Zašto su žene donje?

Da, vrlo dvosmislen naslov. “Biti donji” u žargonu obično znači “biti u lošijoj poziciji”. Naslov je žargonski i namjerno seksistički.

Pominjala sam neki dan, a i 1000 dana prije, sufražetkinje i feminizam i žestoku borbu žena…dosadna priča. Toliko je dosadna ta priča. Dosadna je kao lijep krajolik u blizini, kao lijepa žena ako je pored tebe svaki dan. Eto. Ne vrijedi više ni pišljiva boba.

A na kraju, i zašto bi? Za šta su te žene borile? Za gel na noktima i ombre na kosi? Za veći broj razvoda? Ljutite se, drage moje, ali sve vi perete obraz u svoja četiri zida nakon tretmana i prava. Sve nas pere savjest ako nam nije veš opran. Ako vas ne radi savjest, onda će to okolina da uradi za vas. Tretman od malena. Od kupovine prvog rozog seta za kuvanje kad ste bile male, pa do onog da to nije za curice (a šta jeste!?).

Sve vi ili bar većina, kad dođe kući veže pregaču i nastavlja sa poslom. Eto što je ta priča o feminizmu i emancipaciji isprazna. Zato što je polovična.

Da li vam muž pomaže u kućnim poslovima? Pomaže? Odlično. Bravo on.

Zar ne bi trebalo da učestvuje i da dijeli? Dobra zamka – jezička i simbolička.

Ako pomaže, znači da je to, u suštini, naš posao. Eto. A ja prva,  feministkinja, pljunuh sebi u princip kad rekoh danas prijateljici:

Bićeš sretna kako god da TI raširi veš kad dođe dijete.

Sumnjam da iko od nas pere muški i ženski veš odvojeno…

Naš feminizam se svodi samo na dodatno opterećenje. Ništa više. I to ne zato što je loš ili besmislen već zato što je polovičan, što se taj gel na noktima koji pomenuh smatra vrhunskom slobodom jedne žene.

Ako mislite da pretjerujem, testirajte svoju “jednakost” prvim odsustvom od kuće tako što nećete ostaviti upute o jelu i oblačenju mužu. Minimum. Koje je opravdanje da odrastao čovjek ne zna da napravi sebi obrok ili da se obuče?

Žena – bilo da dolazi u obliku majke ili supruge.

“Ni riba, ni devojka”, rekla bi jedna feministkinja koju znam. Zato danas više cijenim ženu, pravu domaćicu koja ćuti i pere, nego sebe koja perem i s(t)erem.

images

 

 

15 Comments

  1. Rebeka
    28 July 2014 at 1:58 am

    Moj muz je zivio sam prije mene sa cimerom. On zna i da kuva sebi i to bolje od mene. Takodje zna da vodi racuna o svome vesu. Sada kada ja ne radim ne pada mi tesko da ja vodim racuna o kuci, a dok sam radila onda je bilo da kuva ko stigne prvi ku
    Nasa kultura jeste malo patrijahalna ne previse kao kod Arapa, Turaka i Indijaca ali malo jeste. Kada sam isla na operaciju trebalo je neko da cuva bebu, jer je muz isao sa mnom u bolnicu. Muzevljev brat je doletio avionom da nam pomogne. U jednoj veceri smo mu pokazali oko pelena i hranjenja na flasicu. Ostalo je sve znao. Muz je vec sljedeci dan isao na posao pa je neko trebao po kuci da pomaze jer se ja nisam mogla saginjati ni podizati bebu. Surjak je sve radio u kuhinji, cuvao bebu, prao sudje i sve sto je trebalo jer ja nisam smjela previse da se pomjeram i morala sam piti narokotike protiv bolova. Postoje drustva gdje se zenama malo vise pomaze ali ni nase drustvo tamo na Balkanu nije tako lose. Ja se ovdje druzim i sa Arapkinjama, Indijkama, Azijcima i mogu reci nismo losi. 🙂 Nadam se da ce se i na nasim prostorima malo poboljsati ali ipak ide u tom pravcu.

    • 28 July 2014 at 6:41 pm

      Rebeka, mislim da je Eve rekla suštinu.

  2. Eve Bronson
    28 July 2014 at 9:59 am

    Moj covik radi sve od kuhanja do sredjivanja kuce ali sam JA ta koja se osjeca lose ako ga ne docekam sa svim spremnim i mirisnim 🙂 Tako da mogu ja otici od tradicionalzma ali nece on iz mene 🙂

  3. 28 July 2014 at 10:10 am

    To i jeste osnovni problem: više peremo a manje seremo. Treba znati srati i ne dirati. Muški su u tome majstori.

    • 28 July 2014 at 6:42 pm

      Vidiš kako ti fino shvatiš i rezimiraš 😀

  4. 28 July 2014 at 4:43 pm

    Ja sam odavno naučila da ne nasedam na pitanja – da li mi muž pomaže oko bebe. Ne, ne pomaže MENI. Zajedno odgajamo NAŠE dete. I često se, moram priznati, ujedem za jezik i preskočim da kažem da MI je oprao sudove.
    Ali to je nešto što je usađeno u nas. Što je nekim kodom, nažalost, urezano u naše (ženske???) mozgove.
    A sad me izvini, odoh da podgrejem ručak, dolazi MI muž s posla. Gladan. 😀

    • 28 July 2014 at 6:42 pm

      Haha! Sve si rekla 😀

  5. Maya
    28 July 2014 at 5:18 pm

    Bila sam takva feministkinja i udala se za čovjeka koji je obećava da ćemo sve skupa. Jedno vrijeme smo čak i radili u istoj firmi, ista plata,i sto radno vrijeme, al kad se dođe s posla-zna se ko će za šporet dok mužjak uz novine pita ženo ka’će ručak? Onda su došla djeca, on je putovao, ja sam bila bejbisiter i radila i kuhala i čistila i shvatila isto ovo što pišeš: da je tzv emancipacija donijela ženama samo više posla i odgovornosti. Zato sam izjavila: “Ako ćeš ti biti balkanski muškarac, ja ću biti balkanska žena!”. Dala sam otkaz, radim od kuće koliko želim i tako imam vremena za sebe, za sve ono što radeći 24/7 nisam imala. Često me neudate žene (kao i one sa mama/baka infrastrukturom sažalijevaju, ali meni je mene bilo žalije prije, kada bih vikendima prala i peglala i kuhala da bi se preživjela naredna sedmica, kada su djeca plakala po cijelu noć, a ja bih u ime “karijere” mrtva išla na posao…Nije sramota biti domaćica i majka, niti je danas “karijera” neki uspjeh u životu, uspjeh je kada is sretan.

    • 28 July 2014 at 6:44 pm

      Svaka čast, Mayo! O tom ti pričam. Svaka čast! Meni ne bi bilo ispod časti da budem domaćica kad bih mogla naći način da radim od kuće. Naprotiv.

  6. 28 July 2014 at 9:28 pm

    Izvinjavam se, ja sam se samo okliznuo…
    Nije mi namera da smetam! 🙂

    • 28 July 2014 at 9:53 pm

      Haha! Neka te 🙂 Valjda se nisi puno “ubio” 🙂

  7. crnogorka
    28 July 2014 at 9:54 pm

    da, “tradicionalni” muskarci smatraju da je sramota sto su zene danas zaboravile da su one te koje su zaduzene za kucne poslove, sto uopste ne bi bio problem, da se oni sjete da je u slucaju tradicionalne podjele iskljucivo “muski” posao stavljati hljeb na sto za citavu familiju. cudo jedno kako nijedan ne smatra da je izgubio muskost ako nije u stanju da izdrzava familiju, vec samo ako povremeno opegla ves 🙂

    • 28 July 2014 at 10:06 pm

      Crnogorko, svaka ti je NJegoševa!

      • crnogorka
        28 July 2014 at 10:29 pm

        Pade mi na pamet – socioloski analog Kvazi-tradicionalnog muskarca su – Sponzoruse. Dok smo zaista bili tradicionalno drustvo, podrazumjevalo se da je muski dio uloga u porodicni zivot upravo materijalno obezbjedjenje familije. To je bio osnovni kriterijum – da je buduci muz vrijedan, radan, da zna i hoce sagraditi kucu i u nju donijeti, ili za nju napraviti, sve sto treba. Materijalno obazbjedjenje je bilo jedan od standardnih preduslova, kao sto se za djevojku gledalo da zna raditi po kuci, plesti, presti, kuvati, i da je lijepa, pozeljno, no ne obavezno. A sad je to razmisljanje tipa “ja sam lijepa, sta jos ‘oces, to vrijedi tvog novca”. Odnosno, sa gledista Kvazi-tradicionalista “ja sam musko, imas muza i djeca oca, dosta od mene, sta ja tu trebam jos, da radim?!”. Ovakvo razmisljanje, mozemo reci bez kulturoloskih i polnih etiketa, je prosto karakteristika sebicnih i razmazenih ljudi, bilo da su u pitanju muskarci, zene, ili draga nam djeca.

        Upravo zato nasu djecu moramo nauciti da ne budu sebicni, da daju, a ne samo uzimaju. I onda ce njihove buduce zene, muzevi, djeca sigurno biti sretni sa njima.

  8. Rebeka
    29 July 2014 at 5:35 pm

    Taj tradiocionalizam je do okruzenja ja mislim.