Muzej Republike Srpske, neočekivana zabava za djecu

“Znam ljude koji znaju ljude” u mom slučaju bi bilo “znam ljude koji znaju praljude” jer ne znam kako bi mi drugačije palo na pamet da odem u Muzej Republike Srpske. Ovako, kad imaš drugaricu etnologa onda u neznanju završiš u Muzeju i vidiš da tu ipak ima stvari koje bi mogle biti zanimljive djeci a i za starije bi se moglo naći ponešto. Tako smo T-rex i ja odlučili da jednu kišnu subotu posjetimo stalnu postavku Muzeja. Zbog ovog (pra)čovjeka posebno.

Jedan od prvih selfija u istoriji
Jedan od prvih selfija u istoriji

Postavka je mala, a mi smo došli u vrijeme priprema za obilježavanje Dana grada pa je jedan dio još bio ograđen tako da je bila manja. Ipak, ovo je sve iz perspektive odraslog. Jednom četvorogodišnjaku je sve to bilo dovoljno veliko da probudi interesovanje.

IMG_20160409_111458

Ja sam naivno mislila da će ga samo zanimati pračovjek i životinje ali sam se dobro prevarila.

Nakit, staro posuđe, instrumenti, nošnja, oružje i oruđe-sve ga je zanimalo.
Moram priznati da me je nakon prvobitnog čuđenja obuzeo ponos. Dobro, kasnije je došla malo tuga i frustracija zbog očigledne zapostavljenosti Muzeja na listi prioriteta ali sam se sjetila gdje sam pa me je brzo prošlo.

wp-1460310561409.jpeg

Najduže smo ostali u najmanjem dijelu u kojem su bile izložene preparirane (valjda se to tako kaže) životinje koje žive na našem podneblju.

Čista simbolika
Čista simbolika

Sva imena sam morala pročitati, a kod riba je bila frka. Ribe su numerisane a nigdje naziva, a ja jedino soma znam. Jedva sam ga smuljala. Zato smo čaplje apsolvirali a i zmije su bile interesantne.

IMG_20160409_113517

Tu je i jedan dio posvećen biljkama. Mislila sam da će ih zaobići ali nije.

IMG_20160409_113805

Ispostavilo se da pojma nemamo šta je sve djetetu zanimljivo dok mu to ne ponudiš. Nije ni prirodnjačku zbirku zaobišao.

IMG_20160409_114513

Jedina zamjerka ili više predlog koji bi se mogao uvažiti a bez nekih značajnih ulaganja jeste da se na pojedinim dijelovima postave tzv. steperi ili kako se to u mom selu kaže, skemlijice, pored onih vitrina koje su malo izdignute pa ih dijete ne može dosegnuti pogledom.
Znam, znam, nije mi ovo Švedska i nema mnogo male djece koja dolaze u Muzej ali opet…malo truda a znači.

Sve u svemu, Muzej vrijedi posjete i mnogo više od marke koliko je ulaz.
Ljudi koji rade tu su bili jako ljubazni a portir je imao strpljenja da za tih sat i nešto što smo bili tu nekoliko puta odgovori na pitanje:

Ciko, hocete zvati moju mamu kad donesete dinosauruse ovdje?

 

p.s. Jedino smo zaobišli multimedijalnu izložbu “Jasenovac”, ima vremena za nju

1 Comment

  1. Rebeka
    11 April 2016 at 8:24 am

    Nadamo se jednog dana da budu imali djeciji muzej ali to je nesto drugo nisu starine u pitanju.
    Izlozba recimo vezana za ex Yu bi bila super provod. Drago nam je da ste uzivali.