Nije se rodio ko je narodu ugodio

Ovih dana razmišljam o odlukama. Da li postoji prava odluka? Ne mislim ja sad na životne odluke tipa jesam li poslije rata trebala otići u bijeli svijet gdje je, kako moja već poznata baba veli “plot opleten kobasicama”, i sličnim velikim potezima, već onim glupavim, sitnim, svakodnevnim koje često znaju pokvariti dan.

Dakle, mislim na one odluke koje nama pretjerano ne znače ali znače drugim ljudima oko nas. Pošto je sve relativno, relativan je i taj pojam dobre odluke. Ako budemo pitali nekoliko ljudi o potezu koji smo povukli svako će imati svoj stav. Tako da prave odluke nema, postoji samo odluka kao takva. Pošto  već rekoh da nisu u pitanju životne odluke ni veliki potezi i zaključak je takav. Ipak, začuđuje to i olakšava stvar, da po nekim istraživanjima koja su rađena na zatvorskim osuđenicima koji su počinili ubistvo i ne postoji griža savjesti i da oni smatraju da su donijeli dobru odluku. Ne znam kako se istraživanje zove ni ko ga je radio ali se dobro sjećam da je to bila poenta. Zaključak: svako radi ono što misli da treba. I ako nas već neko osuđuje trebali bismo biti dovoljno dobri sami sa sobom da ne obraćamo pažnju na to osuđivanje. Jesi čula Crna Daro?

Čovjek sam ženo

1 Comment

  1. slobodan hadzibegovic
    7 September 2011 at 8:16 pm

    Vala baš, svetu se ne može ugoditi 🙂 Sreća da su smislili Internet, pa sad sami sebi ugađamo…

    A o tome šta nas sve čini takvima kakvi jesmo

    http://noviinternet1987.wordpress.com/2011/09/05/upoznaj-samog-sebe-12a/