Kroz Italiju, Monte Karlo i Francusku na biciklu – od Gradiške do Barselone, 3. dio

17. avgust
Dobro naspavani krenuli smo u 9:30 iz Piacenze u cilju da stignemo u Genovu, bilo kad. Znali smo šta nas čeka, pa smo išli oprezno. Kao uvijek kad se ide sa kontinentalnog dijela na more, na putu stoje planine. Preko ove ide magistralni put koji povezuje ova dva grada. Na samom početku penjanja srećemo nebrojeno biciklista iz suprotnog pravca. Izgleda su oni poranili . Ova trasa je pravi biciklistički užitak, a sudeći po odnosu ljudi u saobraćaju i ljubavi prema biciklizmu, je omiljena u regiji. Što se tiče starosne dobi nema granica, preovladava drumski biciklizam, sa nemalim brojem top modela bicikala. Izvjestan je i postotak mtb-ovaca, dosta ih je prašnjavo, znači da ima ruta i za njih. Drugi sport na dva točka je možda i popularniji od biciklizma. Motora ima svih vrsta. A usudio bih se reći da je danas na cesti bilo više motora nego auta. Veliki dio puta prolazi pored rijeke Trebbia koja se na mnogim mjestima prepliće sa cestom, tako da se sa mostova pruža pogled na fantastične pejzaže, uglavnom na riječno korito. Duž puta ima puno malih naselja tako da je ovaj planinski dio dosta naseljen. Domaći ljudi kao i turisti parkiraju auta pored puta i spuštaju se do rijeke gdje uživaju u kristalno bistroj vodi. Gledajući to tokom puta, morali smo sići do rijeke, gdje smo napravili pauzu za rućak. To je bila jedina duža pauza. Vozilo se u jednom dahu, očarani prirodom. Uspon je bio do 800 m/nv, a dužinom oko 80 km, sa pokojim spustom. Negdje 30 km pred Genovom dolazi nagrada za toliki trud, “curva strada e descente”. Sa tog dijela puta nema slika, moralo se uživati . Tim dijelom puta ima dosta tunela, gdje se stvara dojam da iza vas dolazi avion, a ne auto . Ulaskom u grad postajemo svjesni njegove velićine. Primjetno je puno zgrada, šarenilo i skuteri, puno njih. Svi su na skuterima. Do kampa smo morali proći veći dio grada ali da stvar bude zanimljivija, moralo se kroz saobraćaj. Jureći od semafora do semafora, vraćaju se slike iz Budimpešte, tako da ovaj premium rush posvećujemo drugu Malketu (Bojan Malić). Za nagradu ostajemo dvije noći u kampu. Kamp je miran i spokojan, a i neka harmonika se čuje u daljini.

Ovako izgleda nastavak puta dvojca iz Gradiške. Ne znam kako su se probili kroz gužvu u Genovi, jer mi je taj grad nekako posebno ostao u sjećanju kao idealan za gubljenje. Možda sa tim imao veze neapdejtovan GPS  ili zato što sam bila autom. Bicikl će biti sledeći put 🙂 ili možda kombinacija poput ove što su momci uslikali

18. avgust
Danas dan odmora. Šetnja po Genovi, slikanje, prikupljanje zaliha i razrada plana. Nakon ovih 8 dana sinoc smo odlucili da ne bi bilo loše napraviti pauzu jedan dan. I za sad to je odlična odluka. Prvo jutro bez alarma . Bicikl nam i nije previše falio, mada sad sjedeći prolazi kroz glavu misao kako bi se moglo provozati po okolini, ali ništa od toga.
Genova je ogroman grad i ima se svakako šta vidjeti. Dosta je zgradica i hotela zanimljivih fasada i boja. Luka je ogromna, a na drugoj strani je i manja luka te brodogradilište, čak je i aerodrom na vodi. Plaže su manje sa sitnim kamenjem, more dosta bistro i pogodno za kupanje, ali vrijeme nije. Vjetrovito je i oblacno, tako da je bilo izležavanja na plaži i zagazili smo u vodu do koljena. Kamp je fantastičan s obzirom na blizinu grada i spokojnu atmosferu. Baš za sjedenja, izležavanja i buljenja u prazno .

Iako za ljude na biciklu obično nema ništa meditativnije od same vožnje bicikla, silazak, odmor i ovo buljenje u prazno, pogotovo nakon osam dana, se ne može ni sa čim porediti.

 

20. avgust
Danas od pakla do raja. Slika raja nažalost nemam. Telefon je kriv. Jutros isključen. Kontam baterija se ispraznila. Prikopčam na punjenje, a ono hard reset se desio nekim čudom. Pojma nemam kako. Ali nećemo to zvati paklom.
Kiša je lagano počinjala i stajala u Genovi. Sve mokro i blatnjavo. Pakujemo se u kabanicama. I gledajući u nebo odlučujemo krenuti. Nakon samo par km pojačava kiša, onda jos pojačava, pa još. Potoci teku niz ulice. Pored puta bujice blata u odvodnim kanalima. More smeđe kako se ti kanali slijevaju. Razmišljamo valjda ovakav pljusak ne može potrajati, pa pravimo kraću stanku u nekom tržnom centru. I taman malo prestao pljusak, krenemo kad ono opet. Djelovalo je da je sad jos gori. I odlučujemo voziti pa sta bude. Kako napustismo okolinu Genove tako i nevrijeme lagano prestaje. Poslije 20 km kiša staje, vrijeme obećava da će biti dobro. Vozeći vidimo da ljudi pretrčavaju ulicu u slikaju more. Okrenemo se kad pijavice po pet njih na moru baš tamo gdje je lijevala kiša. Tako brzo nastaju i nestaju. Puknemo koju sliku i mi i vozi dalje da ne bi za nama. Na sreću, zadržaše se u Genovi a mi počinjemo uživati u obalama Ligurskog mora i fantastičnim plažama.

Redaju se mjesta i kilometri jedni za drugim, u svakom bi ostali. Kupanje bas nije bilo izvedivo jer iako je kiša stala bilo je oblačno i ogromni talasi. Valjda će sutra biti bolje. Putem zastajemo u Savoni, degustiramo specijalitete i opet po pedali. Primičemo se San Remu. Prvi dojam, ko ce izaci iz grada kroz ovu gužvu. Posmatramo motoriste pa za njima, sa lijeve, desne strane auta, po sred ceste, trotoarom, svuda. I ide to nekako. U jednom trenutku i to staje, ali ugledasmo biciklističku stazu uz more. Dvije trake za bicikle i dvije za šetače. Divota.

Vozimo se i odmaramo od stresa. Staza ide u neki tunel. Tu će Pana:

“Sunce ti jebem, tunel za bicikle!”. Reko’:

“U San Remu si. Uživaj!”.

E taj tunel je raj biciklistički. Asfalt kao svila. Linije roze, s razlogom. Naime, tunel je svojih bar 3 km dužine posvećen Giro d’ Italia. U tom miru i spokoju vozeći uočavamo da sa stropa svakih 30-ak m visi neki natpis osvjetljen. Tu su istaknute izabrane činjenice sa Gira kroz istoriju. Ja sam se naježio. Nisam vjerovao da tako nešto postoji. Izdajnik telefon opet je na minimumu sa baterijom i nema slikanja.
U tom zanosu smo pritisli i odvezli preostalih 10-ak km do kampa u rekordnom roku.

I ja sam se naježila.

Danas samo raj. Možda bi količina brda koja nas je čekala nekom bila i pakao . Krenuli smo ispraćeni finim vremenom. Nižu se jedna za drugom turističke meke. I onda ulazak u Francusku.

Tamo još bolje. Nedugo potom Monte Carlo. Želja za posjetiti vjerovatno svima. Razgledamo, ocekujemo raskoš, kad ono samo zgrade. More, dolje. Vraćaj se na ulaz, odosmo zaobilaznicom . Drugi put puno bolje. Spustili se do obale. Preko luke, malo u brdu vidi se čuveni dio. Tamo se mora . Pana je krenuo jednim putem, a ja ugledao čuveni tunel iz F1. Naravno kroz njega, kasnije se redaju krivine, sa crveno bijelim sikama gdje su još uvijek primjetni tragovi guma. I eto me pred kasinom, a tu je i Pana bajker. Slikanje kraj ferrarija i policajac kaže da produžimo.

Vozeći kroz Monaco očekivana revija automobila. Pred jednim tunelom u susret ide Rolls Royce, gužva pa ga dobro osmatramo i pjenimo, kad idilu prekida čuvena buka, cavallino rampante. Naježiš se jednom i ne prodje, opet se naježiš. Napuštamo Monaco, slijedi Nica. Na prvi mah Nica je izgledala da će zadati muke prolaskom kroz nju. Ali uz plažu kilometri biciklističke staze, spas. Sredina dana, upeklo, more plavo. Na plažu i kupanje. Napokon dan kakav smo čekali. Iz Nice odlazimo na kontinentalni dio, jer je plan preko Avignona do Touluse-a. Sad smo u kampu u unutrašnjosti, ima čak i bazen. Neki lokalni rock band ima probu, a mozda čak i nastup u okolini, pa je i muzika prisutna, pojma nemam šta pjevaju.

23. avgust

Što se tiče današnje vožnje, moglo bi se reći relaksacija. Put prema Avignonu većim svojim dijelom je ravan, sa ponekim sitnim uzbrdicama. Vjetar se odužio za juče, tako da smo mogli malo podići tempo. Pratili smo magistralne puteve, po preporuci jednog učitelja koga smo sreli juče. Većim dijelom puta smo pratili neku rijeku, ali pažnju nam je više privukla jedna umjetna tvorevina. Riječ je o kanalu. Napravljen je u dužini od bar 100 km, sa konstantnim padom. U pojedinim trenucima se vozite iznad nivoa kanala, dok u drugima ispod. Zanimljiva stvar je što su njime iskontrolisali vodu sa okolnih brda i planina, napravili nekoliko elektrana i snabdjeli odvodnim kanalima poljoprivredni dio. Današnja atrakcija je sam grad Avignon. Povratak Pane u ovaj grad sa stilom, na biciklu.

Grad je na dvije rijeke čiju većinu zauzima stari grad opasan zidinama. Stari grad je ogroman, tako da ste fascinirani samim građevinama. Sam stario dio grada je turistička atrakcija i ima sve. Venecija na kopnu. Smjestili smo se u kampu Bagatelle, naziv nas je privukao. Ogroman kamp, sa dosta cikloturista. Družili smo se sa parom iz Holandije koji putuju do mora. Čak je ovdje danas bio neki vid biciklijade, što smo skontali po nekoj buci koja se čula u okolini. Veoma zanimljiv grad i ostaće nam zauvijek u sjećanju.
Nemojte zamjeriti sto nema slika, net je gnjavaža. Čim se nakačimo na nešto bolje biće slike.

Nastaviće se…