Poslije uvoda tek slijedi zaplet.
Ne shvatajući šta se dešava, prvo sam u nevjerici čekala odgovor tete koja je izgledala kao direktor neke vrlo bitne firme u kojoj moje dijete radi a zbog njega im je propao višemilionski projekat i sankcije tek slijede:
– Imamo informaciju, a vidjeli smo i na fejsbuku, da se vaše dijete nalazi na adaptaciji u , pa reče ime nesrećne igraonice. Mi ćemo zvati doktoricu da provjerimo da li je dijete bilo bolesno.
Ja već progledala, shvatila da je teta odnijela šalu, izvučem svoj s visoka glas, pa isto tako bitno rekoh da mi se ne sviđa njen stav ali da ću joj rado objasniti o čemu se radi. I objasnim. Baba, deda, oporavak, druženje…itd. I da hoću da razgovaram sa direktoricom o tome te da informacije o mom djetetu mogu dobiti samo od mog supruga i mene.
Teta malo spusti loptu i raziđosmo se. Ja u čudu i ljuta, a ona…bog dragi zna šta.
U meni proradio taj praroditeljski insinkt kad je mladunče u pitanju spremna da i Marka Cukerberga lično pitam neke stvari pa se prije Marka javim dotičnoj zlosrećnoj igraonici, spremna na sve. Lijepo pošaljem poruku putem Markovog medija i dobijem odgovor:
“Naravno da vas se sjećam i Bebe
Mene niko nije zvao a i da jeste ja naravno ne bih davala nikakve informacije o djeci, to bi bilo krajnje neprofesionalno. Ipak, sad kad sam malo razmišljala sjetila sam se jednog detalja…
Prije nekih 15 dana (otprilike) listala sam rokovnik sa imenima djece i spomenula sam vaspitačici kako nam već dugo nema Bebe pa sam prokomentarisala da je možda prehlađen jer je tih dana baš puno djece bilo bolesno. Ona mi je tada rekla da misli je on upisan u vrtić Sa 5 Zvjezdica, a zna tako što njena prijateljica radi kao vaspitačica u pomenutom vrtiću, čak ju je jedno jutro zvala na mobilni dok sam ja tamo bila. Kada su pričale o Bebi i zašto, ko je koga i šta zapitkivao, nisam pitala niti sam ulazila dalje ni u kakvu priču oko toga.
Nadam se da sam pomogla…
Srdačan pozdrav”.
Opet zvuk prekida filma. Očigledno neko laže i donosi zaključke na prečac.
Obrazložim ja to sve mužu i sa direktoricom dogovorimo sastanak. Učinilo mi se da je preko telefona i ona moje dijete krivila za propadanje tog višemilionskog projekta ali sam odlučila da to ostavim za razgovor uživo. Ipak je to vrtić sa 5 zvjezdica, prirodno je očekivati neki nivo kulture.
I nađemo se mi. Morali smo je pozvati mobilnim jer nije bila u vrtiću već u kafiću, ali nema veze, bila je osmomartovska proslava, pa logično da treba biti malo opušteniji na svečan dan. Ono što nije bilo logično je njen komentar da nije mislila da ćemo doći.
Muž i ja se zgledasmo, zbog čega ne bismo došli kad smo se dogovorili da ćemo to uraditi. Vrtić sa 5 zvjezdica ima izgleda mala očekivanja kad su roditelji u pitanju.
Razgovor je tekao otprilike ovako:
-Znate, teta je vrlo mlada ali pošto je krupna izgleda zastrašujuće i strogo.
Ok. mislim se, profesionalna deformacija, nama objašnjava nešto kao da smo djeca, pa da čujemo dalje…
– …ona ima samo dvadeset i nešto godina ali je vrlo odgovorna. Nije mislila ništa loše.Zamislite kako je nama bilo kad smo čuli da je Bebo u drugoj igraonici…
Priznajem, nismo djelovali dovoljno oštro i sa stavom. Ni ja ni muž.
Imali smo slabe argumente kao što je “dijete nam je bilo toliko bolesno da je išlo na slikanje pluća” ili nešto poput “sve što se tiče našeg djeteta, trebate pitati nas, a ne donositi zaključke na osnovu fejsbuka i privatnog razgovora teta” i na kraju, kardinalna greška “možete provjeriti kod doktorice ako nama ne vjerujete”.
Kakvi početnici!
Umjesto da ja počnem histerisati, prijetiti tužbom i čime već sve žene prijete, a muž pokazivati zašto muškarce zovu snažnijim polom, mi smo razgovarali. Umjesto da smo viknuli: “Ženo, jesi ti normalna! Prvo, doktorica je rekla da mu treba vremena da se oporavi. Drugo, šta te briga gdje vodimo dijete. Treće, nije on u radnom odnosu pa da se provjerava vjerodostojno bolovanja! Eeeej, ženo, imaš li ti mozga!? Jesi pametna? Kako te nije sramota? Vi sebe nazivate vaspitačima, vi ste bolesni!” i slično tome. NIsmo, eto.
P o č e t n i c i!
Direktorica je izgleda poklekla pred tolikom dozom naivnosti i jednostavnosti pa je rekla da joj ne pada na pamet da nas provjerava i da pošto smo platili unaprijed a dijete nije išlo u vrtić, nemamo šta da plaćamo.
Izašli smo iz vrtića zadovoljni kao bubatori koje je upravo popularna ekipa zovnula na žurku ne znajući da ćemo na toj žurci ispasti ono što jesmo u očima ljudi te vrste – totalne naivčine.
Da, da…nakon što je Maria vidjela da je Julio poljubio Rosauru, otišla je da nađe baku (uvijek u tim serijama mora biti nek stara žena koja donosi sve odluke u kući)i da joj kaže da je Rosaura ukrala njen nakit.
Nastaviće se, naravno.
cy3a
Наш вртић није имао 5 звездица, али је био солидан, као привремено решење испуњавао неке минималне захтеве које смо поставили. Знали смо да је наш крајњи циљ – државни вртић, али док не упаднемо, ово је супер. И било је, заиста немам никакве замерке (чак смо и нагласили приликом уписа да је то само привремено). Када смо, коначно, успели да упаднемо у државни вртић, муж оде да испише дете одавде и добије такав ‘ладан туш да се ево већ 3 године не опорављамо од тог шока!
Па сад ти упиши дете у вртић са 5 звездица!!!
CaraDara
Baš tako 🙂
jelenakovincic
Problem je u onima KO IM JE DAO tih 5 zvezdica… kao da su na kozu natakli dijamantski prsten. To ti je to.