Kako mi je stomak, a i ostali dijelovi tijela, sve vidljiviji, često htjela-ne htjela postanem dio priče sa nekom ženom. Valjda postoji ta potreba kod starijih žena da se podsjete da su i one nekad bile trudne. Ima i onih koje/i se samo osmjehnu gledajući stomak i produže svojim putem, ali je mnogo više onih koji vole dati savjet ili podijeliti iskustvo. Nije to loše nekad, žena se svašta nasluša, pogotovo ako trudnoća nije prva pa možete dobar dio da “odvadite”. Nekad takve priče i životni pristupi potaknu na razmišljanje. Servira vam se baš ono što ne želite postati.
Meni se tako od tih prilazaka, susreta i razgovora iskristalisalo (opet) da ne želim biti majka-žrtva. Majka-žrtva se vrlo često i lako postaje nakon niza godina praktikovanja uloge supermame. Iskustvo, posmatranje i čitanje kažu da se uloga majke-žrtve brzo i lako aktivira jer i takva majka ima potrebe.
Njena potreba je pažnja.
Zar majka nema dovoljno pažnje? Zar je potrebno da bude žrtva? Da, zbog svojih osobina. Kakva je to ona?
Majka-žrtva:
- je uvijek na usluzi. Na usluzi je cijeloj porodici često i kad to niko ne traži od nje. Nudi hranu, čisti, kuva, sprema, popravlja što visi, krpa što je poderano. Nakon godina pružanja ovakvih usluga, porodica počinje podrazumijevati da je većina posla odogovornost majke. (Napravi vam ručak kad to ne tražite i obično kad ste planirali ići vani jesti sa prijatlejima ili partnerom/kom.)
- ima poremećaj zauzetosti. Zbog prethodne stavke ovakvi tipovi majki jednostavno ne razgovaraju sa drugim članovima porodice, već uglavnom kukaju u prostoru između “neodloživih” obaveza (Prebrisavanje polica u špajzu i pranja odjeće iz prošle sezone. Mora sad ili nikad).
- smatra da je život patnja, nakon prethodne dvije stavke šta bi drugo mogao i biti?
- projektuje svoja uvjerenja na djecu govoreći svojim ženskim članovima porodice kako su žene na ovom svijetu da se pate i kako muškarci misle na sebe; (Ni sinovi nisu pošteđeni, oni su još lakši za manipulisanje.)
- često imaju neku hroničnu bolest bilo da je u pitanju neuhvatljivi pritisak, zglobovi, migrena itd. Često se bolest pojača ili eskalira u slučaju pokušaja otvorenog razgovora sa majkom. (Nemoj me sad i sa tim još gnjaviti, vidiš da mi je loše.)
- traže slušaoca/slušateljku kojem će moći jadikovati o svojim bolestima i teškom životu. Vrlo često su to njihova djeca (Bez kraja i konca.)
- iako same traže (emotivnu) pažnju, rijetko ili nikad je pružaju.
Ovo su najbitnije karakteristike majke koja je odabrala da bude u ulozi žrtve. Može se objasniti patrijarhalnim poretkom našeg društva, osobinama ličnosti, čime god. Razlog za njen odabir nije bitan.
Ono što je bitno je da to prepoznate. Ako ste prepoznali, sasvim moguće i nimalo čudno, svoju majku ili baku, budite na oprezu jer se ova uloga vrlo lako prenosi sa koljena na koljeno. Kako? Zahvaljujući vrlo moćnom mehanizmu osjećaja krivice.
Čik odbijte uslugu koju vam je vaša umorna, nesretna i boležljiva majka dala (nema nuđenja!)!
Čik se nemojte složiti sa njenim uvjerenjima!
Migrena odmah ili nakon koji sat stupa na sceni donoseći vam krivicu na srebrnom pladnju. Pritisak vrlo lako skoči ako odbijete neku majčinu uslugu ili je ne dočekate na odgovarajući način, a zglobovi je i onako rasturaju danima a ipak vam je spremila kuću. Polako će vas ova osoba ( iako je često majka, ne mora biti) uplesti u vrzino kolo patnje i krivice dok i same ne postanete takve. Kad se uhvatite da radite cijeli dan ono što niko ne traži od vas a na veče ste nezadovoljne jer niste dobile zlatnu plaketu “naj mame”, na dobrom ste putu da sebi uništite život.
Otežavajuća okolnost je što je kult majke-žrtve vrlo poštovan u našoj kulturi i često mu se klanja pod imenima prava majka, dobra majka, divna žena (nikad ne misli na sebe, drži muža i dijete kako malo vode na dlanu) itd.
Dakle, drage moje, onaj srebrni pladanj lijepo vratite odakle je došao i ne dopustite da vas manipulisanje bilo koga, makar i rođenje majke, navede da radite iste greške koje su vam bile tako očigledne dok niste imale sopstvenu porodicu i za koje ste sebi obećale da nećete ponoviti. Nije lako, ali se isplati. Makar i po cijenu da budete nemajka. 😀
jelenakovincic
Znam takve i zaobilazim ih u širokom luku… 🙂 Srećom po nas i našu okolinu, mi smo protiv te bolesti vakcinisane 🙂
karadara
:))))
aleksandranm
majka helikopter mislim da je to strucni termin. tako nekako
karadara
Helikopter roditeljstvo, da 🙂 ali ovdje sam ciljala ipak na majke sa starijom djecom, tj. odraslim ljudima. Tate su rijetko, skoro nikad u ovoj ulozi, a mogu isto biti helikopter.
aleksandranm
aaaa. mislis na put do pakla poplocan dobrim namerama. muka mi je od toga
karadara
E to! 🙂
Negoslava
A najgora vrsta su one majke-žrtve, koje su odgojile sinove slabiće i mamine poslušničiće, čijim porodicama zagorčavaju život dok su žive, a ponekad i posle smrti. Iz nametnutog osećaja krivice, ti sinovi nikada ne postanu pravi muškarci i nikada se ne ponašaju kako bi trebalo i kako bi i smai voleli, sve iz straha od – mame, njenih zamerki, njenog nezadovoljstva, njenih suza, njene nesreće…što on, eto, želi da ima svoj život. Tuga.
karadara
Da. Muškarci obično tako nastavljaju taj bolesni krug. Tuga prava.
Rebeka
Slazem se svime. Tako mi je drago da sam utekla od patrijahalnog mentaliteta.
Mada postoji i druga krajnost ovdje. ( nikako porodiljsko, previse se brzo vrati na posao i ne ocekuje pomoc od rodbine kada se dijete rodi) Ne znam ni kako bih ga opisala ali je zaista najbolja stvar kad se svekrva i svekar ne mjesaju u zivot. I naravno musakrac treba da umije da razmislja sam. A nije to uvjek lako naci. Koga god naseg sam upoznala ovdje u Americi, a da je udata za naseg covjeka ima teske svekrve. ( svekrve koje su posesivne ili se previse mjesaju u zivot.) Ali kada je muskarac zreo onda je lako sa svekrvom, kad se on postavi kako treba lako je ostalo.
Nekad mislim da se kod nas zene/majke dozivljavaju zrtvom jer su takva drustvena shvatanja i tesko je pobjeci od njih kad se i kod kuce to isto ponasanje gledalo.
A promjenice se na bolje kada zene krenu kao ti tako mjenjati stvari svojim stavom i sirenjem ideja.
karadara
Baš tako, Rebeka.