Konferencija je slaba riječ – ProactiveX

Treba vam kupiti papir i olovku da ne morate hvatati biljeske ovdje na twitter-u. :* #ProactiveX

— Nemanja Kovačević (@Schwabo83) October 17, 2014

Upravo pregledajući “bilješke” naletim na ovaj tvit koji bi nekom ko ne zna šta je ProactiveX ukratko opisao o čemu se radi. Regionalna konferencija o odnosima sa javnošću je štur opis i ne govori mnogo. Tačnije, ne govori ništa. Izvinite PR-ovci ali nisam od vaše fele i sasvim je razumljivo da nešto poput konferencije koja okuplja ljude koji se bave odnosima sa javnošću i nije neko mjesto za nekog ko se bavi socijalnom zaštitom. Ali. ALI! Proactive je više od toga. ProactiveX je baš bilo mjesto gdje moraš hvatati bilješke. Ne sjećam se kad sam inspirativnije provela vrijeme. Mislim da ću još dugo variti utiske sa ove konferencije…čuj konferencije. Proactive je definitivno više od toga. Saznadoh iz prve ruke. Neopisivo mi je drago  što sam bila dio zadnjeg, desetog Proactiva. Od kud ja uopšte tu? Pa bubatorka sam. Slušam ljude koje smatram vrijednim poštovanja, a za Proactive mi je više njih reklo da je događaj koji sigurno ne treba propustiti. Bili su u pravu i hvala im na tom.

Zašto je meni ovaj Proactive dragocjen?

…jer sam upoznala  ljude koje sam željela da upoznam. To su oni  sa kojima se duže vremena dopisujem, pratim ih i čitam. Upoznala sam Cyberbosanku. 

Loading

Spomenik

View on Instagram

Ona mi je na prvom mjestu što se tiče želje za upoznavanjem  i (čitajte me pažljivo)  to je sve što ću reći o njoj 😀 Ozbiljno, kad bih dodala još nešto, teško bih se zaustavila i otišla u širinu. Hana, koliko je znam, bi se crvenila, pa eventualno neugodno osjećala sa one strane monitora, a samim tim i ja. Zato ovdje stavljam tačku.  Upoznala sam napokon i Gordana Petrovića kojeg upratih ne znam ni ja kako, možda baš preko Hane, pa smo se dopisivali, mudrovali i evo, napokon, čini mi se, na obostrano zadovoljstvo i uživo progovorili. Hodoljuba sam isto zatekla na Proactivu i baš mi je drago što mu je Kozara atraktivna iako nije daleko od Banjaluke. Znam da daljina nije uslov za Hodoljubove putopise, ali nisam ga očekivala gore, pa zato kažem.   Ove ljude ističem jer sam uvjerena da bismo imali dosta toga zajedničkog i da se nismo sreli online. …jer sam upoznala ljude koja sam se bojala da upoznam, a jedva čekala da čujem. To su oni prema kojima osjećam strahopoštovanje i divim im se. Draganu Đermanović koja je sve ono što nisam i jesam očekivala. Znala sam da radi svoj posao genijalno, znala sam da je uspješna, znala sam da drži odlična predavanja ali nisam imala pojma da je sve to u TOLIKOJ mjeri. Mislim da mi je i ovdje, kao i sa Hanom, pametno ne širiti priču jer se neki utisci ne mogu prenijeti. Moraju se doživjeti. Gaga je mama. Dragana Varagića ili kako ga ja zovem, profesora. Morala sam mu to i reći. Prosto, čovjek je svojim tekstovima u meni nekad više, nekad manje, izazivao onaj osjećaj koji imate kad slušate profesora kojeg se svi boje jer odlično poznaje predmet o kojem govori a vi ste negdje na nivou amebe čiji je glavni opis posla da pluta. To su oni profesori kod kojih svi, bilo beteri bilo bubatori, uče za ispit jer ih je sramota ili se plaše da dođu nespremni. Tako sam ja zamišljala Dragana. I bila sam u pravu. Samo sam možda termin promašila – više je prosvjetitelj nego profesor. Ne bljuje vatru 🙂 naprotiv, ugodan je i strpljiv uživo. (Možda je čovjek pored toga što posjeduje ogromno znanje, samo normalan, a ja očekivala aždaju.) …jer sam otkrila nove, posebne ljude.Ovdje bih mogla pobrojati više od pola učesnika Proactiva i stvarno bi bilo glupo da idem redom, poimenice (a zbog pozitivniih utisaka sam na granici da to uradim). Neki od njih su toliko inspirativni, jednostavni u onom najboljem smislu riječi, da ću se sigurno potruditi da tu svoju tezu potvrđujem i dalje, ostajući u kontaktu sa njima.

Zašto ovo pišem?

Neću se hvatati tastature samo da ispoštujem formu objavljivanja. Baš sam pričajući sa Hanom, zaključil kako nikad čestit bloger od mene jer do sad nisam naučila  imati u rezervi  tekstove koje bih mogla po potrebi i kad je frka sa vremenom, objavljivati. Kod mene to, bar za sad, ne ide tako. Meni se čini da će mi se tekstovi pokvariti ako stoje a to je upravo zbog toga jer nastaju nakon utisaka i snažnih emocija. Ženska posla. Tako je i ovaj tekst nastao, pa ga kucam u sitne sate. Ali da nije stvar u tome da sam samo upoznala neke zanimljive ljude pa vam moram prenijeti te utiske, reći ću vam još nešto: naučila sam dosta i dobila inspiraciju na ovoj konferenciji. Sve se pod velikim pritiskom može sabiti u rečenicu koja je meni bila highlight predavanja Dragane Đermanović :

Ne krivite okean ako ne možete upecati ribu.

Za mnoge će ova rečenica, izvađena iz konteksta Gaginog predavanja i postavljena ovako samo u sred mojih riječi, izgledati kao floskula nekog ko se bavi couchingom. Sasvim dovoljno da nekom prorade predrasude i zabetoniraju ga u poziciji u kojoj jeste jer ipak do okeana je. Neka svako uzme šta mu odgovara, ja prebogata siđoh sa Kozare. Na kraju što  tvitnu cura koju upratih, a nažalost ne upoznah

Promjene su proces, a ne događaj. @GagaDjermanovic#PRoactiveX — Adnana Pidro (@_Hate_PuFFnica) October 17, 2014