Odem neki dan kod doktora. Za ovu priču manje je bitno kako sam ja, već kako su neke babe. Šta ću kad su mi stalna insipiracija… O nekoliko baba se radi ovdje, a nijednu nisam vidjela. Ionako je skoro svaka baba čudo neviđeno, a ove o kojima se ovdje radi neviđene su u svakom smislu.
Šetkam se ja tako ispred čekaonice i da prekratim vrijeme, počeh slušati razgovor dvojice čiča. Zašli su u godine ali se još dobro drže. Preplanulost i fizička konstitucija su ukazivali na naporan rad u polju, a otvorenost i iskrenost na srce našeg seljaka. Obojica su stajali čvrstog stava, raširenih nogu i s rukama na leđima. S vremena na vrijeme su se, u zavisnosti od naglašavanja i bitnosti onog šta su pričali, unosili jedan drugom u lice kao dva pjevca. Plešu on taj svoj ples i pričaju:
“Velim ti ja, ona moja mi već dva dana popi mozak! Boli, te boli, te ne može nikud, te broj i broj i ja više nisam mog’o izdurat’ i velim joj lijepo ajmo doktoru. I evo je sad unutra, bog je ne ub’će, valjda će joj naći neki lijek da manje priča.”
Drugi ga sapatnički sluša i nadovezuje se klimajući glavom:”Znam, znam…i ona moja je ista. Em ne trne a kad utrne znaš da nije dobro.”
Ovaj prvi ispruži jednu nogu naprijed prema sagorniku i nastavi malo osornije:” Pa da. Ista je i ova moja… a pazi se k’o da će za sjeme ostati. U po onih vrelina, ne mo’š gledati kol’ko je pripeklo, ona u priglavcima ‘oda. Naveče lijepo, vruće, a ona u prsluk. *bem te živote!”
Drugi i dalje klima glavom i gleda ga sa velikim razumijevanjem. Htjede i on nešto reći kad dođe njegova beštija. Baba k’o baba. Marama, crna sa drečavo rozim i zelenim sitnim cvjetovima, prsluk, što se ono kaže, boja cigle, siva suknja i modni must have naših baba, mubb-ove papuče ili nešto što liči na njih. “Ajmo, đede!”, naredi ona.
Drugi odusta od onoga šta je htio reći, rukova se sa svojim saborcem i poslušno odgega za svojom babom. Prvi osta sam čekajući svoje naređenje. Njegovu babu nisam uspjela vidjeti ali sam isti dan čula za dvije sestre, isto babe i čudo neviđeno. Dan B.
Ove dvije seje žive skupa čitav život. Jedna se udavala ali je brzo ostala udovica, a ova druga nikad. Vrijedne su pomena jer bi i one htjele ostati za sjeme, k’o što već čiča reče. Koje su njihove metode? Pa pored utrpavanja na 40 stepeni specifične su npr. po tome što prije nego što počnu jesti bananu, ugriju je u rerni. Kaže moj izvor, živa istina i to znaju svi u selu! Tu nije kraj. Ne brinu one samo za sebe već i o gostima koji im dolaze, služe topao sok…da grlo ne nahlade. I vrhunac na kraju, u ranu jesen, dakle u ovo doba, počinje omotavanje kvaka na vratima koje takve omotane nekim krpama, ostaju do kasnog proljeća.
Neko je izgleda ozbiljno shvatio promaju i gola leđa.
slobodan hadzibegovic
Evo ti i vic o babi kod doktora:
Došla starija, nagluva i malo mutava baka kod doktora, pa joj u ordinaciji sestra kaže da se skine do pojasa i sedne iza paravana. Sedi baka i ne čuje da je doktor sa slušalicama prišao. On joj onda vikne “Diši bako!” a ona njemu “Tu šam, šinko, tu šam!”
http://noviinternet1987.wordpress.com
oblogovan
:)))
oblogovan
K’o da gledam…
CaraDara
Haha! Hvala ti što si me podsjetio na stare postove 🙂 morala sam ih ponovo pročitati. Pitam se samo kako one dvije seje funkcionišu na ovom minusu 😀
Negoslava
Samo da ne počnemo da ličimo na njih…jednog dana.
karadara
Ja mislim da hoćemo 😀 Biće dobro podsjetiti se kakvi smo bili 🙂 onako uz jednu-dvije ljute 🙂
Rebeka
Kad smo kod promaje, znas ti da samo na balkanu i na bliskom istoku ljudi vjeruju u nju? ima jedna salana facebook-u kaze promaja ubij ljude na Balkanu jod od 1950! Strasno, sreca nekako sam se iscupala!