Višak života

Baba je otišla kod djeda na onaj trosjed ima nekoliko dana. Do sad su se vjerovatno već i posvađali nekoliko puta jer baba tuče djeda u žandaru. Otišla je na brzaka i u žurbi. Em je bilo vruće ovih dana, em joj je nedostajao djed, jedini ravnopravan partner u svemu. Moguće da tog trosjeda o kojem ja pričam ni nema, ali kako nema dokaza za to, ja biram da mislim da on postoji. Pošto je život jedan cikličan proces u kojem nešto završi a drugo započne, evo jedne priče koju sam čula  prilikom završetka babine priče.

Ispričao mi je jedan, što se ono kaže, stari momak. Živi sam sa majkom, ostao mu još koji zub u glavi, a nema ni 50 godina. Ono što me uvijek intrigiralo kod njega je način razmišljanja. Nije bio tipičan seoski lola koji krade bogu dane i uvijek je imao logičnu, trezvenu priču, nesvojstvenu svojem okruženju i situaciji. Počeo je pričati o svom penzionisanju i procedurama koje to prate. Prije rata je radio u jednoj od bivših SFRJ država pa tamo pokušava da ostvari pravo na invalidsku penziju. Bez imalo ustezanja mi reče kako je htio igrati na sigurno odlazeći u Centar za mentalno zdravlje. Zdrav je on i prav i nije stvar ovdje o penziji već o onome šta je rekao:

“Čudan je ljudski mozak. Sjećam se kad je bio rat, bili smo stacionirani u nekoj hali. Ja sam tad imao 26 godina. Nas je bilo tu negdje oko četrdesetak. I sjećam se, zapucalo se, mi svi zgrabili puške i istrčali vani a jedan momčić, ne znam je li imao 20 godina, ostade unutra. Vratili se mi u halu nakon pola sata, nije bilo ništa opasno, a on stoji još uvijek, ukočen…i da izviniš, mokre mu hlače. Ne reaguje, stoji onako i samo gleda pred sebe. Komandir, šta će, pošalje ga doktoru, i oni ga otpuste iz službe. Vide da, jadnik, nije više dobar. Kasnije sam čuo da se ubio. I to godinama poslije rata…”

-A kako si ti to sve prošao?-, pitam ja.

“Kako? Lako. Nisam imao šta da izgubim. Kad je sve počelo, izgubio sam što mogao – dobar posao, svoju porodicu nisam imao, mati bila bolesna. Sve što sam živio je bio višak života. Bilo mi je svejedno. Eto kako.”

Čudna je stvar taj višak života. Babi je izgleda sve bilo višak nakon što je djed otišao, a nekoga taj višak održi u životu. Čudan je ljudski mozak.

2 Comments