Zašto vam nije lako?

ili zašto još uvijek ne vozite bicikl

“Lako je tebi, ti si biciklom.”, često čujem od svojih prijatelja i poznanika opredjeljenih za auta.

“A što ti nisi biciklom?”, kažem ja svaki put.

Zbog godina slušanja razloga zašto neko nije biciklom, uspjelo se  izdvojiti nekoliko razloga zašto ljudi koji bi mogli koristiti bicikl, ne koriste.

Zato što nemaju bicikl

Ovo je čest razlog i dosta razumljiv. Potpuno je prirodno da ljudi ulažu hrpe novca u auto (jer im treba) a kad treba uložiti mnogo manje, kao u npr. polovan bicikl (zašto nov?) onda je to veliki izdatak. Za dosta ljudi to jeste veliki izdatak. Ako zanemarimo troškove za parkiranje, gorivo, dijelove za automobil, vrijeme i živce koje potrošimo koristeći automobil po gradu i sebi otvoreno kažemo da ne možemo izdvojiti baš ni 50 KM za bicikl, postoji  rješenje.

Posudite ga.

Posudite  bicikl na dan-dva pa se sami uvjerite koje dobrobiti donosi…ili ako ste baš posebni, zašto nije za vas (molim da mi javite razloge 🙂 ).

Toplo preporučujem da bicikl posuđujete samo od prijatelja sa kojima ste ranije imali ovu vrstu odnosa. Neki ljudi jednostavno nisu za posuđivanje. Igrajte na sigurno.

Restaurirajte stari bicikl.

Zašto ne biste pimpovali babin ili dedin stari poni ili neki drugi oldtajmer?

victoria

Neki stari bicikli izgledaju toliko dobro da ih treba samo pritegnuti, pa da vrlo brzo postanete primjećeni ili možda meta cyclechic paparazza 🙂

2. Zato što se osjećaju nesigurno

…jer nisu dugo vozili bicikl

Dosta ljudi kaže da su zaboravili voziti bicikl jer ga nisu vozili od kad su bili djeca i da ako ponovo sjednu na bajk, neizostavno slijedi padanje. Mislim da bi se naučno moglo dokazati da je  nemoguće zaboraviti voziti bicikl, osim u slučajevima nekog ozbiljnog zdravstvenog problema. Pod uslovom da ste zdravi i da samo VJERUJETE da ste zaboravili voziti bicikl, postoji rješenje za vas.

Džoker – zovi prijatelja!

(Primjetili ste kako ste je vožnja bicikla izrazito socijalna aktivnost, je l’ da?)

Imam prijateljicu koja mi je još od jeseni počela govoriti kako ću je naučiti voziti bicikl jer je zaboravila. Jedina kvaka je što smo sad obje trudne, pa će učenje morati sačekati sledeće proljeće.  Ovo spominjem kao primjer jer najbolje što možete učiniti za sebe je naučiti nešto novo pa makar to bilo što ste nekad znali.

…jer nisu nikad vozili bicikl

Da, ima i takvih. Jednostavno se desi. Neko ne nauči plivati do tridesete, a neko ne nauči voziti bicikl.

Primjer iz života. Moj prijatelj biciklista je naučio svoju djevojku  da vozi bicikl. Zar to nije divan poklon koji možete dobiti od nekoga?  Oni koji su naučili voziti bicikl kao mali, sa sigurnošću vam mogu reći ko je bio njihov učitelj jer se to pamti cijeli život. Mama, tata, ujko, tetka, stariji brat dobija poseban status u pričama i sjećanju kad se pomene bicikl. Bili su krivi i za modrice i za neopisivu sreću kad ste napravili prvi krug sami. Kad naučite novu vještinu u kasnijim godinima, to zasigurno dobija još veće značenje. Iako ovo dvoje iz priče nisu više par, vožnja bicikla i časovi vožnje  su nešto što će im sigurno nabaciti osmjeh na lice.

…jer se boje saobraćaja

Vozite trotoarom i u društvu.

Kao što rekoh, vožnja bicikla može biti izrazito socijalna aktivnost. Ako se bojite saobraćaja, za početak vozite u društvu iskusnijih prijatelja. Ako se desi da baš nemate takvog, malo pročačkajte po drutvenim mrežama. Svaki grad ima po nekoliko interesnih grupa koje okupljaju ljubitelje vožnji. Ništa profesionalno, ništa prezahtjevno, samo vozikanje dok ne steknete sigurnost zahvaljujući grupi i na kraju, dok vam  ne uđe pod kožu.

Primjer iz života. Grupu biciklističke solidarnosti sam osnovala   2009. godine u želji da nađem ljude koji bi išli na vožnje biciklom. Jednom ću poseban članak posvetiti ovoj grupi, a sad ću vam reći da sam 80 % svojih biciklističkih, pravih, sa kojima se čujem i vidim prijatelja stekla preko ove grupe. Nevjerovatna je moć društvenih mreža ako znate šta vam treba. Pouzdano znam da je zbog zajedničkih vožnji kupljeno bicikala i “regrutovano” mnogo novih biciklista i biciklistkinja.

3. Zato što nikad nisu razmišljali o tome

Ima i takvih. Što da ne. Dobiju auto, kupe auto, poistovjete se sa autom…a bicikl nemaju u vidokrugu. Evo, ovaj članak je moj doprinos za one koji nisu nikad razmišljali o korištenju bicikla kao prevoznog sredstva. Nove stvari mogu biti zanimljive i otvoriti vam nove vidike.

DSCN1164

Za one koji su došli do kraja ovog članka i kod kojih se makar na sekund pojavila ideja i želja o vožnji, preporučujem da još pročitaju Biciklizam za početnike.

A oni koji su došli do kraja da bi potvrdili da bicikl nije za njih, takođe jedna preporuka u vidu 10 razloga zašto ne voziti bicikl.

 

7 Comments

  1. 19 March 2014 at 9:41 am

    Kod mene je valjda kombinacija sva 3 razloga. Nemam ga jer se osjećam nesigurno da ga vozim u gradu u kojem niko ne vodi računa o biciklistima, a i malo mi je bio van vidokruga jer sam navikla da tabanam svuda 😀

    Kako god, rado bih. Ko zna, možda nekad uskoro 🙂

  2. 19 March 2014 at 9:47 am

    🙂 Znaš kako ti kažeš “sve je moguće preko Interneta” 🙂 U Zenici imam nekoliko onlajn prijatelja biciklista koji bi ti sigurno pravili društvo ako ne po gradu, onda po prirodi. Kakva je sekta u pitanju, moguće da bi ti se našao i neki bajk ako nemaš svoj 🙂 Probaj, pa javi.

  3. Asmir
    19 March 2014 at 3:29 pm

    U vecini balkanskih gradova niko ne vodi racuna o biciklistima i to treba mijenjati. A promijeniti se moze samo pojacanom upotrebom bicikla. Kad vise biciklista/biciklistkinja bude na cesti, tad ce se vozaci morati “naviknuti” na nas. Trenutno je jako tuzno biti nebitan na cesti, gdje te svaki neandertalac iz novog ili starog auta ignorise ili upozorava u slucaju da koristis “njegovu” cestu.

    • 19 March 2014 at 3:48 pm

      Aposlutno i ja tako razmišljam. Često govorim da mi biciklističke staze ni ne trebaju jer svejedno vozim. Brojnost je najbolji način za stvaranje biciklističke kulture a i infrastrukture. Što se tiče divljaka na cesti, njih uvijek ima. Meni se lično svidjela ideja sa naljepnicama, čini mi se da ih je pravila “Zelena akcija” iz ZG. Naljepnice su bile za auto a pisalo je “Pazim na bicikliste” 🙂 ima i takvih.

  4. Asmir
    18 September 2014 at 10:57 am

    Da, naljepnice su jedan mali korak u tom pravcu, ali bez akcija u saradnji s mup-om ili drugim “organima” nema veceg pomaka. Kriticna masa (CM) je veoma efikasna na tom polju, s tim da je tesko sprovodljiva kod nas. U zapadnoj evropi i usa policija zatvara ulice za vrijeme odrzavanja CM, tako da je to prava uzivancija, voziti se po ulicama sa vise traka u moru biciklista. Dok je kod nas to tesko izvodljivo, tako da grupno vozanje dolazi u obzir cesto samo vikendom i po selima. Ali najvaznije je ostati uporan u svojim namjerama.

  5. Asmir
    18 September 2014 at 10:58 am

    p.s. cestitam, vidim da aktivno radis na povecanju broja biciklista. 🙂 sve najbolje.

    • 26 September 2014 at 10:25 pm

      Hvala! 🙂