Jutros je na FB osvanula stranica pod imenom Iskustvo porođaja u Banjaluci.
Žene su napokon odlučile da progovore javno i glasno. Bilo je i vrijeme!
Ovdje se ne radi o “običnoj” razmjeni iskustva porođaja.
Ovdje se radi o tretmanu porodilja u Kliničkom centru Banjaluka koje su napokon postale svjesne da ako one ne progovore same, niko to neće uraditi za njih.
Nadam se da će neka buduća mama, novopečena ili prepečena :), zahvaljujući ovakvim potezima bezbrižnije otići na porođaj. Sve koje pripadamo eparhiji Klinike presvete znamo kakvih priča smo se naslušale a mnoge od nas i iskusile. Naravno, medicinsko osoblje je tu samo posljedica trulog sistema i nisu svi isti. Ipak, zbog raznih obzira, apatije i izgubljene vjere da pojedinac ili pojedinka može nešto promjeniti, sve je i ostalo na nivou priče. Niko ništa i ne pokušava mijenjati.
Vrlo dobro znamo da inicijative na društvenim mrežama mogu imati veću snagu od bilo kojeg formalnog pokušaja mijenjanja stvari. Iskreno se nadam da će i ova grupa biti takva jer nas je previše prošlo kroz šake “ljubaznih” doktora.
Da bi se tako nešto dogodilo, budući roditelji moraju promjeniti svoj stav pa neće davati mito onima koji traže i ne traže (ima i takvih, spomenimo ih bar!), svojim ponašanjem moraju dati do znanja da nisu neuki i da imaju pravo zahtjevati bar ljudski odnos.
Budući roditelji žele pravo izbora i da budu informisani bez plaćanja tih usluga. Pitam se samo da li je iko od njih to i rekao?
