Nedojilje – loše majke?

O prednostima dojenja ne bih pisala. Ukucajte “dojenje” u pretraživač pa će vam se ponuditi sve – od prednosti do zabluda, šta da očekujete,  kako da držite bebu itd. Nemam tu šta dodati.

Ja sam dojila godinu dana i volim čuti kad neko doji svoji bebu jer nema ljepšeg osjećaja na svijetu – MENI.

A šta je sa onim što ne doje?

Jednostavno, ima žena koje iz nekog razloga, koliko god se trudile, jednostavno ne mogu da doje.

Neke, eto,  ne žele.

I?

Na lomaču s’ njima. Normalno.

Razmotrimo nekoliko situacija pa da vidimo trebaju li nam sitna drva za potpalu.

Vještica br.1 – ima mlijeka a dohranjuje dijete

Kod ove majke koja sigurno podsvjesno mrzi svoje dijete i ima psihološki otpor prema dojenju je izražen strah od majčinstva. Nema drugog objašnjenja za dohranu djeteta. Ova majka namjerno sabotira laktaciju jer nema dobar odnos sa svojom majkom. Ova nemajka daje vještačku hranu djetetu, a ipak joj je mlijeko nadošlo. Nema šanse da bebini apetiti i ponuda majke ne budu usklađeni. Nema šanse.

Vještica br.2 – nije joj nadošlo mlijeko

Ove ne treba na lomaču već uz zid odmah. Nikakvi pregovori nisu dobrodošli. Takva psihološka poremećenost je samo za ustanovu.

Vještica br.3 – imala je mlijeko ali je prestala sa dojenjem zbog ljekova

Jadna žena, ova još nije naučila osnovne stvari o životu a već ima dijete. Ako komunicira kroz dijagnoze već u dojenju, šta će tek biti kasnije?!

Vještica br.4 – ne želi da doji

U Sibir s’ njom! Nek’ se pati dok je živa.

Hoćemo u drva?

Koliko  znate djece koja su bila životno ugrožena zbog prestanka dojenja? Govorim o djeci prosječnih porodica iz regiona. Porodica koje imaju pristup internetu i mogu čitati ovakve tekstove, da ne bude zabune. Bez primjera iz Afrike, molim.

Pretpostavljam da ne znate.

A koliko znate majki koje su se grizle, čupale kose, gnječile bolne grudi, slušale osudu okoline i bližnjih, direktnu i onu, mnogo goru, indirektnu i suptilnu?

Počeću od sebe – dosta.

Čemu toliko potcjenjivanje majki koje se dobro brinu za svoju djecu ali eto, ne doje?

Nebitno je koji je razlog u pitanju.

Možda će neka žena baš zbog dojenja, zbog ragada i neispavanosti, biti lošija majka   svom djetetu od one koja ne doji. Možda će joj nervoza zagorčati  nešto što bi moglo biti mnogo opuštenije. Možda nisu sve žene predodređene da doje. Treba znati kad treba stati i to mirne duše.

Na kraju, zar je tako strašno napraviti izbor? Pa šta i ako odluči da ne želi da doji?

Znam da su majke koje odluče da se, citiram, ne muče, najviše osuđivane (počesto i od mene same) ali možda je to pametan izbor. Ako neko želi da hrani svoje dijete nečim drugim od čega će dijete svejedno napredovati i rasti, a majka će biti zadovoljna – šta tu ima za osudu?

Žene, naročito nakon prvog poroda imaju hrpu dilema, pitanja, a pritisci okoline izraženi kroz oblike “brige” i “najbolje namjere” ništa dobro ne mogu donijeti. Šta vas briga, uostalom? Ko želi nek’ doji, ko ne doji, iz bilo kog razloga, opet dobro. S druge strane, psihologiziranje do besvijesti je takođe za psihologiziranje.

Da, duša i tijelo jesu jedno, to je i moje lično uvjerenje ali zar svaki potez mora nužno i do kraja biti vezan za psihološko ili duhovno značenje? Mora li se majka neodložno i naglas kriviti zbog  nedostatka mlijeka i nemogućnosti dojenja?

Ako je žena neodlučna ili joj treba podrška u vezi dojenja, budite tu za nju ali kad prelomi i prestane da doji, manite se lomača. Žene ih i onako imaju previše a većinom same skupljaju drva za nju.

 

p.s. Tekst se odnosi na prosječne, normalne žene.

 

 

16 Comments

  1. Danijela The UMGF
    3 August 2014 at 8:41 am

    …I sam dojila godinu dana, prvih dana se mucila, placala zenu da mi dodje pokazati i pomoci, kasnije kao vec “iskusna” isla (po pozivu) drugaricama pomoci da kroz to prodju bez stresa itd…i pratila forume i grupe po drustvenim mrezama koje se bave podrskom dojenju – i zaista, moram i ja da se slozim da vatreni pobornici, tj pobornice dojenja zaista znaju da nastupe sektaski…ja eto pripadam i platnenopelenasima (dijetetu sam umjesto jednikratnih stavljala moderne platnene pelene) pa sam prateci i njihove diskusije po netu primjetila isto – pocestu osudu ovih sto stavljaju pampers kao da u najmanju ruku motaju djecu u plasticne kese ili tako nesto.. Nekim ljudima (ponavljam – nekim jer nisu svi takvi na svu srecu) je izgleda jedini nacin da opravdaju svoje izbore u zivotu taj da bez ikakvog obzira i zelje da saslusaju razloge – osude tudji vo vijeki vijekova…Valjda kad nemas pametnija posla ides okolo i pripaljujes lomace. 🙂 Rjesenje? Sto bi Ameri rekli “get a life!”

  2. 3 August 2014 at 9:12 am

    Haha! Baš tako! Ja sam pokušavajući smisliti razlog zašto je to tako, došla do zaključka da je neka vrsta ljubomore u pitanju – budimo iskrene, kad dojiš ne smiješ jesti prezačinjeno, piti alkohol, ograničen si sa kretenjem i spavanjem, drugim riječima ima tu odricanja, a ovamo “gospođe” spavaju i “jadni” muž čak ustaje po noći da nahrani bebu. Dovoljan razlog za osudu 🙂 Elem, kad smo kod ustajanja po noći, meni je Bebo prvi put ljosnuo sa kreveta baš prilikom dojenja – zaspala sam od umora a i on kad se najeo i op! To se nedojiljima ne bi desilo 🙂 A i da ne lažem, puno puta je muž donosio bebu u krevet da je podojim pa bi je po završetku “diskonektovao”, naročito prvih dana jer sam ja redovno zaspivala tokom dojenja.

  3. 3 August 2014 at 12:11 pm

    Navikla sam već kod tebe da si glas razuma koji sve rjeđe možemo čuti u ovom preludom svijetu. Ali i pored toga me još uvijek iznenadiš i oduševiš stavovima. Eto, samo sam to htjela reći :))

  4. 3 August 2014 at 10:12 pm

    E sad…šta da ti kažem a da ne zvučimo kao dva direktora kad hvale jedan drugog (znaš koliko kitnjasto to može biti 🙂 ). Reći ću samo hvala, a to je baš malo.

  5. 4 August 2014 at 1:38 am

    Čitam tekst i pomislih – o čemu ona to, ko to još tako oštro osuđuje?
    A onda se setih nekih grupa za “podršku” dojenju, iz kojih sam se brzinom svetlosti iščlanila jer su (doslovce) ad mleko karakterisale kao otrov.
    Same smo mi majke jedne drugima najveći neprijatelji, ne treba nam niko drugi.
    I dalje dojim svoju bebu i ponosna sam što sam podrškom uspela još nekoliko drugarica ohrabriti da istraju u toj teškoj raboti (preteškoj – na samom početku je preteško).
    Zbog toga – hvala za ovaj tekst.
    Ne znam koliko će ovakva podrška značiti nedojiljama, ali ako bar jednu “osuđivačicu” malo trgne i zamisli – uspela si.

    • 4 August 2014 at 8:33 am

      🙂 Meni je grupa u vezi podrške dojenju bila jako dobra ideja, dok prijateljica koja je imala problema sa dojenjem prestala da doji. Kaže da je tom pridonio upravo pritisak, a ne podrška iz grupe. Nije išlo i gotovo. Još se onda jela što nije išlo. Nije fer, jednostavno. A tekst kako tekst, upaliće kod onih koji su možda nesvjesno i brzlopleto odmah osuđivali.

  6. 4 August 2014 at 10:54 am

    Čista “klasika” — liječenje svojih kompleksa nametanjem kompleksa drugim ljudima. Pošto sam odlučila da ne izgladnjujem bebu :), često moram da dojim “u javnosti”… Uglavnom upoznam mnoge ženice, koje se tada posebno “inspirišu” da podijele svoje mišljenje, iskustvo, savjet ili čuđenje.

    Jedna “tetica” je rodila ćerku ’74. godine, kad je bilo popularno hranjenje na flašicu. Kaže da je kod pedijatra morala donijeti pakovanje “Humane”, kako bi se medicinsko osoblje osiguralo da će dijete hraniti “naprednijom tehnologijom”… Nije smjela pomenuti da doji, pa je krišom dijete kod kuće dojila.

    A nije mi jasno, kad ljudi saznaju da dojim dijete, zašto me tapšu po ramenu, čestitaju i dive se (???). Kao da sam njivu preorala 3 puta, a ne ležala na krevetu i dojila bebu. Meni dojenje prija, a i lakše je. Dijete broj 2 🙂 sam morala dohranjivati petnaestak dana, jer sam imala malo mlijeka (čitaj: nisam htjela da jedem, usljed čega se smanjio “priliv” mlijeka), i mnogo mi je to teže palo, nego dojenje.

  7. 4 August 2014 at 11:13 am

    Klasika, tačno tako 🙂 a i sve ostalo što si navela.

  8. Rebeka
    4 August 2014 at 11:46 am

    Ako se moze dobro je da se doji, ako se ne moze iz razlih problema dobro je sto postoji forumula ( jel se tako kaze kod nas?) Ovdje zene ne doje jer je porodijsko nikakvo pa ako se mora vratiti na posao nakon 8 ili 12 sedmica dojadi im da koriste pumpu i odustanu. U Evropi i manje vise po cijelom svijetu znaju da je porodiljsko bitno. I ja sam sklona lako da osudim te zene sto nece da doje ali eto kazem sebi da to kontrolisem. Cinjenica jeste da su istrazivanja pokazala dojene bebe imaju veci imunintet i manje obolijevaju od upale uha nego one koje nisu. Isto ko dohranjuje, to je u redu jer pocesto zene nemaju dovoljno mlijeka.
    Simpaticno si opisale kategorije zena.

  9. Rebeka
    4 August 2014 at 11:49 am

    Ispravka, ovdje dosta zena ne doji nego koristi formulu, a dosta zena i doji ali kratak porodiljski otezava situaciju.

  10. Jelena
    5 August 2014 at 12:25 pm

    Nadam se da neću naići na linč, ali samo navodim svoj stav. Ja sam ego-manijak, tj. moja socijalna dimenzija ličnosti je naglašenija od biološke, a dojenje djeteta je čist biološki refleks. Eto…vjerovatno psihološki problem, priznam.
    Svaka čast na tekstu.

    • 5 August 2014 at 12:40 pm

      Normalno da nećeš, zašto bi? Čim ti svjesno naglašavaš svoj stav i uviđaš da to možda nije tako, govori da nemaš psihološki problem 🙂 … Svako ima neku dimenziju prenaglašenu. Hvala za pohvalu.

  11. Ewa
    5 August 2014 at 12:48 pm

    Laktacijski teror nije dobra stvar-u sustini je stvar svake zene kako ce hraniti svoje dijete.Ja licno ne shvatam kao razlog nedojenja brigu za izgled grudi, ale ja kao neko ko ima normalne ili manje grudi, nakon 3 godine dojenja, nisam imala problema sa opustenim iliti visecim sisama:)
    Ne svidja mi se taj neki savremeni trend koji nalaze eko-pelene, eko-ishranu (koju je vrlo tesko primjeniti, jer najsigurnije je imati svoju bastu na koju nece padati kisa sa prljavstinom),posvecivanje djetetu svakog minuta (jer dijete treba podsticati 24/7 dana u sedmici, majka ipak ili otac nemaju potrebu za snom ili odmorom)-u svemu mora postojati neka razumna mjera. Posebno u drustvu u kojem se itekako prihvata batine kao vaspitni metod (jer jedno javna deklaracija, a drugo stvarnost).
    Opet, sa druge strane, ja sam imala drugi problem sa dojenjem-dojila sam dugo, jako dugo i nakon prve godine cesto sam cula komentare da sam “zatucana i glupa” sto dojim dijete od 2 pa kasnije 3 godine.

  12. 5 August 2014 at 1:01 pm

    “Laktacijski teror” – odlično! A sve što si rekla je tačno. Kad ne dojiš, zašto ne dojiš. Ako dojiš duže od pola godine – zašto dojiš. Tvoj slučaj je za TLC 🙂 Čuj 3 godine 🙂 Svaka čast!

    • ewa
      6 August 2014 at 2:29 pm

      Tacno-3 godine i 4 mjesca-da moja cerka odlucuje, vjerovatno bi dojila do dan danas (ima 6 godina):)
      Teror ima vec u porodilistu-dođe sestrica sa 3 sprata, lica andjeoskog, plavih ociju i sa rijecima-Cestitam, postali ste majka-preda mi moje tek rodjeno cedo da ga podojim. A ja blage veze nemam kako da dojim, pa uplaseno upitam-A kako? Odgovor je bio vrlo precizan-Normalno. Međutim, bila sam uporna i nekako sam naučila iz knjiga i net foruma da dojim, drugo-previse sam lijena sa se nocu zezam sa ustajanjem i pravljenjem flasica, trece-majcina sisa je najbolji analgetik i lijek za smirenje za dijete-tako smo dogurale bile do 3 godine:)))Nisam se ustrucavala da dojim kad sam u gradu ili bilo gdje-cerku sam nosila u slingu, vise golog tijela se vidi na klinkama koje subotom izlaze u kafice (ali- sisa sokira, polugola guza vec ne). Takodje, vec offtopic, nisam radila mnogo toga sto se donekle smatra normalnim-siroko povijanje (nisam skontala kako da zamotam bebu u to, osim toga normalni ortopedi ne preporucuju), hodalice (bolje pustiti dijete da puze), dude,flasice (prelijena sam da to sterilisem), dohranjivanje djeteta u 4 mjesecu,tovljenje cispom, smokijem i sokovima, sterilna cistoca u stanu (opet moja lijenost a i dezinfekcija domestosom je najkraci put do alergija), tepanje (sjatka cujica), antibiotici svake 3 nedjelje-i opet moja cerka je zdrava, ziva i pametna:)))

  13. 6 August 2014 at 6:47 pm

    Široko povijanje je posebna tema, mada si se dotakla i drugih, za mame sa bebama bitnim stvarima. Podržavam 🙂