Iako je ovaj članak čekao prilično dugo, napokon su tu slike a i utisci su se slegli. Pa kao što sam i obećala u jednom od prethodnih članaka evo naših putešestvija tragom nekadašnje pruge.
Znakovi pored puta
Ujutro smo krenuli iz Banjaluke. Naravno, kasnije nego što smo planirali ali to nije značajno uticalo na našu ekspediciju.
Pri samom polasku, vidjeli smo nekoliko mističnih znakova:
1.istjerivača duhova na izlasku iz grada
2. kipa sa Uskršnjih ostrva na 20-ak kilometara od Banjaluke, u po’ Krupe na Vrbasu
3. opel-jaguara na samoj startnoj poziciji
Smatrali smo da ovakvo znamenje govori samo jedno – da ćemo otjerati zle duhove putujući kroz istorijsko-geografske predjele, malo maštom malo bijesnim mašinama (čitaj – brdskim biciklima).
Početak
Startna pozicija je bila sa Mliništa, skoro pa obaveznog odmorišta na putu ka moru pa je u skladu sa namjenom i okolinom i ime restorana obećavajuće.
Mlinište se nalazi na 1066m/n.v. na teritoriji opštine Mrkonjić Grad. Dobro mu stoji svako godišnje doba. Nažalost, kao i svaki centimetar ove napaćene, sporoučeće zemlje i ovaj predio ima svoju krvavu istoriju koju ne bi trebalo zaboraviti a pogotovo ne zloupotrebljavati. Ovdje neću ni jedno ni drugo. Vi istražujte detalje. Možda vam ovaj mini-putopis da smjernice – istorija, geografija, sport ili samo ispunjen vikend.
Na Mliništu je nekad postojao spomen – muzej staroj željeznici. Jedno od živopisnih iskustva sa pruge iz ugla đaka iz 60ih , možete pročitati ovdje. Danas je to samo hrpa zahrđalog željeza koja ima oblik voza…
To je ono što smo ostavili u naslijeđe i sledećim generacijama i prirodi, a ovo je što priroda daje nama.
I tako na divan, sunčan dan, idealan za istraživanje, krenuli smo “ćirinim” putem. Da biste stekli širi utisak o prostiranju uskotračne pruge evo i jednog prikaza pruga u Podgrmečju i šire preuzete sa stranice Grmeč.
Biciklom po nevidljivoj pruzi
Nakon kafe, presvlačenja, čitanja horoskopa, fotografisanja i ostalih neophodnih radnji koje prevazilaze temu ove priče, otisnuli smo se.
Iako je taj dan bilo oko 40 stepeni, mi smo vozili na ugodnoj temperaturi ispod 30. Povremene čistine bi na pružile pogled poput ovog
Uz put smo prošli i kamenolom. U skladu sa Zvjezdanim stazama, morao je uslijediti “svemirski” foto sešn 🙂 Evo jedne slike sa nepoznate planete.
Nakon desetak pređenih kilometara, naišli smo na ostatke radničke klase. Nismo bili sigurni šta je u pitanju, ali je mjesto nekad bilo naseljeno, vidjele su barake, neka zgrada (vjerovatno neka pilana, ili srodna “firma”) i stari kamion zaboravljen od svih kao i vrijeme kojem pripada.
Nastavili smo dalje vođeni GPS-om koji nam je bio potreban jer se pruga ukrštala sa drugim šumskim putevima pa se moglo lako desiti da zalutamo i otkrijemo zašto se nije dobro izgubiti u šumi. Tabla koja pokazivala put Potoka je potvrđivala da smo na dobrom tragu. Kao i svaka biciklistička tura i ova je morala biti potvrđena pored table. Slikali smo se onako, kako smo mi zamislili da je baš cool 🙂
Od putokaza smo nastavili spust od nekoliko kilometara što je vožnju dodatno učinilo uzbudljivom. Zbog sigurnosti smo vratili kacige na glave. Nije da se ne pazimo.
Ovaj spust i malo uspona prije Potoka su bili jedina značajnija odstupanja od ravnog terena. Vođeni GPS-om, mogli smo jasno vidjeti da se krećemo po izohipsi bez značajnih promjena nadmorske visine.
Napuštena kuća sve sa adresom br.1 najavljivala je da smo ipak blizu koliko-toliko naseljenog mjesta.
Nedugo nakon kraćeg uspona, gutanja bonžita i konsolidovanja, obreli smo se u Potocima. Tamo smo sreli dvoje ljudi. Jednog srednjovječnog čovjeka koji popravljao stari kamion i bakicu (nažalost, nismo je uslikali) koja nam je pokazala put prema Srnetici.
U Potocima se ništa nije čulo osim zvukova šume. Čitavo mjestašce je djelovalo kao davno napuštena dječija soba sada već odraslog čovjeka koji tu dođe i ponekad prenoći. Sve je na svom mjestu ali više ništa ne služi svrsi.
I na pola priče, u Potocima, ću da završim. Uskoro stiže drugi dio. Čisto da vam ne dosadi 😉
_________________________________________
Biciklom i prugom, 2. dio
Biciklom i prugom, na cilju
Fotografije:Bojan Zlojutro, Siniša Plavšić, Tihomir Dakić
LaBiLnA
Odličan putopis, jedva čekam nastavak 🙂
CaraDara
Hvala. Vidis kako je lijepa (i glupa) ta Bosna. Cudo jedno. Bice uskoro…:)
noviinternet
Divno i predivno! Ne znam da li bi i moj bicikl mogao tuda, jer ima samo jednu brzinu, ali bi mi se silno dopadalo da prođem tu stazu.
Sa radošću čekam nastavak reportaže.
A što se Bosne tiče – znaš kako se kaže “J…. zemlju koja Bosne nema!” i to je živa istina! I, odlučno se protivim pridevu u zagradi u tvom prethodnom odgovoru 🙂
CaraDara
Ako te put nanese, nacemo neki bicikl koji bi izdrzao a dedin bajk cuvaj i za sledece generacije 🙂
Heh, a sto se pridjeva tice, ne znam koji drugi da joj dam posto da je pametna – nije 😀
Aleksandra
A Baraći????????
CaraDara
Bili i Baraci i izvori Sane ali ne napisah nista o tome…dobru si mi ideju dala. Mozda to retroaktivno uradim 🙂
Aleksandra
Baraći su bili moja obavezna ljetna i zimska destinacija raspusta,prvo Baraći a onda sve ostalo,a inače svaka čast,kapa do poda.
CaraDara
🙂
mandrak72
Skoro da si bila blizu Novog Grada, pa ako navratiš javni kako.
pozdrav za ekipu
CaraDara
Pri kraju rute smo prošli kroz Oštru Luku…ali autom 🙂 iako smo imali entuzijastu koji je odvozao čitavu rutu http://www.everytrail.com/view_trip.php?trip_id=2245438 evo detalja 🙂 Hvala na pozivu!