Nedostaje mi jedna baba u životu. Imala sam dvije. Svaka za jedno rame. Odavno je ravnoteža poremećena i teško da će se balans uspostaviti. Inače se to ne osjeti i ne stvara probleme jer je taj balans ionako precjenjena stvar.
Jest da je ova baba što je ostala teža i mogla bi se komotno raširiti na oba ramena ali nije to to. Svi znamo da kad se nešto rasporedi na ramena služi za lakše donošenje odluka. Tako su se i moje babe rasporedile dok se jedna nije preselila na onaj neki oblačasti trosjed. Taman kad smo se uhodale i preležale dječije bolesti, odleprša jedna. Podsjeća da nije sve vječno u životu. Baba jedna. I odlazak je morao biti statement.
Poznavajući nju, garant joj je udobnije gore nego na koščatom ramenu. Možda je zato naglo i otišla. Dosadilo joj čučati. Uglavnom, jedna baba otišla, a ova druga se sama klati i dosađuje. Ide nama dvjema uglavnom dobro. Nema trzavica ali nekad zafali drskosti ove druge babe. Ja onda zamislim da je i ona tu pa kad ustreba, priupitam je štošta. Kad prozborimo tako nas tri, uglavnom ja djelujem kao senilna baba jer pričam sa nekim koga nema. Nema veze. I taj zbor odradi posao. Ja je fino upitam, nema veze što znam odgovor, kao da je tu:
– Baba, kako si ti kad si bila kao ja…? ( pa sad neka nedoumica ili kontroverza)
Baba onda oplete, okiti, zakuva, malo slaže i utješi, pa ućuti jer je počela serija.
Onda ja to sve oparam, raskitim, prekuvam, istjeram mak na konac i sto puta ponovim pa opet dođem na isto.
Onda ova druga baba veli: “I opet dobro. Da.” , pa se nasmije cijelim tijelom i zaljulja mi ono rame na kojem sjedi.
Bapska posla.
noviinternet
Odlično!!! Fantastično! E, i po treći put – dopada mi se!
CaraDara
🙂 Hvala! Po treći put.
Wojciech
Tek sada sam otkrio vaš blog.
Sviđa mi se – pratim.
Pozdrav! 🙂
CaraDara
Nikad nije kasno 🙂 Hvala! Pozdrav 🙂
otkacena
Bake su zakon, bile dobre ili lose. 🙂
CaraDara
Normalno 🙂
lucidnostteorijeslucaja
Ma, da nije njih, ko bi kuvao. 😀