Praksa i teorija savremenih roditelja

Pominjala sam već kako me ljudi i događaji inspirišu na postove. Protekle dvije sedmice koliko se nisam latila tastature sam razmišljala o nekoliko postova koje sam jedva čekala da zapišem (i to određenim redoslijedom) ali od te ljubavi ništa. Jednostavno, danas, kad sam naoštrila pero iskočila je nova tema i ja tu ne mogu ništa ili što je to Cyberbosanka lijepo rekla “kao prvo ne moram ja ništa”. Po ko zna koji put, ostavih planove da budu samo planovi.

Šta me je to toliko zaintrigiralo?

Umijeće roditeljevanja. Nezgrapna riječ za nešto tako prirodno. Da. Upravo je to tema.  Jutros smo nas dvije, moja inspiracija i ja, obje trudne drugi put, obje sa djecom približnog uzrasta, sličnih profesija, zaključile da što više znamo, pravimo veće propuste. Djeca nam vrlo često sjede na glavi i mi osjećamo nesposobno a to ne volimo.

Od bavljenja roditeljstvom, evo, prva ja, pravimo nauku.

Čime se to najčešće bave savremeni roditelji:

pratimo aktuelne psihološke trendove – teorije psiholoških škola sada su nam dostupnije nego ikad.  Servirani su nam članci na Internetu, brza i pitka literatura koja je dostupna svakom zainteresovanom roditelju bez obzira na profesiju, psihološke radionice. Što bi baba rekla “100 čuda a čemu?”.

–  preispitujemo sebe i često smo skloni osjećaju krivice – Da li smo pogriješili? Da li smo trebali da podignemo ton ili samo obrvu? Da li smo mu posvetili dovoljno pažnje? Da nismo, ne daj bože, istraumirali dijete jer nije dobilo 23.sladoled danas? Ima li nesposobnijeg roditelja od mene?

mislimo da smo najpametniji – Primamo savjete samo od persona sa zvučnim titulama. Stručnjaci kad kažu onda je tako. Savjete sopstvenih roditelja ne registrujemo, ignorišemo ili im se jednostavno, po inerciji, protivimo. Uostalom, da su ti naši roditelji bili čemu zar bismo mi ispali ovakvi?

Ima li nam spasa ovako nespretnim?

Vjerovatno ima. Pretpostavljam da je recept kao i za 90% stvari u životu vrlo jednostavan.

Da, nije loše tu i tamo pročitati nešto u vezi roditeljstva ali insistirati npr.samo i isključivo na svih 12 koraka vaspitanja iz neke vrlo popularne knjige je prilično glupo i nema smisla. Da li je vaše dijete čovjek ili školski primjer?

Nije loše ni sebe preispitati. Evo mene žive, radim to svaki dan i nije mi lako, često se i ostvari neki uvid u sopstveno ponašanje. Ipak, ovo treba raditi sa mjerom i ukusom. Kome treba roditelj koji sebe krivi za sve? Ne treba ni sebi, a još manje djetetu. Šta očekujete da dijete misli o vama ako vi sebe ne skidate sa mentalne giljotine?  Ostavite nešto za druge  a ima i sutra dan.

I na kraju, slušaj mater 🙂 Jeste da ima roditelja čija su načela doživjela nagli preobražaj kako su dobili unuke ali neke savjete poput:

“Pusti dijete, proće ga to.” ili “Pa to si i ti radila pa prestala.” ili najednostavnije, “Ne brini.” nekad stvarno mogu biti korisni, naročito ako ste novopečeni roditelji. Ne kažem da babama i dedama treba dati bezvizni režim i omogućiti im da budu roditelji i vašem djetetu, ali njihova uloga je neizostavna i bitna, kako za dijete tako i za vas.

Tako otprilike izgleda teorija i praksa današnjih roditelja. Nije nam lako ali možemo štošta promijeniti. Do tad, umjesto da pravimo nauku od roditeljstva možda bi nam bilo bolje da pustimo bar malo spontanosti i instinkta u naš odnost sa djecom, to sigurno ne može biti loše.

1265-934x
http://news.distractify.com/fun/animal-parenting/?v=1

Ostaje samo pitanje kako da napišem sledeći post u vezi roditeljstva a da ispoštujem ono što je napisano ovdje? 🙂

 

 

 

8 Comments

  1. Rebeka
    30 June 2014 at 5:42 pm

    U svoj toj brizi oko podizanja djeteta pogotovo ako je prvo dijete tesko je da se covjek/ roditelji stalno ne brinu a posebno majka te vjecito preispituju i provjeravaju sve sto ucine. U tom silnom nastojanj i zelji da se ucini najbolje za svoje dijete cesto covjek ima osjecaj krivice da nesto nije uradio ili ne radi kako treba. Stalno se preispitujemo. Tesko je tome pobjeci. A sigurno je treba poslusati roditelje, baku oni znaju iz iskustva. Ovdje postoje grupe mama koje razmjenjuju isustva sto na facebook-, sto po blogovima i forumima pa moze covjek dosta da sazna i da se informise. Za neke vazne stvari, zdravlje, dojenje, hranjenje ja sam za to da se uzme u obzir savjeti doktora/pedijatra, a sto se tice odgoja tu moze kombinacija svega, a nekad samo treba opusteno i spontano. A zaista si u pravi ne treba pretjerati sa tim pa da dijete osjeti ili ga opteretiti sa raznim zabranama.

    • 1 July 2014 at 12:20 pm

      Baš tako!

  2. 30 June 2014 at 8:12 pm

    Mislim da stvarno ne može biti loše ono napisano u predzadnjoj rečenici.
    A zadnju rečenicu trebalo bi da ispoštuješ…
    Da ne bude ono: Pusti Daru, proči će joj to!

    • 1 July 2014 at 12:22 pm

      Wizarde, trudim se. Sva moja “nauka” se i svodi upravo na balansiranje između spontanosti, insinkta i “žlice teorije” (moram priznati da nekad stvarno dođe ali u malim količinama).

  3. 2 July 2014 at 1:41 am

    Super tekst! Prepoznala sam se u svim tačkama, pa se preznojih. Onda sam pročitala objašnjenje o izuzecima, ipak nisam težak slučaj.
    I hvala za ovaj savet o peispitivanju, priznajem da sam krenula da upadam u zamku.

    • 3 July 2014 at 8:54 am

      Jasmina, kako se ono kaže “put do pakla je popločan dobrim namjerama”, a znamo da su roditelji upravo takvi. Vjerovatno su iz tog razloga roditelji prvi na listi krivaca kad se djetetu nešto loše desi, bili krivi ili ne. A o primamljivosti i lakoći “skretanja” izgleda obje znamo 🙂

  4. Crnogorka
    4 July 2014 at 1:54 pm

    Uf, ja sam isla iz krajnosti u krajnost, od strebersko-knjiznog roditeljstva i slusanja svakoga, do toga da ne slusam nikoga. U sustini, izgleda da je najbolje uciti iz svog iskustva, i, po mogucnosti, iz tudjih gresaka (koje smo brzi da uocimo i osudimo, umjesto da se zadrzimo na tome da pokusamo sami ne ponavljati iste). Cini mi se da svi vremenom neminovno izgubimo perspektivu u odgajanju djeteta, kao najbliza zainteresovana strana 🙂 zato sam ja, naprimjer, smatrala obavezom da mom malcu “obezbjedim” brata ili sestru, jer ce to neminovno naciniti njega boljim djetetom, a nas boljim roditeljima, prosto zbog promjene perspektive (sto veci razlomak na koji se u porodici dijeli paznja i vrijeme, to je lakse ubijediti ucesnike razlomka da nisu centar univerzuma :D).

    p.s. zasto “obezbjedim”? pa zato sto oni koje pitam zasto imaju 1 dijete cesto kazu – da mogu da mu obezbjedim njegovu sobu (fakultet, kola, stan… i sta, unuke?!). Ja cu svom da obezbjedim samo dobro vaspitanje, pa ce on sebi obezbjediti ostalo sta treba. Nece od svoje sobe, gomile igracaka i drzanja kao malo vode na dlanu postati bolji covjek. A od drzave trazim da vrati strogu skolu, stroge milicionere, i civilni vojni rok. Jer kako da napravim od njega coeka ako nema granica, obaveza i odgovornosti? To je kao da uzgajas boraniku bez pritke 🙂

    • 4 July 2014 at 8:19 pm

      🙂 🙂 🙂