Juče sam sa Federacijom otišla na patuljastu planetu Cosara. Zbog upoznavanja tog kraja i primjenjivanja meditacije, odlučila sam se vratiti sama. Voyeger je bio prevelik pa sam koristila Bianchi, moj space shuttle. Da će meditacija biti plodonosna, ukazala su mi ova miroljubiva stvorenja, inače sveta bića u drugim, duhovnijim kvadrantima.
Kako nalažu nepisana kapetanska pravila pri izlasku sa drugih planeta, space shuttlovi, starship-ovi i ostali bicikli se obavezno fotografišu, pa sam tako i ja uradila.
Imala sam čak i anonimno mahanje 🙂
Da je ovaj kvadrant neobičan i za nenaviknut um, u najmanju ruku čudan, govore i arhitektonska nepostignuća poput ovog.
Ova konstrukcija je podsjećala na prelaze za pješake koje sam vidjela u drugim galaksijama. Možda je i ovo bio takav prelaz samo napravljen od nevidljivih, naprednih materijala.
Put dalje sam nastavila meditirajući, kako pravila nalažu. To nije bilo teško s obzirom da je dobar dio puta izgledao ovako.
Čak sam naišla i na kolegijum koji se izgleda održava svakodnevno. Na slici se ne vidi najbolje ali stvarno piše “kolegium”.
Na meditativni spust od 12km sa Cosare došao je kratak ali ne manje meditativan uspon sa pogledom na dolinu koju nisam uspjela prenijeti fotografijom.
Poslije uspona sam naišla na čudne forme postojanja koje su izgledale vrlo lijepo raširene na livadi.
Da se bližim civilizaciji Bendžolajaca, ukazala mi je tabla koja je obećavala miran i bezbjedan put do baze.
…ali samo na prvu. Staze sa space shuttle-ove, starship-ove i ostale bicikle su bile zatrpane gvožđem i plastikom
a pored toga bile su prepune crnih rupa poput ove.
Meditacija mi je pomogla da smireno prođem pored ovih prepreka i sretna stignem u bazu u susret Borgu koji je čekao sa spremnim rekvizitima 🙂
