Smrt fašizmu, sloboda narodu!

“Najgora od svih vrsta nepismenosti jeste politička nepismenost. Politički nepismena osoba ne čuje, ne govori, niti učestvuje u političkim dešavanjima. Ona ne zna da troškovi života, cijena pasulja, ribe, brašna, stanarine, cipela, lijekova, zavise od političkih odluka. Politički nepismena osoba je toliko glupa da je ponosna i  busa se u prsa govoreći kako mrzi politku. Taj imbecil ne zna da se iz njegovog političkog neznanja rađa prostitucija, napuštena djeca i najgori od svih lopova: loši političari, korumpirani i potkupljeni od strane lokalnih i multinacionalnih kompanija.” Bertolt Brecht

Koliko god pokušavala zaobići politiku na ovom svom onalajn dnevniku, u zadnje vrijeme to postaje nemoguće. U realnom životu energiju na politiku trošim sa osobama čije mišljenje cijenim ali evo, danas, pravim iznimku. Ne znam ko će ovo pročitati niti kako će protumačiti, ali papir, tj. Internet trpi sve. Izdržaće i malo politike na mom blogu. Ovaj tekst nije stranački, već je čisto politički ako na politiku gledamo kao na aktivno učešće građana u odlučivanju. Ovo je tekst za sve  građane, bez obzira na mjesto rođenja,  koji misle svojom glavom i voljni su da se pomjere iz zone udobnosti.

index

Kad sam bila mala gledajući partizanske filmove (na kojima bi danas sigurno pisalo 18+) nikad mi nije bilo jasno kako je samo par Nijemaca uspjevalo da drži ogromnu kolonu na okupu. U mojoj dječijoj glavi, nikako nisam mogla da shvatim, kako je moguće da par stotina ljudi nije u stanju da pobijedi nekoliko naoružanih Švaba. Razmišljala sam, ako svi istovremeno krenu, Švabe neće stići ni zapucati i svi će moći pobjeći u šumu. Danas shvatam da je to tehnički bilo potpuno izvodivo ali da je STRAH taj koji ne dozvoljava djelovanje.

Danas nemamo vanjske okupatore, već unutrašnje, što stvar samo komplikuje. Još kad ti isti okupatori igraju prljavo pa napaćen narod mame radnim mjestima, bilo kakav oblik pobune možete zaboraviti.

Mnogi će reći, mani me politike, imam svoju porodicu, platu, zašto da se trudim? Ovi koji to pitaju i nije im jasno, nema potrebe da dalje čitaju iako ću reći:

Zbog svoje djece! Zbog svoje starosti i ljudskog dostojanstva! Zbog toga jer promjena neće doći sama!

Od političara smo napravili zvijezde, a politička scena podsjeća na Grand paradu. U jednoj razvijenoj zemlji, građani možda ne znaju ime svakog ministra ali sigurno će izaći na ulice ako npr. poskupi gradski prevoz. Mi na porast cijena režija reagujemo pljuvanjem po novinaru koji je tu vijest pročitao ili eventualno po šalterskom radniku u banci kad plaćamo račune. Tu se naše djelovanje završava. Zaboravljamo bitno.

Oni žive od nas i nisu svemogući, samo izgledaju tako. Mi smo ti koji im dajemo moć. Mi smo zarobljena kolona a njih je nekoliko.

Ova priča je izazvana zadnjom odlukom gradskih vlasti koji se potpuno oglušuju na potrebe većine. Da, na puštanje automobila na Banj brdo. Kao da nije dosta što su nam višegodišnja stabla zamjenili parkinzi, što su psi istjerani iz jedinog parka, što djeca u gradu imaju jedino asfalt za igru. Šehitluci su odličan test za Banjaluku. Stvar za koju treba mrva građanskog aktivizma, svijesti i želje, poput dizanja glasa PROTIV automobila na Banj brdu, je prilika da se pokaže ko živi u Banjaluci.

Rođeni Banjalučani, koji svoj rodni list nose kao titulu i valjda rođenjem stečeno pravo na uživanje dobara ovog grada ili aktivni građani koji žele da učestvuju u donošenju odluka o gradu u kojem žive?

Slušam opet one koji su par rečenica prije postavljali pitanje “zašto”, ljude koji nisu u stanju da vidi dalje od svoje plate i sigurne zone i  koji kažu:

“Šta se bunite, iće auta na Šehove kao što je napravljena zgradu u Picinom parku. Cijelo ljeto ste se bunili za park, pa sad nema parka, a hrast se osušio.”

Jeste. Ali to je bilo prvi put da se Banjaluka digla! I Picin park treba smatrati svijetlim primjerom građanskog aktvizma iako cilj nije ostvaren.

Šehitluci/Banj brdo su sledeći. Ako mlako pustimo da i ova nesuvisla odluka prođe bez reakcija, onda zaslužujemo sve što nam se događa. Ako nasjednemo na tekstove poput ovog, onda zaslužujemo sve što nam se događa.

Šuška se po gradu da će se u subotu 1. marta u 11h časova  kod rampe u podnožju Šehitluka/Banj brda okupiti oni koji žele sačuvati svoju oazu od automobila jer ne vjeruju da će zabrana za automobile biti ispoštovana ako se ukloni rampa i stražari.

Da li ćete doći iako je najavljena kiša?

1743610_739376589414761_600952015_n