Sreća je relativan pojam. Za različite ljude predstavlja različite stvari. Za sreću sa sigurnošću mogu reći:
1. da mislimo da vrlo kratko traje i
2. da odmah prestaje ili se znatno umanjuje ako se na glas izgovori njeno prisustvo
Razmotrimo sada ove dvije stavke.
Trajnost sreće, kao i sreća sama, je kao što rekosmo, vrlo relativan pojam. Interesantno je da se trajanje sreće najčešće opaža nakon njenog prestanka. Ipak, u ekstremnim slučajevima ljudske prosvjetljenosti dešava se opažanje sreće u datom trentku njenog javljanja.
Tada ti blagoslovljeni primjerci ljudske rase reaguju osmjehom, zahvaljavanjem višoj sili, olakšanjem.
Drugi, oni brojniji, imaju izrazito neprijateljski stav prema ovoj nesrećnici sreći. To su oni ljudi koji smatraju da ih ona redovno zaobilazi ili rijetko navraća u njihov život, da ih ingoriše. Oni je često omalovažavaju poredeći je sa nekim parama, kubikažom, krpama i rudama. Mnogi je traže na silu i na vrlo čudnim mjestima – u flaši, tanjiru i tuđem krevetu. Neuhvatljivost sreće potvrđuje stavka broj dva. Dakle, kad na glas kažemo da smo srećni, odmah smo otjerali istu ili ako ništa, smanjili njen intenzitet.
Nezgodna jedna gospođa, ta sreća. Vrlo hirovita!
Dođe tako iznenada, niti se najavi, teško se opazi a kad je primjetimo, digne nos. Međutim, ima onih koji su joj dovijali.
Kako?
Nakon što konstatujete njeno prisustvo potrebno je reći ili pomisliti: da ne ureknem ili ne bud’ uroka. Vrlo efikasno sredstvo je i kucanje u drvo. Mnogi ga primjenjuju i provjerno radi. 😀
To je to!