• Mama Dara

Epilog – zadnji dio sage o vrtiću

Larin izbor ili Sulejman Veličanstveni, slobodno izaberite prema afinitetima mi smo svejedno obrali bostan. Slušajte šta će biti dalje…

Nakon smirivanja strasti i više nego uljudnog razgovora sa direktoricom, bili smo zadovoljni. Čak na naš komentar da je djetetu treći dan nakon vraćanja u vrtić procurio nos i da je počeo kašljati, htjela nam je toliko izaći u susret da nam je rekla da u njihovom vrtiću to neće biti problem, da tete paze na slinavu djecu i da im čiste nosiće. Mi prezadovoljni.

Ipak nosić nije tako odlučio – nastavio je da slini mnogo više a grlo se mnogo pobunilo. Toliko se pobunilo da smo ipak odlučili da potražimo savjet pedijatra.  I pedijatar je opet rekao svoje. Dijete se mora povući iz kolektiva, mora uzimati antibiotike, mora to preležati u kućnom ambijentu s obzirom na nedavnu epizodu koju je imao.

I tako je bilo. Mi javimo vrtiću kako stvari stoje. Sve ok – osim da se ponovo  urade brisevi nosa i grla kao i krvna slika. Razmišljamo mi da je zahtjev logičan.  I odemo na kontrolu kod pedijatrice koja nas dočeka pitanjem:

-Oprostite, u koji vrtić ide vaše dijete?

Gleda ona u mene, ja u nju, ona u veliki upitnik iznad moje glave.

Kažem i upitam zašto to pita.

-Neko je zvao iz tog vrtića. Nikad mi se nije desilo od kad radim da neko provjerava moja pravdanja za djecu. Interesovali su se šta je djetetu i zašto on ne dolazi u vrtić.

Upitnik iznad glave se pretvorio u  tri uzvičnika spremna da se pretvore u još mnogo šta zbog kontrolisanja a na kraju i onog što najviše mrzim, laganja.

-Čekajte, nije mi jasno (glupa ja), hoćete reći da je neko zvao iz vrtića da provjeri da li je dijete bolesno?

-Da, da. I to sa jako ružnim nastupom pa sam ja tu priču skratila jer stojim iza svog potpisa, reče pedijatrica bijesna.

Nisam htjela da dublje razvijam priču jer sam mislila da nije ni vrijeme ni mjesto za to pa sam samo prenijela doktorici ono što su mi rekli iz tog vrtića sa kojim je izgleda moje maloljetno dijete sklopilo ugovor o radu. Jedino je to bilo objašnjenje takvog ponašanja.

Doktorica  je na pomen briseva rekla da će uraditi samo bris nosa, a ostale stvari su nedavno rađene i smatra da nema potrebe da dijete ponovo prolazi kroz to.

U redu.

Došlo vrijeme odlaska u vrtić, ja na poslu, na baku i dedu spalo to teško zaduženje, kad tamo teta dočeka sa:

-Izvinite, direktorica je rekla da ne puštamo dijete bez medicinske dokumentacije koju je tražila.

Javljaju mi na posao da su poljubili vrata, a ja se mislim, dešava se. Dešava se neki šum u komunikaciji, nije moguće da onako ljubazna žena radi takve stvari.

I nazovem ja direktoricu da riješimo nesporazum.

Nazovem, kad tamo nema ljubazne žene. Javila se neka druga žena, arogantna, napadački raspoložena, govoreći da jeste teta zvala doktoricu i da je doktorica rekla da je ona pravdala samo tri nedelje, a da ostalo vrijeme dijete nije bilo bolesno, da smo doktorica i ja prijateljice i CAP! Tu sam znala da je ipak to sve izmislila! Nema šanse da je to pedijatrica rekla. Da je rekla bilo šta drugo možda bih ovakva naivna i povjerovala ali to nisam nikako. Čak ni ja!

I tako, ne ostanem ni ja dužna. Spomenem neke stvari iz prethodnog teksta o sramoti, obrazu, ružnom ponašanju, kontrolisanju i lošem tretmanu i lupim jadnu slušalicu da bar telefonu dam do znanja da se sa mnom nije igrati kad mi je dijete u pitanju.

I to je bio naš ispis iz elitnog vrtića.

Nakon ispisa, da potvrdim svoje 6.čulo, nazovem pedijatricu da upitam šta se tu tačno desilo. Žena mi opet ponovi istu priču. Izvinjavajući se , da ne bi pomislila da imam neke čudne tendencije oko sklapanja novog prijateljstva, upitam je:

-A, izvinite, ja sam čula da ste vi njoj rekli da smo mi prijateljice.
(ono kad sam sebi zvučiš glupo)

S druge strane slušalice:

– MOLIM! Ko? Pa i da jesmo, kao što nismo, ne bih tako nešto rekla. Znate šta, moj Vam je prijedlog da vi maknete svoje dijete iz tog vrtića i završite sa tim.

A ja sad kao pametna i važna:

– Pa naravno, to sam već uradila.

(Izostavljajući onaj dio gdje je direkotorica rekla da ga ne moramo više dovoditi.)

Eto.

Tako vam je to bilo.

Kažem vam ja, Karleuša je bila u pravu.

3 Comments

  1. Danijela
    3 April 2013 at 6:37 pm

    Meni nakon svega ovoga taj vrtic izgleda kao neka sektaska organizacija. Da mi je samo vidjeti tu control freak direktoricu kako propituje i kontrolise dijete kakvog gradskog odbornika, poslanika i njima slicnih. Osvanuo bi katanac na vrticu u roku od odmah.

    • edina
      3 April 2013 at 6:43 pm

      ja bih je kao psiholog rado upoznala…..bas je freak of control

      • DD
        4 April 2013 at 8:43 pm

        Znači tako, uče nas od malena na robovlasnički režim…