Novi pojam pismenosti – da li osnovne škole mogu da je pruže?

Sretnem prijatelja neko veče, inače oca dvije curice, od kojih je jedna završni razred osnovne škole. Priča kako sad muku muče oko upisa u srednju školu. Ni ona sama ne zna šta bi izabrala, a ni roditelji kako i kud da je upute.

Hoće to tako sa pametnom djecom. Onda je taj moj prijatelj, onako uz put, došao na ideju da bi bilo dobro da dođu do mene da djevojčici “malo pokažem kako se bloguje” pa da za početak nešto piše a kasnije će se možda lakše odlučiti u koju školu da ide. Ona ima smisla za pisanje, a i otac vjerovatno naslućuje da joj to može dobro doći.

wordpress-tag-cloud-2

foto:blog.cloudflare.com

Ne znam da li me je više obradovalo to što ovaj moj prijatelj želi da njegovoj kćerki pokažem kako da koristi platformu za blogovanje ili rastužilo to što ona to još uvijek ne zna.

Konkretno, wordpress je jedna od najpopularnijih platformi za pisanje i nije mudrost za korištenje. Ja sam čula za nju na nekom seminaru prije nekih sedam godina na radionici kako besplatno koristiti internet u sprovođenju projekata. A to je bilo prije sedam godina…U digitalnom dobu u kojem, htjeli – ne htjeli, živimo to je otprilike prije 100 godina i nekako sam pretpostavljala da većina djece ili mladih koji sjede za računarom znaju mnogo više od nas dinosaura.

Volimo vjerovati da su današnja djeca računarski pismenija od nas i u dosta slučajeva to može djelovati tako jer im od malena poturamo pod nos razne touch screen-ove, telefone i računare. Prirodno im stoje u rukicama a i djeca stvarno brzo uče i primjećuju ono što mi ne. Otud valjda i to vjerovanje da je svako dijete mali informatički genije.

Jesam viđala djecu koja odlično barataju igricama, koriste razne aplikacije i “znaju sa računarom”.

Da li je onda ok da neko ko izađe iz osnovne škole  a ne zna da koristi nešto jednostavno, popularno i korisno poput WP? Da li je to normalno očekivati?

Znam da je ovo jedan pojedinačan primjer i ne mora ništa da znači. I daleko od toga da mudrujem o ovom konkretnom primjeru. Curica iz priče je jedno pametno stvorenje i u nju roditelji ulažu dosta vremena i aktivnosti. Možda jednostavno nije imala vremena ili zanimanja da sjedi za računarom.

Ono o čemu ja pričam su škole. Koliko škole rade na računarskom opismenjavanju djece?

Nedavno je Cyberbosanka (rekla sam da je neću pominjati ali ne ide) napisala odličan tekst na ovu temu.

Škole 2.0 kao prilika da osnovne škole u BiH uhvate korak sa vremenom priča baš o tom.

Ono što prvo pada u oči  jeste da je kompanija inicijator ideje i kao takva, profit je njen krajnji cilj. Pogotovo što je to m:tel, da prostite.

Ipak, šta ako svi dobijaju?

Učenici koji bi bili dio ovog projekta stvarno bi imali priliku da urade nešto i da vide svoj projekat, a to, priznaćete, i nije nešto svojstveno našem sistemu obrazovanja.

Umjesto priče i reprodukovanja pročitanog, djeca bi mogla ne samo da vide i koriste svoj projekat već da urade nešto za svoju školu a taj osjećaj za kolektivnu odgovornost je nešto što sigurno trebamo graditi kod svoje djece.

O samom projektu koji pominjem možete više saznati ako odete na stranicu osnovneskole.ba kao i u Haninom tekstu koji sam navela.

logo-skole-2_0-za-web-v_02

Meni ova ideja djeluje kao odlična i žao mi je što je na nivou projekta jedne kompanije. Žao mi je što ovakve stvari nisu dio običnog časa informatike. Ipak, to nije razlog da se ne iskoristi ono što se ima na raspolaganju. Roditelji definitivno moraju gledati situaciju šire od “običnog”, tj. uobičajenog načina školovanja jer kako kaže Dragan Varagić u odličnom tekstu na  temu  obrazovanja i zapošljavanja:

“Škola i fakultet ne donose posao već 30 godina – praksa donosio posao!”

Ja ću svakako djevojčici pokazati ono što sam  naučila  blogujući a bilo bi baš kul da ona uči mene. Jer tako treba biti čak i u BiH.

17 Comments

  1. 12 March 2015 at 2:08 pm

    U Srbiji se uvodi DUALNO obrazovanje u srednje škole. Znači, predavanja malo, prakse više. Odlično. Ali ovo dualno obrazovanje uz sebe vuče i IZBACIVANJE INFORMATIKE, kao izbornog predmeta iz osnovnih škola. O tome se jako ćuti, jer je problem reći da će umesto nje biti uveden predmet PREDUZETNIŠTVO. Znači, deca će nam od 11-e godine učiti o bilansima, kamati i profitu, a za realizaciju svega toga moraće kod IT stručnjaka na privatne časove! Extra! Pravi primer preduzetništva Ministarstva obrazovanja…
    Nastavnici informatike u osnovnim školama (a imam garantovani dokaz i u srednjim) su u teškom kašnjenju po nivu znanja u odnosu na svoje napredne učenike. A ne bi trebalo da bude tako.
    Sigurno bi i ta devojčica naučila šta je blog u školi, da je imala od koga.

  2. 12 March 2015 at 6:43 pm

    Prvi put čujem za to. Svašta. Meni je nedavno zaparala uši vijest kako je u omanjoj školi, slušaj sad – obnovljena i modernizovana učionica za vjeronauku. Nemam ništa protiv, ali kakav to kabinet zahtjeva ovaj predmet? Nastavnici sigurno jesu i opterećeni a mnogi od njih i nestručni…a to je već stranački par opanaka. Nažalost.

    • 13 March 2015 at 1:32 pm

      Znaš šta to može biti? – nabavili dvd, kompjuter ili neki veći ekran, pa deci puštaju crtane filmove s religijskom tematikom! Kad ti kažem! Evo moj Igor kaže neki dan: “Mama imamo sutra kontrolni iz veronauke, iz crtanog.” Kakav crtani? – pitam ja. Kaže dete – “Pa onaj što smo gledali “Tajna večera”, nema ništa iz knjige, samo će biti taj crtani…”
      Eeee, draga moja, ček samo da ti krenu u školu, pa da vidiš šta su budalaštine…

      • 13 March 2015 at 4:11 pm

        E sad me je strah.

  3. 12 March 2015 at 9:17 pm

    Svaka čast izuzecima, ali generalno omladina ne zna dalje od fejsbuka i tač-skrina na mobilnom. Znam ih puno koji ne znaju da pošalju mail, niti da naprave najobičniju tabelu u wordu.
    I da ponovim – svaka čast izuzecima, ali oni su u velikoj manjini.
    Pozdrav! 🙂

    • 12 March 2015 at 9:33 pm

      Ne znam, na kraju djeluje da je tako kako kažeš.

  4. Klasična Štreberka
    12 March 2015 at 11:06 pm

    Daro, očigledno si daleko od škole ili misliš da su stvari otišle dramatično unaprijed. Imam dijete koje ide u drugi razred. Vjeruj mi sa se njena učionica ni malo ne razlikuje od one naše. Zelena tabla i kreda i spužva. A ja mislila biće kompjuter u učionici. projektor i platno. I bijela plastična tabla na kojoj se piše flomasterima. Jer 2015. godina. Međutim, u naše škole ona je stigla samo kalendarski i bitna je samo po tome da se datum napiše kredom u gornjem desnom uglu zelene table.

    • 12 March 2015 at 11:35 pm

      Ja radim u školi i potpuno se slažem s ovim. Tužno. Nema para, ok… Ali opet, svake godine se npr. izdvaja poprilična suma za školsku slavu!

      A djeci bi baš bila zanimljiva “moderna informatika” umjesto kako se zove koja grupa tipki na tastaturi.

      • 13 March 2015 at 4:15 pm

        Upravo to, Nina!

    • 13 March 2015 at 4:15 pm

      Izgleda da jesam. Ali zar ovakav projekat, besplatan i zanimljiv, nije nešto što bi trebalo iskoristiti? I ja budala… :/

      • Klasična Štreberka
        13 March 2015 at 5:06 pm

        Daro, svakako da bi trebalo iskoristiti. Međutim, pitam se koliko će škola to zaista iskoristiti i koliko škola će se upšte prijaviti. Ja zaista nisam mnogo obraćala pažnju za probleme u lokalnoj zajednici, ali otkako mi kćerka ide u školu obraćam pažnju i to mnogo. Primjećujem nezainteresovanost svih. Npr, ima firmi koje mijenjaju kompjutere svakih par godina, i onda ih čuvaju u nekim skladištima, daju na reciklažu ili šta već. Zar ne bi bilo korisnije i ljepše pokloniti taj kompjuter školi. Ne mora to biti kompjuter u učionici informatike, ali u nekoj drugoj učionici može da posluži npr. da se prikaže neko gradivo, da se objasni nešto zanimljivo i prikažu ilustracije, da se ne gubi vrijeme na crtanje i pisanje po tabli. Gradivo je zaista obimno, neke stvari su nepotrebne. Nastavnici i učitelji se smaraju pravljenjem nekih planova, i nekako mi se čini da im se rad svodi samo na slijepo plaćenje plana i programa i ispunjavanja zadataka i rokova koji se navode u njima.
        Ali bitno je da mi imamo dobro opremljen kabinet za vjeronauku. To što nemamo dobro opremljen kabinet za hemiju, fiziku ili biologiju, pa to nema veze….

    • 13 March 2015 at 4:16 pm

      Štreberko, odgovorih slučajno kod Nine, a tebi je upućeno 🙂

  5. Danijela The UMGF.
    13 March 2015 at 1:42 am

    Cuj, da nauce blogovati pa da onda POCNU DA RAZMISLJAJU? Nedaj boze dovedu u pitanje drustveno ekonomski poredak? Pocnu da TALASAJU po internetima? Kojoj pametnoj vlasti koja to hoce i da ostane, odgovaraju klinci koji imaju kriticko misljenje?! Taman posla. Samo vi djeco lajkujte po fejzbucima i okidajte selfije, takvi ste nam najlaksi za modelovanje. P.S. U srednjoj skoli sam kratko bila urednik skolskog casopisa “Pokret otpora”. Bio je tako zamisljen kao duhoviti casospis-hronika Gimnazije. Tadasnji direktor, anarhista u dusi (gle ironije, a direktor Gimnazije) dao nam je odrijesene ruke sto se sadrzaja casopisa tice (ali zaista se nije petljao). Usudila sam se da jedan cijeli broj posvetimo anketi o profesorima, i to realnoj, sve po redu ucenike po razredima smo anketirali za kategorije kao sto su najbolji nastavnik (kao predavac), najdosadniji (dobro nije bas moralo biti tako formulisano ali sta su prije 15 godina znali varoski srednjoskolci sta je politicka korektnost 🙂 ) najduhovitiji, koji kasne najvise na casove i sl. i sta ti ja znam ne sjecam se vise ni kategorija. Elem zaista su djaci odusevljeno prihvatili anketu, odgovorili na papirice, a mi smo lijepo prebrojali glasove i izbacili statistiku. Kad je novi broj podijeljen u skoli – nastao je haos. Graja u zbornici. Pobjednici “najgori” kategorije bijesni na – mene. Kao da je to MOJE misljenje. Treba li reci da sam ja kao urednik bila do kraja skolske godine na “tapetu” ovim pobjednicima “najgori” kategorije? Prozivali su me svaki cas i propitivali, drzali mi predavanje o postovanju starijih i autoriteta i sta ti ja znam…Pa ti probaj da promijenis nesto u rodjenoj skoli…a kamoli drzavi…

    • 13 March 2015 at 4:17 pm

      Čovječe, kakva slika i prilika modela ponašanja! Imaš li slučajno primjerak tog lista? Vidiš ti kako si promašila struku! :))) Svaka čast na ideji i odrađenom poslu.

  6. Danijela The UMGF.
    13 March 2015 at 2:24 am

    …Ili sto bi Deep Purple rekli na temu konvencionalnog obrazovanja: “Another Brick In The Wall”. 🙂

  7. 14 March 2015 at 9:07 am

    Mislim da bi se samo obrazovanje trebalo jako dosta unaprijediti – pogotovo što se tiče dijela oko IT svijeta te pristupa svemu tome. Po mom skromnom mišljenju, a mislim Daro da ćeš se i ti složiti, došlo je odavno vrijeme kada je tehnologija doživjela veliku ekspanziju, te se nalazimo u konstantoj potrazi za kvalitetnim radnim kadrom, od programera, administratora itd.

    Ali takav kadar se ne može naći, negdje poslodavci neće zaposliti osobu bez iskustva, ali dobro, negdje i hoće.

    Ono što je bitno, jeste da djeca dobiju potrebno obrazovanje u školi, makar osnove, a osnova nije da znaju istoriju računara, već da znaju da iskodiraju nešto ili šta god to bilo. Opšte je poznato, kažu, da djeca u toj dobi upijaju kao spužve, a vidio sam jako puno primjera prvenstveno u SAD gdje podstiču djecu na programiranje kroz neke interaktivne načine.

    Dakle, IT je jako bitan! Što se tiče ostalih predmeta i naravno čitavog sistema obrazovanja, mislim da treba da doživi reformu, a onda i da stručni kadar bude malo obrazovaniji i bolje plaćen.

    Možeš samo zamisliti tu učionicu gdje ima skoro pa 30 đaka u klupama i jedan nastavnik treba da ih nečemu nauči, to nije kvalitetna nastava, to je idiotizam. Dakle, manje grupe, kvalitetniji plan i program, stručniji profesori i veće plate.

    Mislim da je ponižavajuće da nastavnik u školi koji jelte treba da uči tu djecu nešto, a ima i onih koji stvarno rade svoj posao predano i kojima jako puno i znači da tu djecu nečemu nauče, dobijaju platu od cca 650 KM, a da vozač gradskog prevoza ima platu od 800 KM.

    Ne kažem da vozač ne treba imati toliku platu, naravno da treba, ali trebaju onda i po nekoj logici profesori imati makar za 200 KM veću platu od te jednog vozača.

    • 14 March 2015 at 10:17 am

      I eto na kraju i odgovora, bar dijela – oko pitanja nezaposlenosti kod nas. Imamo dinosaurske struke. Ništa nijanse, ništa uska specijalizacija. Zato i propadamo, između ostalog.