Zašto nisam foto-model?

Na početku da razjasnimo jednu stvar – ovo nije reklama. Ovo je rad na sebi.

Kako? Lako.

Često pominjem kako ja ove tekstove prvenstveno pišem zbog sebe i svojih dilema, pa tek onda, ne zamjerite mi na iskrenosti ali je tako, zbog drugih. Slučajnost je da i druge žene, trudne, na biciklu, udate, zaposlene – samo žene, isto imaju dileme, pa se onda pronađu u nekom od tekstova.

Dakle, na čemu radimo danas?  🙂

Na slavljenju trudnog tijela.

U prvoj trudnoći proslavila sam ga jednim foto-sešnom sa prijateljicom. Inače se ne bih upustila u ovu avanturu jer mrzim namjenska slikanja kao što su ona na proslavama i bilo gdje gdje se očekuje da više od sekund budeš miran i gledaš u objektiv. Ja se u takvim slučajevima ili kreveljim ili komentarišem. Ukratko – jako mi je neugodno. Pored mene su bile još dvije trudnice, koje su mnogo bolje komunicirale sa objektivom što mi je stvaralo dodatnu nelagodu. Pobogu, kako one mogu biti tako opuštene a ja kao paraskeva!?  Rezultat slikanja – jedna čestita fotografija na kojoj ću vječno biti zahvalna.

Druga trudnoća je prolazila sa usputnim fotografisanjima na druženjima i stomakom na slikama kao sa kolateralnom štetom. Nisam imala namjeru da išta specijalnije poduzimam povodom tog pitanja dok nisam vidjela fotografiju svoje prijateljice za koju znam da isto nije sklona “vođenju ljubavi s’ kamerom.”

10505371_503280433138464_2859491664521015448_n

Kad sam vidjela njenu fotografiju, prvi put sam poželjala da i mene neko tako slika. Olakšavajuća priča je što fotografkinju poznajem pa sam je mogla upozoriti na svoju “fotofobiju” ili kako se već može nazvati taj osjećaj kad ti je neugodno kad si pred objektivom. Šalile smo se da ću trgnuti jednu rakijicu da se opustim ali mislim da ni to ne bi pomoglo.

Uglavnom, dođem ja u zakazano vrijeme u lijep, šareni i razbacani studio jer je Lenka  dječiji fotograf. Prostorija puna raznoraznih džidži i rekvizita koji bi mogli zanimati djecu (a i njihove fotofobične roditelje) dok se fotografišu. Tu je i ćoše za opuštanje meni prijeko potrebno u tom trenutku.

10567362_690233521055977_260389428_n

Prije fotografisanja sam nekoliko puta, čisto za svaki slučaj, upozorila Lenku da ne znam pozirati i da sam prilično skeptična kako će sve ispasti ali da hoću “trudnu” sliku i tačka. Slabo mi je pomagala limunada i čokolada, već sam počela da se drvenim i da se pitam šta mi je ovo trebalo.

10567958_690233511055978_998615213_n  Ipak, onaj razbijač predrasuda u meni mi nije dao se vratim nazad. Kad sam već došla i imam Lenku koja je voljna da se pati sa mnom, uložiću i ja neki trud. (kad sam već trudna je l’ te?)

Fotografisanje je trajalo sigurno oko sat vremena, možda i više…a čujem da završi i za 15ak minuta kad je mušterija saradljiva. Fino sam joj rekla da nisam takva, molim lijepo. Došlo je do tog da Lenka više nije držala aparat na oku već u visini brade, zapričavajući me i školjacajući na kvarno. Kad sam je nakon nekog vremena pitala:

– Izvini, je l’ ti to mene i sad slikaš?, pametno je rekla,

– Neee.

Rezultat je jedan eksperiment za koji je rekla da ga nije do sad radila i koji je još uvijek u mojim granicama udobnosti…

10578564_689367461142583_972221641_n

i drugi koji je totalno van tih granica…

1-demi-moore-pregnant-magazine-cover-vanity-fair-controversial Šalim se 🙂 ali sam se osjećala kao neki geek superstar kad sam vidjela slike iz Lenkinog objektiva.

Ukratko preživjela sam.

10568736_690233514389311_142169841_n

Nije mi bilo lako, ali mi je Lenka olakšala posao i udovoljila želji. Žena zna šta radi. Uostalom, koliko žena poznajete koje su (u Bosni) dale otkaz u dobrostojećoj firmi da bi radile ono što vole a pri tome imaju dijete o kojem se brinu? Ja za sad samo Lenku Keleman. Kapa dole za  takvu hrabrost.

A ja? Ja sam i dalje fotofobična samo sad imam fotke koje mi se sviđaju i na koje sam ponosna. Topla preporuka za sve trudnice, bilo da vas slika prijateljica ili profesionalni fotograf.

Kasnije ćemo slikati strije i proširene vene 🙂

p.s. Odgovor na pitanje iz naslova: Jer se ne bih hljeba najela od toga.

 

 

 

 

9 Comments

  1. 25 July 2014 at 2:24 pm

    Cool, baš su ti simpa fotke :)) Neka si to napravila!

    • 25 July 2014 at 2:54 pm

      Hana, ako ti to kažeš onda znam da je tako jer bar po tekstovima vidim da imamo slične ugodno-neugodno receptore (biciklizam i planinarenje ne računam 🙂 ). Hvala.

  2. Rebeka
    25 July 2014 at 8:34 pm

    Cara, you look cool! Very slim, good looking! Good look with your pregnancy and all the best. Koliko jos imas do poroda. Kad je termin?

  3. 27 July 2014 at 9:19 pm

    Thanks, Rebeka!I am in eight month.

  4. 28 July 2014 at 5:08 pm

    Odlično!
    Šta je to s trudničkom fobijom od fotoaparata, i ja sam bežala od njega u trudnoći?
    Da bi me prijatelj fotograf bukvalno dan pred porođaj iškljocao i bila sam prezadovoljna. Pa to i nije tako strašno i ne boli! 😀
    A sad sam mu zahvalna jer imam bar neku uspomenu na taj divni period.
    Prelepe su fotografije i baš si lepa trudnica!

  5. 28 July 2014 at 6:47 pm

    Jasmina, nisi vidjela sliku sa “handbra” pozom. Sklonila sam je. Moja fobija nema veze sa trudnoćom, već sa slikanjem uopšte a što je najgore od svega imam hrpuuuuu slika. Caka je što prijatelji koji me znaju, škljocaju iz prikrajka. 🙂

  6. nikola maricic
    15 January 2015 at 10:08 am

    Što sam stariji to mi sve više čini da je prizor trudne žene jedan od najljepših prizora koje ljudsko oko može vidjeti.

  7. 23 February 2015 at 12:24 am

    Očarana sam i tekstom i fotografijama. Ulepšala si mi veče, hvala ti 🙂

    • 23 February 2015 at 12:32 am

      Draga Jelena, hvala tebi 🙂