Nasljedni faktor

Od svoje prababe (da, sad idemo malo na viši nivo pošto se dugo nije pisalo o babama) sam  naučila nekoliko stvari.

Prvo, da su feministkinje postojale i u seoskim područijima mnogo prije nego je feminizam stigao u gradove. Pouzdano znam da se taj izam uporno i danas pokušava istisnuti iz gradske, a kamo li seoske, sredine te da je samim tim njegovo postojanje prije više decenija bio prava vrijednost i rijetkost. Moja prababa se u ono vrijeme dva puta udala i nije mnogo zarezivala “šta će selo reći.” Za ono vrijeme to je bilo više od feminizma. Nije ni postojalo ime za to.

Drugo, svoja kuća se voli bez obzira kakva je. Čak i ako je riglovana, sa kozom-šporetom, sa prekidačem na zidu kojim se pušta voda (poseban patent koji sam  vidjela samo kod svoje prababe), sa zemljanim podom i sakrivenom u šumi. Toliko se svoja kuća voli da je ne bi mijenjala za drugu iako si stara, bolesna i umorna.

Treće, ako je neko star, nije glup. Prababa nije voljela samo tu kuću, ona je voljela svoju slobodu. Znala je da ako ode živjeti u drugu kuću da će morati živjeti po drugim pravilima. A šta će joj to pod stare ili bilo koje druge dane?

Četvrto, orasi i lješnjaci su slađi od čokolade i bombona ako se poklone na poseban način.

I na kraju, naučila sam da se prababe  sjetim kad previše pričam i ne uklopim se u sredinu. Geni su to.

5 Comments

  1. 1 February 2013 at 10:27 pm

    Živeli geni!
    Prababa je bila mudra!

  2. 2 February 2013 at 8:36 am

    🙂 Živjela je 95 godina. Đavolu malo bilo, što bi ona rekla.

  3. 17 June 2013 at 5:55 am

    Pa šta je ona radila kada je previše pričala? 😉