Kad kažete “ljeto”, šta pomislite?
Nije slogan za reklamu, a ako kažete godišnji odmor, propali ste načisto 😀
Ja pomislim na kupanje.
Takva kupanja, gdje po najvećoj žegi klamizaš pješke ili ideš biciklom jer si naravno ili prespavao ili imao pametnija posla dok je sunce bilo nisko, su bila najopuštenija i najljepša kupanja po mom sjećanju. Ta i takva kupanja lako nestanu iz života. Brzo ih zamjene neka trka i frka, često i nervoza, a bez velike potrebe. Svim silama se trudim da zadržim ta fina kupanja u svojim ljetima koliko god je moguće i mogu vam reći uspjeva mi.
Sama ne bih mogla 🙂
Za takve stvari morate imati društvo. Nekad ga uporno tražite i nema šanse da sastavite dvoje ljudi a kamo li društvo, a nekad se stvari same poslože.
Tako je bilo neki dan.
Bila sam kod mame i pored djece, nisam nešto razmišljala da nosim bicikl, tako ni biciklističke, a kupaći sam zaboravila. Svejedno – otišla sam biciklom na kupanje 😀
Ni manje ni više već na Brooksu vozim danas . Volim Gradiščance 🙂 pic.twitter.com/HbaaaoTdJ3
— CaraDara (@DaraPicard) July 15, 2015
Zahvaljajući drugaru o kojem sam već pisala( tekstovi:Biciklom od Gradiške do Barselone) jer je stvarno drugačiji od većine ljudi koje poznajem dobila sam i bicikl i biciklističke. Kupaći sam mamin uzela. Eto koliko mi se išlo 😀
To što sam do mjesta sastanka došla pješke u biciklističkim sa umetkom takođe govori o visokom stepenu motivacije. Blam za blamom. Ko ne zna o čemu pričam, reći ću samo da se taj umetak često zove “pelena” jer se nalazi na dijelu koji najviše pritiska trpi tokom vožnje (a nisu ruke) i onda prilikom hodanja blago geguckate kao da ste se npr. upiškili. Na mjestu sastanka, svi su bili takvi i nikom nisam bila čudna iako sam znala samo dvoje ljudi u društvu.
Ruta
Za one koji nisu sa ovih prostora, Gradiška je gradić koji se nalazi na Savi. Ono što je zanimljivo je da se nalazi na 92m/nV i sva je ravna. Kupanje je bilo predviđeno na Bardači do koje smo trebali stići vozeći niz tok Save. Bardača je rezervat prirode u čijem sklopu se nalazi i bazen. Nekada je to bio kompleks od 11 jezera koji je radikalno sveden na dva. Kako i zašto se to desilo možete više pročitati u ovom članku.
Ruta nije bila naporna, vožnja je trajala oko sat vremena u jednom smjeru. Nije u pitanju nikakav pretenciozni biciklistički poduhvat i izvodiva je i za ljude bez mnogo kondicije. Možda bi samo malo duže trajala.
U čemu je fazon?
Nema ga. Vozikate se kroz sela, osjećate vjetrić, razgovarate malo s’ ovim, malo s’ onim. Uživate.
I nakon prašine i vrućine dođete na bazen. Može li bolje?
A pored kupanja, nije moglo da se ne desi i jedenje. Ko nije vozio duže vožnje, ne zna da se od biciklizma deblja.
Tako smo malo i zamezili.
Konje smo pripeli i vjerno su nas čekali do povratka.
I to je to. Ništa posebno i ništa spektakularno a savršeno. Društvo šareno od profesija do godina, a ugodno. Jer bicikli spajaju ljude…
…ljude i komarce, ako vozite pored Save.
Napomena: ne stajte ako vozite u sumrak pored vode. Nema veze što je prizor idiličan, fotka sigurno neće biti.
Javite mi svoje biciklističke poduhvate. Možda od nekih nastane i priča.
Fotografije: Dalibor Stajčić i CaraDara
bebina mama
Ah, predivno!