras li djecu da vodis u vrtic? Jel bas moras u 5.30 da ustanes? Ili te seka probudi?
Koliko ti treba do posla? Banja Luka nije velika, ali…
crnogorka
Imam ja za tebe next level. Jedno u vrtic, drugo jos kod kuce, dodajemo se kao stafetom na maratonu (jaslica jos nema, baka nikad nije ni bilo). Ja na vrata, muz kroz vrata, na posao. I vikendom isto.
Znaci, ili na poslu, ili sama kuci s obojicom.
Kakvo pisanje, kad se ulazi u kucu oduzimaju se pertle, kaisevi i ostri predmeti. U cilju prevencije samosmaknuca 🙂
CaraDara
Ok. to je već teška kategorija.
Bebina mama
Ja bih ovom prilikom samo izjavila da sam od onih koje nemaju pomoc :).
jelisaveta
Drage moje, ja kao malo iskusnija (20 i kusur godina braka i dvoje dece razlika u godinama 10 i bez pomoci), hrabro izjavljjem ima nade, a i pisanja. Naravno, nema biranja vesa, poze, prostorije i vremena. Kad dodje, dobro doslo. Nesto je u kupatili stala masina, deca otisla u Mek… Ma uglavnom je sve na drz nedaj, ali se barem uvek slatko ismejemo kako smo oboje jadni. Krevet sluzi za spavanje, spavenje. Neprekinut san je svetinja NE DAM GA! Evo mene sa 47 pisem sve u sesnaest…
poz
CaraDara
Haha, odlično! Hvala na dijeljenju motivišućeg komentara 😀
Aleksandra
Uff, sto si mi legla. Priznacu ti da sam do skoro u glavi povremeno imala ono “radi forme”. Kada je pisanje u pitanju, naravno 🙂 U fazonu “trebalo bi ovoliko, trebalo bi ovako”. To je bilo samo u glavi, sva sreca da nisam i silila akciju zbog te forme. A onda shvatih “hej, ko kreira formu. Pa mi? A nasa forma se neminovno sad dosta izoblicila, i kao takvu je valja prihvatiti. Da ne bi postala nevidljiva masa u rukama, koja je zauvek nestala”.
CaraDara
Baš mi je drago 🙂
lala
I, zbog cega kukumavcite? Je l marsovci treba da rmbaju za vas, dok.izigravate superwoman?
Je l vas neko prisulio da se udajete i radjate decu, osim vase licne panikr – da ne ostanete usedeluce.
I, kad je lakirana kora pod teretom tvrfih cinjenica pukla, kukulele!!!!
Ako imate vremena za piskaranja, imate i previse vremena.