Broj razvoda se drastično povećava. Bez obzira na kvalitet života, ljudi se razvode. Ako ćemo govoriti akutelnim, potrošačkim jezikom, brak je postao kvarna roba. I normalno što je tako. Ne može nešto napravljeno od prirodnih sastojaka da vječno traje (nama, iako smrtnicima, je to “dok nas smrt ne rastavi” vječno)…Brak ima svoj rok trajanja i potrebno ga je definisati odmah na početku, a ne kao namještaj iz doba komunizma da traje decenijama.
Dakle, rješenje zvuči ovako: pri sklapanju braka odrediti njegovo trajanje. Nakon isteka trajanja, brak se okončava ili produžava u zavisnosti od želje supružnika. Dakle, mladi bračni par se dogovori koliko godina će biti u braku. Npr. dvije. Za to vrijeme zaljubljenost vjerovatno neće izblijediti već će se odnos njegovati i održavati zanimljivim jer ionako supružnici imaju samo dvije godine da ono drugo uvjere da su napravili pravi izbor. Ovaj brak na određeno bi takođe bio dobar u slučaju nekih teško promjenjivih osobina, npr. sklonost ka agresiji, rastrošnosti i da izvinite, švaleranciji. U tom slučaju opet bi se izbjegli troškovi razvoda, jer dvije godine nije ništa, one prolete a imate vremena da se konsolidujete i idite dalje. A sa ovim rokom trajanja bi bila zadovoljena čudna ljudska osobina – želja da nešto što je ograničeno vječno traje.
LaBiLnA
Nije ti loša ova ideja… Dve godine mu dođe nekako optimalno 🙂
CaraDara
Zamisli samo! Znaš da ste na određeno pa nem navikavanja, pa on tebi “izvoli”, a ti njemu “hvala”, pa predigra, pa ludilo:D
Marinac
Kakav sjajan koncept! Supa vazda topla 😀
Bravo!
CaraDara
Haha! Hvala. Znači to je naziv koncepta 🙂