Preko Pirineja do cilja – od Gradiške do Barselone biciklom, 5.dio

28.avgust
 

Svi su nas odgovarali od Pirineja, pokazivali druge pravce, govorili da je lakše okolo, ali nismo htjeli slušati, ipak nas planina privlači i drago mi je da nisu bili u pravu. Teško je opisati zadovoljstvo koje pruža borba sa planinom. Pao je i lični visinski rekord 1915 m/nv.

Serpentina previse da bi se brojalo, a pogled neopisiv. Naravno, prijatelji planinari znaju taj osjećaj mnogo bolje jer su išli i preko ove visine. Dođe ti da slikaš svakih 5 minuta, svaki pedalj kad se pomakneš pogled još bolji. Grdosija je ogromna, vrhova više od serpentina. Naravno, očekivali smo naporan dan, ali valjda od uzbuđenja još uvijek se super osjećamo. Put ide uz rijeku i pored pruge, koji onda kod prevoja nestaju. Nakon uspona znate šta slijedi . Nismo odmah krenuli, jer je na vrhu prevoja odmorište sa fantastičnim pogledom onoga što slijedi. Pa je tako palo prvo slikanje pa spust. I tako jureći, ne okrećući pedale, pojavi se i pruga.

Naravno tu je Pana bajker izjavio: “Odakle pruga izađe, majke ti?”. Nastavljajući se spuštati počinjemo potragu za kampom i nađosmo jedan povoljan i pristupačan u mjestu UR. To je još uvijek u Francuskoj, ali Španija je u komšiluku. Kako je nadmorska visina rasla tako je raslo i naše oduševljenje. Negdje oko 1600 m/nv je pao i sladoled.

Ipak je ovo solidno naseljeno. Andora je takodje u “komšiluku”, ali je nećemo posjetiti, jer to zahtjeva dodatno kruženje i odstupanje sa rute. Teško da se mogu sjetiti drugih detalja sa današnje dionice osim opčinjenosti Pirinejima. Sutra nas očekuje još jedan prevoj, malo niži i napuštamo planinu. Ostalo je još oko 180 km do Barselone što cemo odvesti u dva dana.

29.avgust

Pozdrav iz Španije. Poslije 3 km od starta jutros ulazimo u Španiju.

Naravno bilo je nizbrdo. Ali ne stalno. Čekao nas je jos jedan prevoj, 1790 m/nv. Nakon toga puuunoo spusta, ali stvarno puno. I tada pomislismo da smo završili sa Pirinejima. Put se polako ravnao, tempo odličan i na jednoj raskrsnici put za Barselonu vodi preko autoputa. Vraćaj se nazad.

Nakon 2 km nailazimo na skretanje koje vodi tamo gdje trebamo. E sad nije dolina gdje bude autoput, nego posljednji trzaji Pirineja. Nisu nas lako pustili iz zagrljaja. Jos oko 30 km penjanja i spuštanja, sve oko 1000 m/nv. Oko pola 6 stižemo do kampa kod mjesta Alpens. Otprilike još 120 km, moraćemo poraniti, jer ima još vrhova na vidiku . Pana se konsultuje sa domaćinima oko rute, ali će izgleda na kraju biti po našem .

Danas smo pili vode sa izvora na 1700 m, malo i pokisli, ali se na planini sve tako brzo odvija, da ni kiša ne traje dugo . Da se primjetiti da je Španija jeftinija od Francuske i Italije, što nas naravno raduje. Ljudi su za sad, sudeći po domaćinima u kampu, baš susretljivi. Svi pričaju u isto vrijeme i svi se razumiju .

30.avgust

Stigosmo.

Ako ste mislili da smo se spuštali 120 km do Barse, prevarili ste se. Bilo je danas više pentranja nego u ova dva dana prije. Nekako smo stalno bili preko 800 m/nv, par km nizbrdo, pa isto toliko uzbrdo. Ruku na srce, očekivali smo tako nešto, pa smo poranili.

Krenuli smo u 8h. Bilo je maglovito, ali samim tim i zanimljivo. Jer sad ona brda dobijaju novi izgled kako se magla pruža preko njih. Pala je i izjava, znate vec čija , koja glasi:

“Ovi Pirineji odvaljuju ljepotom, kakva Venecija i čuda, daj brda!”.

I tako vozikajući se sretosmo i gomilu španskih biciklista, naravno drumaši dominiraju. U jednom trenutku penjemo a iza se čuju gume bicikla kao da se neko spušta, kad momčina palija uzbrdo 30+ km/h. Naravno bio je to top model Scotta, kratko “ola” i ode on .

Dosta su srdačni kad im dolazite u susret, čak su i motoristi zainteresovaniji nego u drugim zemljama. Potom, oko 40 km prije Barse ozbiljnije spuštanje, ili ti izbijanje masti iz ležajeva. Lijepo je bilo pola sata osjećati vjetar u ovo malo kose.

I tumarajući tako prilazimo odredištu. I ulazimo u problem. Koju god opciju da odaberemo na navigaciji ona vodi na autoput. To odbijamo u startu i odlučujemo da pratimo sporedne puteve uz autoput. I mic po mic dolazimo sve bliže urbanijim dijelovima, tu se već pojavljuju širi trotoari, a potom i biciklističke staze. Infrastruktura, biciklistička, nije za pohvaliti, a to se i vidi po broju biciklista na ulicama. Ima njih, ali za ovoliki grad moglo bi ih biti daleko više. Jednostavno, ima gradova u kojima se biciklizam više osjeća. Veče prije smo napravili listu hostela, pa smo krenuli redom. Prvi je bilzu, ajmo reći strogog centra, naravno pun. Odaberemo sljedeći. E sad mali problemčić je tu što od jednog do drugog imate bar 5 km, sa raskrsnicama na kojim se ukrštaju ulice sa po 4 do 5 traka i u tih nekoliko km imate 50 semafora. Pa tumaranje od hostela do hostela ne predstavlja baš zadovoljstvo. Na to još nas zaustavi neki covjek i upita znamo li gdje ćemo. Odgovorimo da pokušavamo i on kaže da je i on bio cikloturista, pa bi nam pomogao. Malo nam je spustio moral kad je okrenuo par brojeva i rekao teško ćete naći smještaj danas. Dao nam je broj telefona i rekao da ima kuću van Barselone, pa ako se ne snađemo da mu se javimo. Ali nastavimo mi prema tom drugom hostelu. I on pun, međutim čovjek za recepcijom nas uputi u ovaj, govoreći nam da ovi imaju preko 400 kreveta. Na kraju, razvoj situacije fantastičan. Smjestili smo se . Uzeli smo dva noćenja, jer sutra idemo u potragu za kartama za trajekt, a pošto on polazi kasno da ne srljamo uzećemo karte za ponedjeljak.
Za sad grad je prelijep i ogroman. Mislim da u većem gradu nisam bio. Sutra ćemo ga još detaljnije upoznati. Ako ko ima prijedloge za slastičarne, mjesta koja ne treba zaobići i slično, neka piše, trudićemo se sve ispoštovati .
Još nešto, pošto je ovo krajnje odredište, zahvalili bi smo se svima vama koji ste ovo naše putovanje podržali finansijski, materijalno, moralno i na svaki drugi način. Puno vam hvala, naravno pisaćemo i dalje.

Nastaviće se…