Jedno prkosno jutro
ili u šta se može pretvoriti običan odlazak u vrtić biciklom.
Priprema za standardni odlazk Borga u bazu je tekao bez problema. Buđenje, priprema, tankanje goriva, sve je išlo po uobičajenoj proceduri. Prilikom smještanja Borga na Voyager, pojavili su se prvi znaci otpora.
Inače bezbolno, čak i zanimljivo stavljanje u sjedalicu, jutros se nije dalo. Vezanje je jedva odrađeno uz “AAAAAAAAAAAA!” notu i vjerovatno buđenje pola komšiluka.
Voyager se otisnuo, unatoč Borgovoj pobuni. Štitovi su bili na 70%.
Ignorisanje kod ovakvih situacija obično pali. Taman kad je dreka trebala da prestane, gospodinu Bebi je ispao autić. Pošto se to desilo prilikom prelaska ulice i to na nizbrdici, dohvatanje igračke je bilo nemoguće. Dreka je sad sigurno probudila ostatak komšiluka. Činilo mi se kao da vozim malog Pavarotija na probu a on je odlučio da pokaže svijetu šta može.
Voyager je išao standardnom brzinom uobičajenom rutom. Borg nije posustajao. Svakom sekundom je podsjećao da je otpor uzaludan.
“Aaaaaaaaaaaaa! Mamaaaaaaaa! Dedaaaaaaaaa! Maaaaaaa-deeeeeee”, nije se više mogao odlučiti koga će zvati.
Divan prizor prije 7 ujutro – bezosjećajna majka koja maltretira dijete vozeći ga na biciklu dok ono neutješno plače.
Štitovi su bili na 85% a stanje pripravnosti na maksimumu. “Resistance is futile”, ponavljao je Borg.
“Sine, nemoj plakati. Tajo će ti pokupiti autić kad krene na posao.”, pokušavala sam apelovati na malu sirenu.
“TAAAAAAAATAAAAAAAAA”, sad je imao još nekog za zvati.
Sva posada je bila angažovana, štitovi na 95%, oklop se održavao jer je baza bila blizu. Otpor je trajao.
“Stigli smo.”, govorila sam više sebi nego njemu vadeći ga iz sjedalice.
“Aaaaaaaa”, sad je dranje bilo malo tiše ali nije prestajalo. Lift je jedno vrijeme zaokupio pažnju ali kratko pa se dreka “kao iz kace” vjerovatno mogla čuti i u stubištu. Jedva sam dočekala da ga predam u vrtić i pobjegnem u svijet gdje ljudi pričaju normalnim tonom. Uf.
Borg je svladan. Ostavljen u bazi. Voyager je nastavio standardan cruising.
Wojciech
Stvarno nije fer…
Imate autić, a vozite se biciklom. 🙂
Pozdrav!
CaraDara
Kad smo bezobrazni Brobdigangci 😀
Tata nam je javio da je autić pregazio auto :/
Branislav Bojčić
Hahahaha super napisano 😀
CaraDara
😀