Dani gljiva 2013

Svaka jesen mi zadnjih nekoliko godina bude uljepšana Lisinom, planinom nadomak Mrkonjić Grada. Lijepa je Lisina i ostatak godine, naročito zimi ali ovaj članak ću posvetiti jesenjoj Lisini i njenoj djeci – gljivama.

Već deset godina se na Lisini održavaju Dani gljiva. Kao prirodno stanište nekoliko stotina vrsta gljiva, Lisina je logičan izbor za ovakvu turističko-ekološku akciju. Svake godine se na Danima gljiva okupljaju svi oni koji vole prirodu. O tradiciji Dana gljiva i putu koji su njihovi organizatori i organizatorke prošli možete čitati na službenoj stranici Udruženja gljivara i ljubitelja prirode Mrkonjić Grad a ja ću vam ispričati kako je to izgledalo iz mog ugla uz pomoć fotografija moje bradatije polovine i fotografija Harisa Čalkića, Maria Romulića i Dražena Stojčića koji su bili i službeni fotografi Dana gljiva. Pa, pođimo redom…

Okupljanje

Svake godine učesnici Dana gljiva se okupljaju na jezeru Balkana. Mi smo poranili sa našim nenadanim gostima* pa smo već oko 8 ujutro bili na jezeru. Jutro je bilo hladno, maglovito i nije obećavalo dobrodošlicu na planini iako je sunce provirivalo kroz maglu i oblake.

Balkana

Učesnici su lagano pristizali i od prvobitnog mira kojim je odisalo okruženje, okolinu su ispunili glasovi, smijeh, lavež pasa, opšta gungula.

Picture 007

Telefon mi je svako malo javljao da nam pristižu  prijatelji. Uzbuđenje je bilo u zraku, kao da će se desiti nešto posebno, a ne sakupljanje gljiva i šetnja po prirodi. Ko god misli da sakupljanje gljiva ima veze samo sa penzionerima i starim ljudima, grdno se vara.  Stari ljudi obično pričaju o politici, slabo se kreću i ne smiju se mnogo. Na Lisini taj dan nije bilo takvih ljudi.

Oko devet sati jedan od glavnih štrumpfova, Boro Marić, je objasnio rute, načine prevoza i šta nas sve čeka u toku dana.

Jedan dio ekipe je išao zahtjevnijom rutom, tj. planinarskom stazom,a drugi, među kojima smo bili i mi, autom.

Put gljiva

Nakon vožnje od 5-10 minuta i skretanja ka selu Podrašnica, uslijedilo je prvo stajanje.

Picture 036

Od prvobitne čistine koja je pucala pred nama

Picture 024

slijedeći vodiča, završili smo u gustom granju…

Picture 025

…ali samo nakratko jer smo izbili na čistinu gdje su neki već našli svoj ulov i napunili korpu.

Picture 027

Nismo sigurni da li je do nas ili je do gljiva ali nijednu nismo ubrali. Zato smo našli nekolio grmova kupine i privremenu dadilju 🙂

Picture 031

Biće da je do nas 🙂 gljiva je bilo itekako.

Nije nam smetalo što je ova etapa završila bez ulova jer je napokon  izašlo sunce i Lisina nam je već u podnožju poželjela dobar dan…ili ugodan san za neke 🙂

Picture 035

Lisina

Put smo nastavili autom, penjući se ka Šibovima, selu koje je bilo naše krajnje odredište. Nekoliko kilometara prije dolaska u selo opet smo zaustavili zbog gljiva. Prije nego što su se ljudi razmilili po šumi, organizator nas je ukratko podsjetio na dešavanja iz skorije prošlosti o kojima su svjedočili ožiljci na Lisini u vidu tabli koje su upozoravale na mine.  Ipak, male, crvene table sa prijetećim oznakama su ostale u sijenci velikih tabli sa slikama jestivih i nejestivih gljiva.

Nakon još jednog uputstva o mogućim putanjama do Šibova, svako je otišao na svoju stranu. Jedni lijevo…

…drugi desno.

A treći su se, opet, odlučili za, na prvi pogled, neobičan smjer – horizontalni 🙂

Neobičan smjer kretanja se, očigledno, isplatio.

Najviše zbog sitne djece koju smo vodili sa nama a i trudnice u poodmaklom stadijumu trudnoće, odlučili smo se za najlakšu i ispostaviće se, za nas najzabavniju, varijantu. Otišli smo do obližnjeg proplanka sa potokom.

Kulturna razmjena

Na početku sam pomenula *nenadane prijatelje a nisam rekla koliko su neobični. Amerikanci su i imaju šestero djece i sedmo na putu. Prije nepunih godinu dana su doselili u Banjaluku. Prihvatili su poziv da porodično učestvuju u Danima gljiva. Ova porodica je sve, samo ne tipična pa će zbog toga uskoro dobiti članak posvećen samo njima. Oni su objeručke prihvatali naše navike i običaje, pa smo moja prijateljica i ja odlučile da prihvatimo i neke njihove. Tačnije, pustile smo djecu da po prohladnom, jesenjem danju naša djeca gacaju po hladnom potoku. To je nešto što sigurno nije tipično za naše podneblje i otkrile smo da je to super. Ako mama šestoro zdrave djece to dozvoljava, zašto mi da se foliramo sa našim jedincima i jedinicama.

Picture 050Nakon idilično provedenog vremena na potoku, mislili smo da smo dosegli vrhunac dana a Šibovi su tek bili pred nama.

Šibovi&Vanja the Frog

Šibovi su selo koje se nalazi na 1200m/nm, podno vrha Lisine. Koliko znam, ima jednog stanovnika, neženju, koji je redovno na usluzi planinarima, naročito zimi.

Sada su inače tihi Šibovi vrvjeli od ljudi koji su lagano pristizali sa svih strana, sa šumskih staza i sa makadama, autima.

I malo, po malo proplanak se zašarenio dekicama, ruksacima, loptama i drugim rekvizitima. Da bi stvar bila kompletna, a tišina prekinuta na pravi način, pobrinuo se jedan od najkvalitetnijih banjalučkih bendova, Vanja the Frog.

Nije im bilo teško podići već veselu atmosferu. Neki su pjevali i plesali, a neki su doslovno, dubili na glavi

a neki hodali na rukama.

Dok su neki, jednostavno, tražili smirenje.

I to je samo dio atmosfere, ostatak možete potražiti na FB stranici Dani gljiva i pratiti dalja dešavanja sa gljivarske scene…ako ih bude jer, nažalost, iduće godine najverovatnije neće biti Dana gljiva. Razlog je uobičajen, nedostatak novca i razumijevanja. Neće ih biti jer oni koji bi se trebali brinuti o svojim građanima i vidjeti dalje od svog dvorišta brinući se o cijelom ataru, žmire na sve pozive organizatora, baš poput ove dvojice gljivara. Nadamo se da će na zadovoljstvo i korist svih, opština Mrkonjić Grad progledati.

Za kraj jedna grupna fotografija, nadam se ne posljednja.

18 Comments

  1. 29 September 2013 at 9:07 pm

    Balkanaaaa! Pa diivnoo! Obožavam taj kraj. Evo ti jedno <3! Moj prvi boravak u RS bio je baš tu! A Zelenkovac? Ima tamo jedna tabla pored koje sam se slikala "Za ideale ginu budale". To je ostalo za neki sledeći post 😉

    • 29 September 2013 at 9:31 pm

      Iiii! Super 🙂 Naravno, Zelenkovac je nezaobilazan. Već je bila noć kad smo došli…možda bude nešto i o Bori i njegovoj koloniji. Baš mi je drago da znaš za Balkanu. Sad postoji novi hotel pa je sve dobilo novi izgled.

      • 29 September 2013 at 9:50 pm

        Bila sam i u novom hotelu. Moj Žmu je iz Mrkonjića, ali njegovi žive godinama u Banjaluci. Priroda u tom kraju opominje da filmske predele ne treba tražiti po inozemstvu! 😉 Ja sam se raspametila kada sam prvi put bila. Obećala sam sebi da ću jednoga dana napisati zbirku priča o ljudima iz tog kraja.

      • 30 September 2013 at 5:49 am

        Upravo tako. To ja trubim stalno i maltretiram ljude 🙂 Dovoljno je samo obići izvore nekoliko naših rijeka, biciklom, autom, ko kako voli, pa navratiti na jagnjetinu, puru isl.opet po ukusu pa da se raspametiš 🙂 Javi se kad budeš opet u BL 🙂

  2. 30 September 2013 at 3:59 am

    Uf bre, ti baš znaš da živiš! 🙂

    • 30 September 2013 at 5:53 am

      Ma ja sam ti k’o ona domaćica kojoj padne šećer a nema prodavnice, nema čokolade pa onda smuti palačnike sa šećerom i svima bude dobro 🙂

  3. Boro Maric
    30 September 2013 at 8:19 am

    Daro hvala na lijepim riječima i vijerno prenesenim utiscima. I ja se nadam da se nece završiti na ovom ali moramo pronaći novi put. Sa ovoliko pozitivaca vjerujem da neće biti teško. Svako dobro.

    • 30 September 2013 at 9:29 am

      Molim i drugi put 🙂 To ti je zakon privlačenja – pozitivne stvari privlače pozitivne ljude 🙂

  4. 1 October 2013 at 1:26 pm

    Zar ovakva vrsta druženja još postoji? 😀 Nemrem bilivit! 😀

    • 1 October 2013 at 9:02 pm

      Bogam’ postoje! Hoces da te zovem iduci put? 😀

      • 1 October 2013 at 9:47 pm

        Ako nema zmija i buba – hoću! 🙂

      • 1 October 2013 at 9:50 pm

        Zmija ima ali se ne vide a bube je moja sinčina kupi 😀

      • 1 October 2013 at 9:51 pm

        E jbg Daro, onda moraš da mi nađeš nekog pratioca 🙂

      • 1 October 2013 at 9:52 pm

        Ijao, pa peta si u redu čekanja. Jednom nekom nađeš muža i odmah se red uhvati u naručivanju. Biće, biće 🙂

      • 1 October 2013 at 9:54 pm

        Neću da se udaVam, ali da me nosi na krkače to može! 😀

      • 2 October 2013 at 5:40 am

        Haha! Dođe ti na kraju na isto 😀

  5. 1 October 2013 at 1:37 pm

    Jao Daro, kako je ovo lepo….Ne znam šta bih pre pohvalila: celokupnu organizaciju, sve ove ljude, prirodne lepote…Nisam nikada bila u tvom kraju, ali od ove – bolje preporuke nema!
    p.s. Najbolji muž u mene kupio onaj “točak”! …tražim tvoj mejl po blogu ali ga nisam pronašla, da ti pošaljem foto 🙂
    pozdrav!

    • 1 October 2013 at 9:04 pm

      Super je bilo. Djeca, rokeri, smekeri, muzevi, puzevi, svasta planina primi 🙂 Treba da dodjes ako nisi
      [email protected] salji! 😀