Rođendan iz doba Jure – “Studio Rosinni” [recenzija]

Dok sam još bila trudna, čula sam za Studio Rosinni. U stvari, prvo vidjela pa onda čula.

To se desilo kad je Lenka (Sjećate se priče o Lenki i meni?) negdje krajem mog osmog mjeseca trudnoće organizovala druženje i fotografisanje u parku i pored cijele gungule, roditelja i pačurlije, prvo sam vidjela ovo:

rossini 11

Pozdravih se sa Lenkom, sve virkajući preko njenog ramena i gledajući u ovaj slatki štand poput kakvog djeteta.

rossini1

Sreća, pa sam imala drugo stanje da se pravdam. Lenka je vidjela gdje mi je fokus, valjda je to fotografima profesionalna deformacija, pa reče: “A vidim da ti se sviđa.”, pokazujući na štand,”To je radio “Studio Rossini”, moraćeš pisati o njima. Fenomenalni su, dođi da ih upoznaš!”

Kud me sad vuče od ovog stola, mislila sam, važi, pisaću, ali daj da probam nešto!

Upoznasmo se mi na blic i tu završi priča sa Rossinijem. Dobro, nije baš tu. Završila je taj put pored štanda 🙂

Otprilike mjesec dana nakon tog susreta, ja sam se porodila i odrađivala pripravnički sa drugom bebom. Prva beba, tj. Bebo, je sad silom prilika bio u drugom planu. Malo zbog toga, a malo zbog onog štanda kod Lenke, a dosta zbog prirodne radoznalosti, odlučim se  upustiti u avanturu zvanu tematski rođendan. Da mi Lenka nije preporučila i da nisam vidjela kako to sve uživo izgleda, teško da bih se odlučila na ovaj korak jer jednostavno nisam u tom fazonu.

Čuj organizovanje dječijeg rođendana! Šta imaš tu organizovati. Torta, igraonica i vozi. Ostalo  bi mi bilo bahaćenje.

Ko me poznaje, zna da sam apsolutno protiv pretjerivanja i pravljenja cirkusa ali eto – preporuka  prijatelja je odradila veći posao od bilo kakve reklame. Odlučim da i ja Bebi jednom obezbjedim poseban rođendan. Em je u drugom planu, em mi je posao koji je Rossini odradio kod Lenke ostao sunčan, šaren i veseo.

Bez problema se  Vedrana, glavni kuvar Rossini tima, i ja dogovorimo  – ona će  Bebi da upakuje slatki štand i tortu, a ja ću da napišem tekst o tom.

Problem je samo bio što ništa drugo nisam znala. Ni šta tačno hoću, ni koliko (sezona virusa, ne znamo ni ko će sve doći na rođendan).

Jedino što sam znala je da to trebaju biti dinosaurusi.

Kome nije jasno, kad su djeca mala, roditelji prave dječije rođendane za sebe, a ne za djecu. Njima je žurka svakako.

Niti sam znala kakvu tortu, ni šta bih još posebno htjela. Znam samo da sam rekla, perući valjda obraz od ove činjenice gore da mi je bitno da šta god da napravi neka djeci bude zabavno.

I ona je to tako dobro uradila da su roditelji pitali da li je to na štandu jestivo 🙂

pic-3

Kao što rekoh, roditelji obično dječije rođendane slave zbog sebe, pa je i tata svoj dio posla shvatio ozbiljno i postao pećinski čovjek.

Picture 006

Ostavljajući Kromanjonca po strani, Rossini je odradio ostale detalje fenomenalno, kao npr.

pic-17

Ono što mi se baš svidjelo je da je su detalji pored toga što su ugodni oku, još ugodniji grlu 🙂 Kremasti, slatki, jednostavni za korištenje 🙂 Slova, kolačići, dinosaur-jaja, sve je išlo na dječiju ruku.

pic-15Da se tekst ne bi pretvorio u pregledanje albuma (što svakako možete uraditi na Rossinijevoj fejsbuk stranici ) i pravljenje zazubica, reći ću samo da se nisam pokajala.  Pojma nisam imala da je organizovanje događaja, jer Rossini ne radi samo dječije rođendane, tako dobra stvar!

Ne kažem vam sad da je ovo jedini način proslave ali je svakako interesantan i nesvakidašnji. Zašto ne probati i nešto novo ako ste u mogućnosti? Meni je došao u pravo vrijeme jer zbog male bebe, ispita, i standardnih obaveza, samo sam stigla Bebi da spljuskam puding-keks tortu za vrtić. Vjerujem da se ne bi ljutio da je sve ostalo na toj torti, ali bih slagala kad bih rekla da mu ovo nije bilo zanimljivo. Na stranu to  što smo onog dinosaura sa Rosinnijeve torte nekoliko dana poslije rođendana čuvali u frižideru dok mu Kromanjonac iz sredine priče nije došao glave.

Bilo bahaćenje ili ne, meni je drago što smo imali tematski rođendan. Znam da ima kreativnih i organizovanih mama koje to uspiju same odraditi. Ja niti imam smisla za to, a trenutno ni vremena, pa mi je drago što se  usluga poput Rosinnije postoji u Banjaluci.

Posebna zanimljivost je što je Vedrana sa ovim poslom počela slučajno bez ikakve tendencije  – organizujući sopstveno vjenčanje. Za taj dan je htjela nešto posebno, pa je stvar uzela u svoje ruke. Onda ju je prijateljica zamolila da napravi nešto posebno i za njeno vjenčanje…i tako malo – pomalo Rosići postadoše Rosinni a glavni krivac je Vedrana. I ime joj odlično stoji.

rossini_n

*Probala sam dobar dio kolača i kolačića sa fotografija, i toplo vam ih preporučujem.  Ako od nekog svog bitnog događaja želite  napraviti nešto posebno te obogatiti nesvakidašnjim detaljima, Vedranu možete kontaktirati putem fejsbuk stranice Studio Rosinni. Možda se sretnemo u albumima jer ih redovno obilazim.

fotografije:Lenka Keleman

(osim Kromanjonca 😀 )

2 Comments

  1. 22 December 2014 at 10:06 am

    Ovo je, priznaćeš, skromnija verzija tematskog rođendana, jer se odnosi uglavnom na hranu. Iskreno, nemam ništa protiv tematskih žurki – dok su u skladu s mozgom. Čim se malo skrene u “moranje” i “obavezno”, ili bilo šta što sputava decu da budu deca – to je promašen posao.
    Pa srećan vam dinorođus! <3

    • 22 December 2014 at 11:27 pm

      Pa jeste 🙂 Hvala!