Narodni bukvar – blago u Muzeju Republike Srpske

U svakom haosu se može naći nešto zanimljivo. Čak i obična kafa sa djecom i Šećerom može donijeti nešto nenadano.

Ovaj mali sa repom se zove Šećer
Ovaj mali sa repom se zove Šećer

U hrpi slikovnica, igračaka, bojanki i ostale dječije opreme, nekako mi se u rukama našao “Narodni bukvar”. Vid’ što je ovo simpatično!

Otvorim, prelistam i vidim da se radi o pravom narodnom bukvaru. Po azbučnom redu, uz svako slovo se veže jedna poslovica, a uz nju po nekoliko pojmova iz narodne tradicije i predanja.

a

U moru slikovnica, hiperprodukcije i reciklaže priča i pjesmica, gdje prije nego što kupiš knjigu, moraš dobro da je prelistaš da se kod kuće dijete ne bi pitalo što se mama i tata nerviraju i cokću jer se danas izdavaštvom bavi svako ko poželi, bukvar je djelovao kao pravo malo remek djelo. Moja ljubav prema  narodnom, domaćem i autohtonom nastala je baš u vrijeme kad sam bila skroz mala, taman negdje u uzrastu mog starijeg djeteta.

Aždaja, am, opanak, sofra, ognjište, džeferdar su riječi koje su mi u uzrastu od 5-6 godina zvučale itekako poznato, a za neke sam i znala šta znače. 🙂

“Narodni bukvar” se brine upravo za najmlađe. Uz ilustracije i stare fotografije, jednostavnim jezikom djeci pibližava i objašnjava pojmove sa kojima se, sasvim je izvjesno, u odrastanju neće susresti često. A priznaćete, lijepo je znati nešto o svojoj kulturi i tradiciji.

Kako je nastao “Narodni bukvar”?

E, sad, vraćamo se na onu kafu sa početka. Veliko je pitanje da li bih ikad imala prilike da vidim ovako nešto dragocjeno da mi prijateljica nije etnolog(škinja?) i da joj kuća nije prepuna ovakvih i sličnih knjiga. “Narodni bukvar” je 2014. godine napisao njen kolega, a naš sugrađanin, Vladimir Đukanović. Zahvaljujući njoj, lako sam došla i do njega. Bitno je znati ljude koji znaju ljude.

1378686_10203330136634383_4035817805074384224_n

Vladimir je muzejski savjetnik etnolog u Muzeju Republike Srpske i bavi se pretežno starim zanatima i nematerijalnim kulturnim naslijeđem. Kad sam ovo pročitala, pomislila sam:

Kulturno naslijeđe? Kod nas? Danas? Kuku majko.

Znamo da ovaj svijet danas nije baš nešto naklonjen kulturi a naslijeđe najčešće dođe u vidu bremena. Rastrzani između dvije krajnosti, kulture i nekulture, tradicije i “boljeg sutra”, najčešće biramo neku sredinu, pa koliko sreće budemo imali, ne opterećujući se tamo nekim naslijeđem. Osim ako je u pitanju politička promocija. A ovo nije politička promocija. I zato su ljudi poput Vladimira pravo bogatstvo i zaslužuju podršku u svakom smislu.

Vladimir, ne samo kao etnolog, već kao i otac, kaže:

Kako svakodnevno radimo na zaštiti naše baštine a takođe i na promociji, shvatio sam da veoma malo pažnje posvećujemo djeci. Dolasci u muzej i slično su drugo, ali da konkretno za njih pišemo ili napravimo izložbu to je rijetko. Onda sam došao na ideju da putem muzejskih eksponata koji se čuvaju u Muzeju i njihovih fotografija najmlađima približimo našu tradiciju i kulturu. Da bi bukvar bio još zanimljiviji stavili smo i ilustracije, poslovice i odlomke iz naših junačkih pjesama.

Sam nastanak Bukvara je onda počeo da dobija konkretniji oblik:

Najteže je bilo pronaći po pet pojmova za svako slovo i to mi je bila prva stvar koju sam uradio. Za pojedine pojmove (predmete) koje nisam imao u muzeju uzeo sam nešto iz naše tradicije, a da ima veze sa onim o čemu sam pisao. Smatram da su djeca naša osnova i da mnogo više projekata treba da posvetimo njima. Ne mora svaki projekat biti “”ozbiljan”, sa velikim promocijama i otvaranjima. Mi smo dužni da našu tradiciju prenesemo na najmlađe, jer samo na taj način ona će nastaviti da živi.

10386864_10202459464028112_6661478617245186053_n

Imali smo promociju u Muzeju RS, na Sajmu knjige u Banjoj Luci i Sajmu knjige u Beogradu, gdje je bukvar bio među pet najboljih izdanja na Štandu Republike Srpske. Planiramo i promociju u Muzeju jezika i pisma u Tršiću, povodom Đačkog Vukovog sabora ili povodom Vukovog sabora. Finansijski kao i sve naše projekte podržalo je Ministarstvo prosvjete i kulture RS. Bilo je relativno teško jer niko ranije u muzejima nije tako nešto radio, na bukvaru sam radio oko godinu dana. Bukvar je nakon izdavanja dobro primljen i za nekoliko mjeseci ili smo podijelili ili prodali cijeli tiraz. Planiram da napravim još jedan sa drugim pojmovima ali sam i u nekim drugim projektima pa kad budem stigao, pojmove za drugi sam vec pripremio. Trenutno radim na monografiji Narodno blago Republike Srpske, a ranije sam objavio “Stari zanati u Republici Srpskoj”, “Potočare bosanske krajine” i “Pokućstvo dinarske planinske kuće brvnare”.

Bukvar možete kupiti u Muzeju RS u Banjaluci. Nadam se da će i drugo izdanje doći uskoro. Ovo je jedan od rijetkih momenata kad tradicija nije vezana rat i nacionalizam a predstavljena je zanimljivo i pristupačno. Ako to nije za cijeniti, ne znam šta jest. Hvala, Vladmire!