Slučajnost ili nešto drugo?
Sjećate se priče od neki dan? O Srnetici i njenim prugama?
E, taman kad su se utisci slegli i počeli da ih potiru neki drugi, nezanimljivi utisci, opet mi se put ukrsti sa Srneticom.
Nezanimljivost svakodnevnice je bila izvrnuta na naličje i na jednoj ličnoj karti koja mi je kroz posao došla pod ruke, pod mjesto rođenja piše “Srnetica”.
Nisam mogla a da ne istražim “slučaj”. Pitala sam djevojku, koja je donijela ličnu kartu svog strica, da li je bila u Srnetici, na šta je ona sa entuzijazmom koji se mogao mjeriti sa mojim rekla:
-Ne, ali hoću da idem! Čitav život slušam priče o Srnetici. Deda, tata i stric su tamo živjeli dok je pruga postojala.-
Priče o Srnetici su nas ponijele i na kraju smo završile sa tim da će mi se javiti jer poznaje jednu baku iz Srnetice koja je rođena tamo a još je vitalna. Ona još uvijek okuplja Srnetičane (valjda se tako kaže) i odlazi u taj kraj. Njen otac i stric više ne mogu pričati priče o Srnetici, ali bi ta bakica sigurno mogla. Čim mi ispriča nešto, saznaćete.