Pismo sebi

Pričam juče sa prijateljicom. Nismo se dugo vidjele a talasne dužine nam se poklapaju. Za razliku od talasnih dužina, putevi nikako da nam se poklope. Ona je već drugi put postala mama i kako se nismo dugo vidjele, priča je samo tekla. Najveći dio je bio posvećen djeci.

Ispriča tako ona meni kako je njen malac krenuo u vrtić i kako joj se srce paralo svaki put kad bi ga čula kako tužno plače. (U ovom tekstu sam već pisala o toj nanormalnijoj stvari.) Nakon par sedmica, ispričala je još, njen sinčić se toliko navikao na vrtić da joj je teta rekla kako se sad znaju i maziti. To bi, pomislićete vi, svakom normalnom roditelju donijelo olakšanje ali to je do vas. Svaka normalna majka, baš kao i nas dvije, smo imale produženu reakciju – pored olakašanja tu je bio i osjećaj LJUBOMORE. Da, naše voljeno biće, od nas nošeno, paženo i maženo se usudilo da se mazi sa nekom drugom.

Kad smo se dobro ismijale našoj roditeljskoj sebičnosti i zloći, zapitah se AKO OVAKO REAGUJEMO NA MAŽENJE SA TETOM KAKO ĆEMO REAGOVATI NA DJEVOJKE ili (o bože sačuvaj, snahe)?

Jadne one kraj nas. Otprilike tako. Zbog svega ovog, jedino rješenje za ne zagorčavanje života sinu, budućoj snahi/djevojci i na kraju sebi, je da ne zaboravimo da smo i mi “uzele” nečijeg sina. U to ime, odlučila sam da napišem sebi pismo koje ću, nadam se, imati volje i pameti da razumijem za jedno 15-20 godina.

Draga Daro,

sad već imaš dovoljno godina da je potpuno opravdano da visi sve što može visiti a potpuno neoprostivo da se ponašaš kao razmaženo derište. Jednostavno, nije lijepo vidjeti stariju ženu kako se duri i mršti. Ionako već imaš bore na licu, ne trebaju ti nove. Sad sigurno imaš vremena za sebe da sa svojim Brojem Jedan (Sjećaš se da si ga tako zvala? Nisi prestala?) lagano jezdiš na nekom skupom biciklu i boriš se protiv osteoporoze. Bebo je sad već odrastao čovjek. (Sjećaš se da si ga tako zvala? Prestala si, je li tako?) Moguće da je do sada već dovodio neku djevojku kući. Jeste. E, odlično. Čitaj onda pažljivo.

Sjećaš se svojih prvih upoznavanja sa roditeljima partnera? Sjećaš se kako ti je samo bilo bitno da ostaviš što bolji utisak a istovremeno ti je bilo neugodno (frka, nekad si govorila). Tad si obično puno pričala ili odlazila u drugu krajnost, progovarala jedva koju. Baš me zanima šta bi sad rekla da se vidiš.

Sjećaš li se svog oblačenja? Bilo je tu raznih izleta. Od širokih hlača, niskog struka, onih što nosaju skejteri (Stvarno, šta ti je to trebalo?) do nekih kao elegantnih kombinacija napravljenih od stare babine odjeće kad je ona bila cura. Sigurno se tad neka žena tvojih godina pitala ko te oblači.  A? Šta misliš?

Sjećaš se kako ti je bilo bitno da samo provodiš vrijeme sa svojim momkom/mužem da vam niko ne smeta? Kako ste uživali samo dok blejite u TV ili ste na nekoj livadi? (Nadam se da je omjer ovo dvoje i dalje u korist blejanja na livadi.) Kako ste bili dovoljni sami sebi? (Daro, nisi ovo zaboravila, sunce li ti tvoje, je li tako?!)

Sjećaš se kako ti je značilo prihvatanje i uvažavanje ne samo njega, već i cijele porodice?

E ta cura/žena koja već došla ili će tek doći u tvoju kuću, to si ti. Ona je tu da usreći tvog Bebu (Ovo je samo između nas dvije, ne zovi ga tako pred drugima.). Budi joj zahvalna zbog toga. Ona nije tvoja konkurencija. Poštedi je otrovnih pogleda, dvosmislenih opaski, malih smicalica i svega ostalog što ti padne napamet (znam ja da ti to ne bi namjerno) jer je tvoj sin odrastao čovjek koji SAM bira svoju sreću. Ništa od ovog mu od tebe ne treba osim tvoje podrške i sreće. Zapamti dobro da ćeš samo izgledati nezrelo i vjerovatno će ti svi saosjećajno govoriti da si u klimaksu iako će znati da nisi.

Kažeš našao je aspidu? Pa dobro, na aspidama se uči. Ništa ne brini. Idući put će biti pametniji.

Pročitaj ovo i Broju Jedan mada mu to vjerovatno neće biti potrebno.

nasadivanje-jaja

 

4 Comments

  1. 20 May 2014 at 9:00 am

    Ovo je antologijski post!

    • 20 May 2014 at 11:34 am

      Ako to kaže mama dvije Mladunke onda mora biti tako 🙂

  2. 12 July 2014 at 10:59 pm

    Divno, pronašla sam se već u nekim opisanim situacijama… pa valjalo bi primeniti ovu taktiku…pokušaću i ja 🙂

    • 14 July 2014 at 8:25 am

      Ja preventivno već odustajem :)))) mislila sam da će mi pomoći ali su sigurno sve buduće aspide i rospije 😀