• Mama Dara

Meni se to nikad nije desilo

O padovima sam već pisala. Prvi ili pravi, pad djeteta nije nimalo ugodno iskustvo a naročito ako se radi o prvom djetetu. Ipak nakon pada, često se dešavaju dodatni padovi. Padovi u tuđim ili sopstvenim očima. Teren je klizav, pa budite pažljivi. Ne dozvolite padove u sopstvenim očima. Oni su najgori i od njih se teško oporavlja. Kako se dešavaju takvi padovi – kroz običan razgovor. Evo jednog primjera.

– Šta se desilo? (pita proizvoljna persona kad vidi povredu na djetetu)

– Ma u igri, znate već kako se to dešava. (govorite vi, sa grčem u stomaku, jer vam se vraća grozna slika pada, očekujući možda  da ta osoba ako je roditelj podijeli slično iskustvo sa vama i opusti vam malo taj grč)

Da, da znam. Djeca kao djeca…treba ih stalno držati na oku. Meni se to nije/ne bi nikad desilo. (govori persona, sada već non grata)

– —– (osjećate se kao najgori roditelj koji je nije dovoljno posvećen svom djetetu.)

Zvuči li vam poznato? Običan razgovor koji  je zamaskirao brutalno nabijanje krivice. Ako ste inače skloni krivici ili možda nekim slučajem cijenite mišljenje drugih osoba, može vam se desiti da se upecate i da stvarno počnete sebe kriviti jer vam se dijete povrijedilo. Ne nasjedajte. Djeca padaju i padaće. Jedino ih možete sačuvati ako ćete ih 24 sata dnevno držati u krilu a priznaćete, to baš i nije najzdravija ideja.

Zajedljivce pustite da idu svojim putem, a vi vozite po svom, pazeći svoje dijete kao i do sad – najbolje što znate. Pazite samo da ne pređete na onu stranu “meni se to nikad nije desilo” roditelja.

demotivational-posters-bad-parents

 

 

 

7 Comments

  1. Danijela The Mega Fan
    12 December 2013 at 12:48 pm

    Osjecaj krivice? Ne, meni se to nikad nije desilo. 🙂

    • CaraDara
      12 December 2013 at 12:50 pm

      Hahaha! 😛 Ni meni 😀

  2. aprilia29
    13 December 2013 at 11:29 am

    Ni meni se to nije desilo! JOŠ!!!

    • CaraDara
      15 December 2013 at 7:55 am

      Hahaha! “Još” je ključna riječ 🙂

  3. Danijela The Mega Fan
    14 December 2013 at 8:18 pm

    http://www.viralnova.com/mom-confession/

  4. Ema
    24 January 2014 at 7:31 pm

    E vala Daro, meni se desilo sve onako kako si napisala…na neku iskrenu priču o grešci, koja se svima kad tad desi (živi smo ljudi, nismo roboti), od ovakvih žena dobićete samo bljutavi monolog o tome kako su one potpuno drugačije, kako su savršene i nestvarno sjajne. Sve ovo učiniće da se zbog svoje iskrenosti, osećate kao najgluplje biće na svetu. Zato je ovo što si napisala super poučna tema za mlade i naivne mame, da se ne opeku. Jer, nažalost nismo sve spremne na pomoć. Nekim ženama je samo važno da budu na rečima superiorne. I nažalost, one nikad ni ne odmaknu od takve prazne priče…

    • CaraDara
      24 January 2014 at 7:46 pm

      🙂 Hvala, još jednom