Naoštrim se u toku dana na razne gluposti. Počnem pisati neki tekst u glavi, reko’ “evo ga, to je to”, kucam čim stignem samo da mala zaspi i da pristavim ručak a prije nego dođe mali iz vrtića.
Inspiracija na vrhuncu.
Mala zaspi, ja pristavim ručak, a mene prošlo.
Palo sve. I entuzijazam i inspiracija.
Da prostite, meni to pisanje sad k’o seks u onom vicu kad sjede student, penzioner i filozof na klupi a pored njih prođe neka lijepa osoba seksualno privlačna za svu trojicu, da se korektno izrazim. I sva trojica u problemu.
Prvi, ima s kim i čim ali nema gdje.
Drugi, nema ni skim ni čim ali ima gdje.
Treći ima sve ali čemu sve to?
Tako ja sa svojim pisanjem – prvo u fazi studenta a onda se smjenjuju filozof i penzioner.
Jbg. ja zadovoljna sad sa ovom svojom malom i tim ručkom a ostalo kad dođe na red…ipak sam ja samo žena, majka sa tri bajka. 😀
Rebeka
sve te razumijem. Dok se skuva rucak, zbrine beba,ode dan. A ako se jos stigne oprani ves presaviti i odloziti na mjesto smatram se uspjesnom!:)
Natasa
Skroz te razumijem,ali kod tebe to traje dan,dva a kod mene vec neki period 🙂 sve ja imam u glavi,i imam i tezice,teme i svasta nesto na umu za jedan drugi blogic,na kojem planiram da pisem,al ne,ne, da dan traje 48 sati bilo bi mi malo 😀
Vesna
Al’ zato naslove pišeš kao pravi teaser majstor :*
CaraDara
Haha, pisa-la :)))