Sigurnost djece u saobraćaju je odovornost svih nas

Školska godina počinje u ponedjeljak. Iako mi to trenutno nije nimalo u fokusu, poučena samo jednim kratkim susretom sa gradskim vlastima u vezi pokušaja traženja rješenja za vrlo rizičnu tačku u ulici u kojoj živim, nešto se mislim da treba početi na vrijeme – par godina prije nego što ti zatreba. O tom kratkom susretu će vjerovatno detaljnije biti riječi, pa ću to ostaviti za neki drugi put. Za sad ću samo reći opštepoznatu stvar, ko god traži neku akciju od Grada a nema “vezu” neka nabavi nekoliko slojeva kože i po mogućnosti još jednu diplomu ili bar znanje iz oblasti u kojoj hoće da mijenja nešto. Iz tog razloga pišem  sad o sigurnosti djece u saobraćaju.

I ove godine je pokrenuta kampanja za veću sigurnost djece u saobraćaju. Šta se onda ja opet bunim? Pa, kampanja koja se zove Vozači, škola je za nas, oprez je za vas a koju su podržala 3 (slovima: tri) ministarstva – unutrašnjih poslova, saobraćaja, te prosvjete i kulture, zajedno sa Auto-moto savezom Republike Srpske, izgleda poprilično jadno.

Ne omalovažam trud pojedinačnih ljudi koji rade na ovoj kampanji, već mi nije jasan  onaj sistemski, na nivou grada i države.

Ono što vidim da nudi ova kampanja koja će trajati do 30.septembra je:

Da li vam se ovo sve skupa čini kao da je u ovu kampanju uložen ogroman trud i stručnost? Meni se čini da ne. Ali dobro, šta očekivati od države koja nije u stanju da obezbjedi vakcine za redovnu imunizaciju beba, odnosno djece?

 Ipak ono što se može očekivati i promjeniti na licu mjesta, ako želite bolje za našu djecu je aktivnost i zalaganje roditelja.

Bez obzira dolaze li BMW-om u školu ili gradskim busom, ono što će u jednom momentu biti zajedničko ako ne svima, a ono bar većini djece, je  – bicikl.

Zanemarimo kampanju koja će povećati broj policajaca, ležećih i stojećih, oko škola i koji plakat. Zanemarimo i pare koje odvajamo za ovu državu.

Ono što ne  smijemo zanemariti je mogućnost da unaprijedimo život djece i nas samih  tako što ćemo im pomoći i naučiti ih kako da idu biciklom do škole.

Prije nego što me prozovete ludom pogledajte koje su opcije i razlozi za vožnju biciklom do škole.

Zašto bicikl?

Pošto pomen bicikla, djece  i škole u jednoj rečenici kod nas nosi samo jedan predznak a to je RIZIK i OPASNOST, počeću od toga.

  • paradoksalno, korištenjem bicikla za odlazak djece do škole povećava se sigurnost u saobraćaju jer se smanjuje broj automobila u saobraćaju;

Kolika se samo gužva napravi dok se djeca dovezu autom u školu? Pored, toga koliko je djece  na skuterima!? Mala kubikaža omogućava da neko ko nije ni punoljetan može da vozi skuter, a sve odgovornosti snosi roditelj. Ovo navodim kao primjer RIZIKA I OPASNOSTI u koji roditelji guraju svoju djecu puštajući ih da voze skutere.

  • aktivnija, zdravija i odgovornija djeca u saobraćaju;

Koliko djeca danas provode sjedeći?Koliko puta su ostala duže za računarom “dok roditelj samo nešto završi”? Koliko ih je sa podočnjacima, blijedih  sa tonusom mišića kakav djeca u naponu snage ne bi trebala imati? Još smo poprilično nisko na listi po broju pretile djece ali ako ovako nastavimo, napredak ka vrhu je neminovan.

Odgovornost djece je nešto što im uporno oduzimamo. Ne mogu se sama obuti, ne mogu se popeti na drvo, ne mogu ništa sami…otprilike do tridesete. Učenje odgovornosti je nešto što sigurno možemo “prepisati” sa Zapada bez griže savjesti i pustiti djecu da uče i snalaze.

  • aktivniji, zdraviji i odgovorniji roditelji u saobraćaju;

Uključnost roditelja u ovakav poduhvat je neizbježna. Kako? Zar stvarno mislite da bih ja svoje dijete na početku školovanja, jer se ove navike grade što je prije moguće, pustila da ide samo u školu biciklom? Nadam se da ne, jer ovo što pišem ili sama praktikujem ili ću to zasigurno praktikovati, što otvara novo pitanje.

Kako biciklom do škole?

  • vozite  bicikl zajedno sa svojim djetetom;

Nema sigurnijeg, bržeg i zabavnijeg  načina da svoje dijete naučite ponašanju u saobraćaju već da vozite skupa. Ako ste i sami početnik, počnite sa parkom. Iskoristite raspust, posvetite se tom. Dobrobiti su neprocjenjive.

  • koristite prednost grupe;

Sigurno imate prijatelje koji će biti voljni da se voze sa vama.Mame, tate i njihova djeca to je prizor koji svakako vidljiv u saobraćaju. Dva para sa samo po jednim djetetom je već vrlo uočljiva grupa. U Banjaluci za sad ima dovoljno širokih trotoara za one sa malom djecom, a za one sa velikom djecom, otvara se mogućnost ravnopravnog učestvovanja u saobraćaju, na cesti. Napravite zajednički mali cilj – vožnja ili dvije sedmično. Ako baš nemate takvih, iskoristite mogućnost društvenih mreža da nađete podršku. Nećete vjerovati koliki će vam se svijet otvoriti ako  u pretraživač ukucate “bike to school”, a nadam se uskoro i “biciklom do škole” 🙂

  • ne zaboravite komšiluk – od zajednice sve polazi;

Banjaluka ima status grada prijatelja djece. To se nešto i ne vidi ali ono što se sigurno vidi da je Banjauluka grad djece. Parovi koji doseljavaju, oni koji ostaju da žive u Banjaluci nakon završenih studija, bolji uslovi za život, sve su ovo razlozi zbog kojih u Banjaluci stvarno morate primjetiti veliki broj djece. Ovo je prednost koju treba iskoristiti. Porazgovarajte sa komšijama koji imaju djecu, pustite pretpostavke i uvjerenja ko bi htio, ko ne bi. Probajte na nivou naselja organizovati zajedničke odlaske biciklom do škole. Biće možda teško na početku, ali kad uspijete, biće ponosni na sebe. Sigurno ćete naći bar jednog roditelja spremnog da vam se pridruži i to će vam za početak biti dovoljno.

  • dignite sve ovo na viši nivo;

Koristite pomenute kampanje sa početka teksta kako biste u školi ukazali na potrebu povećavanja sigurnosti djece i na drugačiji način. Dajte svoje mišljenje, kritkujte, borite se za svoju djecu. Pasivni posmatrači su nezadovoljni i samo traže razloge PROTIV. Probajte se organizovati, bar preko društvenih mreža jer je to najjeftiniji, najbrži a redovno se pokazuje i najefikasniji način.

http://singletrackworld.com/2011/05/round-the-world-rider-campaigns-to-help-kids-cycle-to-school/
http://singletrackworld.com/2011/05/round-the-world-rider-campaigns-to-help-kids-cycle-to-school/

Na kraju, sve promjene dolaze “odozdo”.

Nigdje se nećemo pomjeriti ako budemo čekali da se neko sjeti nas i naše djece.

Kad smo kod toga, jesu li stigle vakcine?

6 Comments

  1. Rebeka
    30 August 2014 at 2:04 pm

    Super tekst! Eto tako saznadoh da to sa vakcinama nije problem samo u Visegradu gdje moja rodica zivi nego valjda u cijeloj RS ili BiH. Da li se to desavalo prije da bude nestasice pa da dodju kasnije? Nije u redu.

    • 31 August 2014 at 9:07 am

      Hvala, Rebeka. Problem vakcina je na nivou države. Koliko znam nikad nije bilo u ovolikoj mjeri.

      • Rebeka
        31 August 2014 at 7:10 pm

        Ja se cak ne sjecam da li je iza rata billo tako, ali eto citam da je problem rijesen pa mi je drago.

  2. AleksandarA
    30 August 2014 at 6:37 pm

    Fino bi to sve bilo al treba tu uračunati i na brižne roditelje sto ne daju da na dijete da padne kap kiše a kamoli da voze biciklo do škole.

    • 31 August 2014 at 9:08 am

      Ne vidim zašto se oni bili uračuanti igdje. Ovo je ideja za ljude koji hoće promjene a nisu sigurni kako da počnu. Na kraju, neko mora i autom dolaziti.