Zemlja pretvrda, a nebo previsoko

Prosto mi nije svejedno pisati ovaj post da se ne bih urekla. Nije to što sam ja sujevjerna već čisto zato što  živimo u državi u kojoj je sve moguće. Evo, npr. ja živim u Republici Srpskoj, posebnom entitetu koji je dio Bosne i Hercegovine. Živim u državi čija je organizacija smrt za studente koji spremaju ispite koji se tiču državnog uređenja…ali to nije najcrnje. Najcrnje je što zbog tog državnog uređenja i neusklađenosti zakona ispaštaju ljudi, tačnije žene.

U Sarajevu su u toku protesti zbog visine porodiljskih naknada. Ženama je došlo do guše. Ali nije to tema ovog posta. Čisto se poklopilo. Priča ide ovako:

Prije par dana prijateljica me zvala da me pita šta joj potrebno od dokumentacije da dostavi svojoj firmi prilikom odlaska na porodiljsko kako bi ostvarila pravo na novčanu naknadu. Zaposlena je, prijavljena, neće dobiti otkaz zbog trudnoće (ovo je toliko normalno u privatnom sektoru da se mora naglasiti kao posebna okolnost), dakle, samo joj ostaje da rodi svoju bebu i uživa u majčinstvu.

Malo sutra.

Ja, kao neko ko je strukom dosta blizak ovoj problematici, sam se čudom čudila njenom pitanju. Deset minuta smo pričale a ja sam jedva uspjela shvatiti o čemu se radi jer mi nije bilo jasno zašto služba računovodstva iz njene firme ne vodi brigu o tome.

Glupa ja.

U čemu je problem?

Problem je u tom što firma koja ima sjedište u Federaciji BiH, a posluje u Republici Srpskoj bez prijavljene poslovne jedinice u RS, nema načina da brine o svojim porodiljama koje imaju mjesto prebivališta u Republici Srpskoj. U slučaju postojanja poslovne jedinice, doprinosi se onda uplaćuju gdje treba, u ovom slučaju u Fond dječije zaštite i porodilja je zbrinuta. Međutim, ne znam kako, postoje i firme sa sjedištima u Federaciji koji poštuju prava radnika po svim pitanjima ali im neusklađenost zakona, onemogućava brigu o porodiljama. Kako posluju bez prijavljene poslovne jedinice na teritoriji RS, ne znam. Vjerovatno je i to neka rupa u zakonu ili akoje u pitanju jedna radnica, kao u ovom konkretnom slučaju, ne smatraju je dovoljnim razlogom za to.

Zaključak: redovno zaposlene, što se kaže, prijavljene žene u ovakvim firmama, jednostavno ostaju bez naknade za porodiljsko. Da. Od svog posla za vrijeme trajanja porodiljskog nemaju ništa.

Evo, napokon, mogu još jednom da kažem da je pored svega dobro što živim u RS. Zašto?

Porodiljsko odsustvo u Republici Srpskoj

Zato što po Zakonu o radu porodiljsko odsustvo traje neprekidno godinu dana, a za blizance, svako treće i sledeće dijete 18 mjeseci.

Žene za vrijeme trajanja porodiljskog odsustva imaju pravo na naknadu u visini prosječne plate koju je ostvarila zadnja tri mjeseca prije odlaska na porodiljsko odusustvo. Poslodavac u RS je dužan da plati naknadu za prvi mjesec odsustva, a narednih 11 mjeseci naknadu isplaćuje Javni fond dječije zaštite RS.

Sretnice poput mene su imale privilegiju da ne dobiju otkaz jer su koristile i trudničk o bolovanje.

To je sve moguće u Republici Srpskoj gdje se naknade za porodiljsko kreću u iznosu od 300 do 4000KM (izvor: Nezavisne novine).

Švicarska.

Porodiljsko odsustvo u Federaciji BiH

Poslodavci u Federaciji nemaju obaveza prema svojim radnicama. Za naknadu su zaduženi kantonalni budžeti i to ne svi kao npr. Posavski i Hercegovačko-neretvanski. Zakon koji reguliše naknade za porodilje je Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodica sa djecom i to je entitetski zakon sa kojim bi se trebali uskladiti kantonalni zakoni.

Skoro pa žalosno da se porodilje i porodice sa djecom svrstavaju u ranjivu i specifičnu kategoriju civilnih žrtava rata. Kad pročitate ostatak prava, vidjećete da su ove žene civilne žrtve mira.

Visine porodiljskih naknada variraju od kantona do kantona, kao i  zakonske stope za isplatu naknade jer su i one usklađene sa  kantonalnim propisima te se kreću od 50  do 90 % od prosječne plate.

Zakonski, porodiljama u  RS i BiH je zajednička jedino dužina trajanja porodiljskog odsustva.

U skladu sa napisanim visina porodiljskih naknada u pojedinim kantonima iznosi:

Sarajevski kanton – 450 KM

Livanjski kanton – 810 KM

HNK i Posavski kanton – 0 KM

Apsurdistan.

Šta reći, koju poruku poslati?

Protesti koji se tiču visina porodiljskih naknada u Federaciji su sasvim opravdani i očekivani iako se tiču samo dijela problema. Molim i nadam se da će  žene iz Republike Srpske pokazati solidarnost i podršku na koji god način mogu ženama iz Federacije. Ako zbog medijskog i političkog  ispiranja mozga ne vide razlog da to urade zbog ženske solidarnosti i boljeg života naše djece, a onda bar zato što će im se možda sestra, kuma, prijateljica iz Republike Srpske zaposliti u firmi iz Federacije u kojoj će imati super platu…dok ne zatrudni. Blago nama.

the_twilight_zone_by_dekiel00-d62jbl0

 

 

 

 

 

13 Comments

  1. Jelena Lazić
    11 June 2014 at 2:19 pm

    “Žene za vrijeme trajanja porodiljskog odsustva imaju pravo na naknadu u visini prosječne plate koju je ostvarila zadnja tri mjeseca prije odlaska na porodiljsko odusustvo. Poslodavac u RS je dužan da plati naknadu za prvi mjesec odsustva, a narednih 11 mjeseci naknadu isplaćuje Javni fond dječije zaštite RS.”……hm,lično doživjela na mi na sred porodiljskog odsustva prepolove naknadu. Zaposlena na neodređeno u RS….kad se može sve se hoće…

    • 11 June 2014 at 2:25 pm

      Jelena, čula sam za slične primjere. Jesi pitala svog poslodavca kako se to desilo? Je li to bilo predviđenim nekom “stavkicom” u kolektivnom ugovoru ili negdje? Jesi se obraćala ikom za pomoć? Jesi probala sa Ombudsmanom za ljudska prava? Iako oni nemaju nikakve konkretne mjere, nijedan poslodavac, koliko god nazadan bio, ne voli kad mu se Ombudsman obrati i to naročito zbog ovakve osjetljive stvari. Vjerujem da ti možda i nije bilo do toga, ali nije loše pokrenuti stvari bar zbog iduće djece 🙂

  2. Ja
    11 June 2014 at 2:38 pm

    E pa meni su sada rekli kad pocne porodiljsko, isplacivace 100% plate, tj. kao da sam na radnom mjestu.. bez obzira sto sam bila na trudnickom sa 70%… to se nesto promijenilo u zadnje vrijeme, ne znam od kada.. mada sam i ja imala raznih peripetija sa tim ostvarivanjem raznih prava..

    • 11 June 2014 at 2:40 pm

      Da. Ja sam na prvom trudničkom imala platu kao na bilo kojem bolovanju, tj. umanjenu za 30%. Kad je počelo porodiljsko, računali su mi zadnja tri mjeseca dok sam bila radno aktivna. Tako je po zakonu, ali poslodavci to znaju zloupotrijebiti.

      • Ja
        11 June 2014 at 2:44 pm

        Ma jok tako, meni su racunali prosjek 3 plate prije odlaska na porodiljsko, a ne prije odlaska na trudnicko, tako da sam primala godinu dana i dalje umanjenu platu za 30%.. e onda sam se zalila i jedva nekako dodjosmo do toga da sam ja u pravu (to ti je ono kad se racunovodja ne petlja mnogo u svoj posao) i onda su mi naknadno isplatili taj zaostatak.. e sada sam na drugom trudnickom i primam 70%, i konacno rekose da ide 100% na porodiljskom, bez obzira na sve..

      • 11 June 2014 at 3:32 pm

        Super! A da si ćutala, ujeo vuk magarca…

  3. Jelena Lazić
    11 June 2014 at 3:27 pm

    a inače firma se predstavlja kao prijatelj porodice…”Želimo da pokažemo da Banjaluka može, rame uz rame, promovišući porodične vrijednosti, brigu o djeci, roditeljstvo, kreativnost i sportski duh, da korača zajedno sa velikim centrima u regionu. ” i “Pod sloganom „Budi prijatelj porodice”, želimo da sa poznatim mamama, tatama, bakama, dekama, tetkama… i svim njihovim mališanima, promovišemo inicijativu „Grad Banjaluka – Grad prijatelj djece”(sa zvaničnog sajta firme). Ministarstvo rada je u vezi sa našim slučajem dalo tumačenje koje je totalno u korist porodilja…zamisli 🙂

    • 11 June 2014 at 3:33 pm

      Bravo ti! 😀 😀 😀 A inače znamo kako se licemjeri predstavljaju…

  4. t
    11 June 2014 at 9:54 pm

    bravo, da! ja nisam bila te srece. meni nisu dali ni regres, ukinuli mi godisnji za prethodnu godinu. i tako…

    • 12 June 2014 at 7:29 am

      Da, to su ta naša prava. Meni je isto propao godišnji na prvom porodiljskom. Bojala se prekinuti bolovanje. Sama kriva.

  5. Jelena Lazić
    12 June 2014 at 2:29 pm

    ma jok žene,nije to završeno. teške muke su to…

  6. Maya
    29 June 2014 at 3:30 pm

    U Federaciji firme ne moraju isplaćivati nikakvu (pa čak ni minimalnu) platu porodiljama, jer to dobiju preko porodiljske nadoknade. Rijetko koja žena ostaje 12 mjeseci na bolovanju, najčešće su to zaposlenice državnih firmi, koje su svakako u prednosti i kada su sve moguće poslovne beneficije u pitanju. Najčešće se na bolovanju ostaje 3-6 mjeseci, nerijetko i po 40 dana. Žene kažu da im treba novaca, da čuvaju radno mjesto, da se osjećaju jadno, neispunjeno i da nešto propuštaju.
    Pravi problemi počinju tek kada trebate riječiti čuvanje djece, njihove gripe, ospice, kašljanja..ako nemate mamu sa srednjom stručnom spremom koja se mlada i zdrava penzionisala i tu je na usluzi 24/7 jer svaka žena mora imati karijeru. I onda se pitaju gdje ode natalitet.

    • 30 June 2014 at 12:11 pm

      Da, baš tako. Kao da nije dovoljno teško prilagoditi se svemu što taj period nosi već se mora gledati i prilagođavati širem kontekstu koji je u ovom slučaju neljudski. Imam prijateljice koje su morale kriti da su trudne…toliko o natalitetu.