Nakon više od dvije godine dodadoh  stranicu ” O meni.”

Volim seriju “Alo, alo” iako je “Star trek” na prvom mjestu od kad sam mogla da čitam prevod.

Svi blogerski magovi kažu da ozbiljni blogeri i blogerke trebaju imati dio o sebi jer je blog komunikacija sa drugima, a ljudi vole da komuniciraju sa konkretnim ljudima.

Ne volim biti u centru pažnje ali često tamo težim.

Bubatorka sam i volim da slušam autentične autoritete.

Često sam neozbiljna i mislim da je malo autentičnih autoriteta.

Ovo je moja slika.

 

Na slici je dosta onog što volim knjige, naučnu fantastiku, haljine, domaće/lokalne projekte, kratku kosu i ogroman dio nije:

 dvoje djece, muž, tri bicikla, ostatak porodice i prijatelja (računam sebe kao dobrog prijatelja sebi a ima ih još), virtuelni muž Jean-Luc Picard i Enterprise, igle za pletenje, priroda.

Kroz tekstove na ovom blogu možete dosta toga saznati o meni a ako vam je to puno za čitanje, detalje možete naći u Blogerskom spomenaru.

Nekog će možda zanimati i službeni, akademski i obrazovni dio mog života.

Ne volim službenost osim sa nepoznatim ljudima a ni tad uvijek.

Radim ustupke.

Godinu dana sam bila studentica prava.

Nisam se pronašla u pravu.

Prije nego što sam znala šta znači riječ na “f” mislila sam da su svi ljudi jednaki na svijetu bez obzira na pol.

Završila sam Filozofski fakultet u Banjaluci, Odsijek za socijalni rad.

Filozofija socijalnog rada mi je životno opredjeljenje još od malih nogu.

Završila sam edukaciju iz sistemske porodične terapije kod Asocijacije sistemskih terapeuta.

Još se navikam na sintagmu “porodični terapeut”.

Mislim da rad na sebi traje čitav život, a rad sa ljudima zahtjeva više od rada na sebi.

Zbog ličnog uvjerenja da moramo raditi ono što mislimo učestvovala sam u više akcija vezanih za promociju biciklizma u Banjaluci. To radim i sada.

Na biciklu svijet ostaje.

Ako vas još nešto zanima možete mi pisati na [email protected]

I da, zovem se Dajana Šipraga, a od prije par godina i Zlojutro.