DO BABE BICIKLOM
Ako ste roditelj, a naročito roditeljka, jednostavne stvari u kojima ste uživali odjednom postaju jako složene. Ako ste neko ko nije spreman uložiti malo veći trud u organizaciju dana, ode mast u propast. Odjednom se bavljenje hobijem smanji na nekoliko sati mjesečno i potpuno izgubi. Slično se dešava i sa drugim stvarima koje su vas usrećivale p.b. (prije bebe). Postanete aparat za obaveze. Da bih izbjegla aparatizaciju, odlučila sam da plovim sopstvenim svemirom. Evo šta se dešava dalje na Voyageru:
S obzirom da je 7. dan u nedelji, odlučili smo ići u prapostojbinu. Borg, Broj Jedan i ja. Dogovor je sledeći: ja ću ići Bianchi-jem (space shuttle) a Borg i Br. Jedan, primitivnim vozilom. Iz tog razloga, krenula sam ranije dobropoznatim i na prvi pogled, sjetite se samo prethodnog log-a, odličnim biciklističkim stazama…
…koje kao što sam navikla u civilizaciji Bendžolajaca ubrzo prerastu u nešto drugo ili se čak potpuno dezintegrišu.
Poznavajući teren, nastavila sam dalje, dokumentujući svoj put. Tako sam prošla srcem i najvažnijim gradom RS kvadranta (nije to grad Bendžolajaca), gradićem po imenu Lakhtt-ashi.
Poznat je po čudnoj vrsti humanoida koji su prepoznatljivi po dobrim radnim mjestima jer imaju gen NSD. Nauka još nije našla objašnjenje za ovakav genetski materijal i korelaciju sa radnim mjestom.
Dalji put mi je nudio nova prostranstva.
Lijepi prizori su se nizali jedni za drugim pa sam mogla da meditiram primjenjujući tehniku Vulkanaca – okrećući pedale. Staze i predjeli su izgledali ovako, možda se još neko odluči na meditaciju kad ih vidi.
A pored krajolika nisam mogla ne primjetiti i umjetničke izraze poput ovog
I kreativno iskorišten stari svemirski brod.
Kako se cesta sužavala
tako se i moja meditacija bližila kraju.
Nakon pređenih sedamdeset kilometara šta drugo osjećati nego zadavoljstvo. Saobraćaj nije bio gust, vrijeme potaman, a muž i dijete su me sustigli prije cilja (čitaj Broj Jedan i Borg). Jedino sam imala situaciju sa jednom vozačicom koja legla na sirenu metar od mene i dobacila mi kroz otvoren prozor :
–Ti imaš pomračenje mozga! Jesi ti to biciklom?!
Bila je to moja mama 🙂
Aleksandra Tadic
Svaka cast,skidam kapu,predpostavljam da je 70 km u oba pravca,jer u jednom pravcu iduci od Bandžaluke preko genetski modifikovane sredine, znaci da si vec u EU.
CaraDara
Haha! Nije, nije. U jednom pravcu je a vratila sam se primitivnim vozilom 🙂
CaraDara
Reblogged this on MamaDara and commented:
Odlomak iz mog biciklističkog dnevnika. Možda će motivisati druge mame da istraju u svojim hobijima 🙂
Wojciech
Svaka čast. I na podvigu, i na opisu!
Pozdrav! 🙂
CaraDara
Hvala, hvala! 🙂 p.b.*prije bebe je to bilo svaki vikend a sad spada u kategoriju podviga…