Dara’s log stardate 14072013

 DO BABE BICIKLOM

Ako ste roditelj, a naročito roditeljka, jednostavne stvari u kojima ste uživali odjednom postaju jako složene. Ako ste neko ko nije spreman uložiti malo veći trud u organizaciju dana, ode mast u propast. Odjednom se bavljenje hobijem smanji na nekoliko sati mjesečno i potpuno izgubi. Slično se dešava i sa drugim stvarima koje su vas usrećivale p.b. (prije bebe). Postanete aparat za obaveze. Da bih izbjegla aparatizaciju, odlučila sam da plovim sopstvenim svemirom. Evo šta  se dešava dalje na Voyageru:

S obzirom da je 7. dan u nedelji, odlučili smo ići u prapostojbinu. Borg, Broj Jedan i ja. Dogovor je sledeći: ja ću ići Bianchi-jem (space shuttle) a Borg i Br. Jedan, primitivnim vozilom. Iz tog razloga, krenula sam ranije dobropoznatim i na prvi pogled, sjetite se samo prethodnog log-a, odličnim biciklističkim stazama…

…koje kao što sam navikla u civilizaciji Bendžolajaca ubrzo prerastu u nešto drugo ili se čak potpuno dezintegrišu.

Poznavajući teren, nastavila sam dalje, dokumentujući svoj put. Tako sam prošla srcem i najvažnijim gradom RS kvadranta (nije to grad Bendžolajaca), gradićem  po imenu Lakhtt-ashi.

Poznat je po čudnoj vrsti humanoida koji su prepoznatljivi po dobrim radnim mjestima jer imaju gen NSD. Nauka još nije našla objašnjenje za ovakav genetski materijal i korelaciju sa radnim mjestom.

Dalji put mi je nudio nova prostranstva.

Lijepi prizori su se nizali jedni za drugim pa sam mogla da meditiram primjenjujući tehniku Vulkanaca – okrećući pedale. Staze i predjeli su izgledali ovako, možda se još neko odluči na meditaciju kad ih vidi.

A pored krajolika nisam mogla  ne primjetiti i umjetničke izraze poput ovog

I kreativno iskorišten stari svemirski brod.

Kako se cesta sužavala

tako se i moja meditacija bližila kraju.

Nakon pređenih sedamdeset kilometara šta drugo osjećati nego zadavoljstvo. Saobraćaj nije bio gust, vrijeme potaman, a muž i dijete su me sustigli prije cilja (čitaj Broj Jedan i Borg). Jedino sam imala situaciju sa jednom vozačicom koja legla na sirenu metar od mene i dobacila mi kroz otvoren prozor :

–Ti imaš pomračenje mozga! Jesi ti to biciklom?!

Bila je to moja mama 🙂