Penzionerska nova godina

-Gdje ćeš za Novu?

– Ma nemam pojma…možda u kafanu, a najradije ne bih nigdje. (govori proizvoljan sagovornik/ca, uzdišući ili  se mršteći)

Otprilike ovako zvuči 80% razgovora u vezi proslave Nove godine. Modifikacija može još biti ovakva:

-Gdje ćeš za Novu?

– Nigdje. (sliježući bespomoćno ramenima)

Dalji razgovor se obično nastavlja u depresivnom tonu . Muka vam je što ste pitali i što vas pitaju. Nova godina koja se približava, stiže neizbježno i sigurno, kao radna obaveza a vi omladinac koji nema kud već na prugu.

Onaj preostali procenat, izgleda nema ništa protiv Nove godine. Stari i penzioneri, kako se meni čini, imaju najbolje žurke. U čemu je tajna penzionerske novogodišnje proslave:

• mala ili nikakva očekivanja – kad malo ili nikako očekuješ, uvijek dobijaš, a znamo da su najbolje žurke neočekivane žurke;
• skroman ili nepostojeći budžet – penzioneri uglavnom teško žive od mukom stečenih penzija iznosa kao nečiji budžet za novogodišnju noć. Priznaćete, preživljavanje pomoću koje stotine maraka je vrhunac kreativnosti i mentalne snage;
• mudrost življenja u sadašnjem trenutku – stari baš nemaju mnogo planova osim produženja života (da vide unučad kako prohodava, pa da se vjenčaju, pa da izrode svoju djecu…razne su metode) a to im omogućava budističku mudrost življenja sada.
• opuštenost – u svakom smislu, psihičku i fizičku 😀 Doduše, penzioneri nemaju šefa nad glavom, ali stvarno, zar nismo mnogo napeti?Napetost, opet fizičku i psihičku, mnogo uzimamo za ozbiljno. Biti napet, ne znači biti bitan.
• prihvatanje realnosti – kad je prihvatiš kao svoju, odmah je manje loša.

Eto tako, slušajući i gledajući penzionere i sjećajući se svoje the babe, odlučila sam da proslavim jednu penzionersku novu godinu.

Nek’ nam je sretno i berićetno!