Dugo mi je trebalo da ovaj savet sprovedem u delo! 🙂
CaraDara
4 January 2014 at 8:13 pm
Potpuno razumljivo! Između osjećaja krivice i odvratnog osjećaja da tjeramo dijete da radi nešto što ne želi izaberemo ovo prvo “za njegovo dobro”. Večerašnji bilans nakon 6 sati nejedenja – tanjir supe, mala šnicla, eurokrem i sok. Svi sretni! 😀
Štreberka
15 August 2014 at 3:07 pm
Kada neko napiše ovakav savršen savjet ja oplačem od smijeha. Ne znam što. Valjda zato što svi roditelji imaju neki savjet čiji je stepen koplikovanosti sljedeći: Dijete neće da jede. Majka neutješna sa suzama u očima i kašikom u ruci. Otac koji otvara kišobran. Kad se otvori kišobran dijete zine od iznenađenja i majka sadržaj kašičice ubaci u kljun svog milog ptičeta. Situacija opisuje stvarni događaj, čiji su akteri moji roditelji i ja. Događaj prepričavan u užoj i široj familiji.
Nakon ovoga kod mog oca se probudilo logično razmišljanje. Zašto dijete neće da jede? Pa zato što nije gladno. I on se toga držao. Nikad me nije tjerao da jedem. Dani kada sam bila sa njim kući bez mame su bili carski. Nije me tjerao da jedem! A kad konačno ogladnim nije insitirao da pojedem jednu kašiku više.
Kod mame se logično razmišljanje povezano sa apetitom djeteta nikad nije javilo. I dan danas mi stavlja u tanjir jednu kašiku više kad dođemo na ručak.
Eto. Davim ja malo, pišem na svim temama čini mi se 🙂 Meščini da mi se sviđa ovaj blog 😀
🙂 Pa znaš šta, dosta mi je “dasaka koje život znače” u kući samo da bi Bebo uzeo zalogaj. Kad ogladni znaš kako tamani sve redom :))))
A ne daviš, volim čuti reakcije. 🙂
prevodilac
Dugo mi je trebalo da ovaj savet sprovedem u delo! 🙂
CaraDara
Potpuno razumljivo! Između osjećaja krivice i odvratnog osjećaja da tjeramo dijete da radi nešto što ne želi izaberemo ovo prvo “za njegovo dobro”. Večerašnji bilans nakon 6 sati nejedenja – tanjir supe, mala šnicla, eurokrem i sok. Svi sretni! 😀
Štreberka
Kada neko napiše ovakav savršen savjet ja oplačem od smijeha. Ne znam što. Valjda zato što svi roditelji imaju neki savjet čiji je stepen koplikovanosti sljedeći: Dijete neće da jede. Majka neutješna sa suzama u očima i kašikom u ruci. Otac koji otvara kišobran. Kad se otvori kišobran dijete zine od iznenađenja i majka sadržaj kašičice ubaci u kljun svog milog ptičeta. Situacija opisuje stvarni događaj, čiji su akteri moji roditelji i ja. Događaj prepričavan u užoj i široj familiji.
Nakon ovoga kod mog oca se probudilo logično razmišljanje. Zašto dijete neće da jede? Pa zato što nije gladno. I on se toga držao. Nikad me nije tjerao da jedem. Dani kada sam bila sa njim kući bez mame su bili carski. Nije me tjerao da jedem! A kad konačno ogladnim nije insitirao da pojedem jednu kašiku više.
Kod mame se logično razmišljanje povezano sa apetitom djeteta nikad nije javilo. I dan danas mi stavlja u tanjir jednu kašiku više kad dođemo na ručak.
Eto. Davim ja malo, pišem na svim temama čini mi se 🙂 Meščini da mi se sviđa ovaj blog 😀
karadara
🙂 Pa znaš šta, dosta mi je “dasaka koje život znače” u kući samo da bi Bebo uzeo zalogaj. Kad ogladni znaš kako tamani sve redom :))))
A ne daviš, volim čuti reakcije. 🙂