Monolog o bolestima, glavoboljama i ćutanju

Kad se iznerviram, zaboli me glava. Trebam se baš dobro iznervirati i u skladu sa kvalitetom i stepenom nerviranja, stiže glavobolja.

Kroz godine, posmatranje, nešto čitanja (ne previše, da me ne zaboli glava ), uspjela sam da osvijestim ovu reakciju kod sebe. Jednostavno sam mogla da prepoznam situaciju nakon koje će sigurno da uslijedi glavobolja. Rezultat ovoga je bio,  nećete vjerovati, prestanak boli.

Klik da fizička manifestacija nije ništa drugo nego moj neuspjeh da se izborim sa nečim u određenom trenutku me je riješio glavobolje. Doslovno.

Ovo što sam imala sreće sa glavoboljom možda ne znači ništa posebno ali meni je znatno pomoglo. Ako ništa, da prepoznam sopstvenu reakciju na određenu situaciju.

Kako sam sklona posmatranju svega i svačega oko sebe, primjećujem da dosta ljudi ima “situacione” boljke.  One se ne prepoznaju lako, jer obično prvo brinemo o zdravlju osobe pored nas podrazumijevajući da bolest ne bira ali da li je stvarno tako?

Malo znanja iz psihoterapije, odnosno poruka koju stručna literatura šalje, jeste da je bolest u porodici često simptom. Simpotom da u porodici nešto škripi. Bronhitisi, dermatitisi, migrene, alergijske reakcije, debljina, izrazita mršavost, pa čak i zloćudne bolesti dolaze kao manifestacija života na pola, narušenih odnosa, žmirenja na očigledno. Američka psihijatrijska asocijacija je čak napravila i podjelu psihosomatskih bolesti. Nije u mom stilu, a i zadnja mi je namjera, da nekog smaram citiranjem i stručnom literaturom. Ako ste i do ovog reda došli, smatraću to uspjehom jer “pobogu, ljudi se razbolijevaju”.

Da, ali mi nismo samo meso. Osjećamo takođe, a organ za osjećanja ne postoji. Sumnjamo, bojimo se, volimo, strijepimo.Trebao bi nam još jedan organizam da bi iznio sve ono što jedan čovjek nosi u svom neopipljivom svijetu. Ipak imamo samo ovaj jedan i on trpi sve što nosimo u sebi.

Zato, idući put kad zaboli glava, kad se nešto poremeti, ako ništa, možete se zapitati – zašto baš sada? Šta se to promjenilo u mom životu da ovako reagujem?

Nekad to može biti banalnost – neko nas je svojim ponašanjem podsjetio na neki neugodan momenat ili probudio neku sumnju koja je prisutna u nama od kad znamo za sebe – ili vrlo ključna stvar u porodičnom životu – odlazak djece iz kuće, vjenčanja, razvodi, smrti…itd. U zavisnosti od jačine našeg osjećaja i vremena trajanja, kažu da dolazi i bolest.

Ne nudim vam formulu, nemam tumačenja, samo pričam.  Možda imaju neki  drugi, pametniji i duhovniji od mene. Ono što znam zasigurno jeste da smo mi kultura koja komunicira kroz bolest.

Ako ne vjerujete meni, pogledajte oko sebe. Naćete bar jednu glavobolju, dva-tri gušenja, nekoliko šećera i nebrojeno prorađenih štitinih. I to je uredu. Ljudi smo. Nije to sramota reći na glas. Čak je i zdravo.

6 Comments

  1. 31 August 2015 at 10:28 am

    Oće i od toplog piva! Provereno. 🙂

  2. 31 August 2015 at 11:15 am

    Glavobolja? 😀 Moguće.

  3. 31 August 2015 at 12:00 pm

    Sve bolesti spavaju u glavi. Samo treba biti majstor i ne buduti ih često.

    • 31 August 2015 at 5:43 pm

      :))

  4. 31 August 2015 at 3:39 pm

    Da, postoji ona “Biofeedback” terapija kojom ljudi uče da svesvo kontrolišu procese u svom telu. To je valjda to sa tvojom glavoboljom. Nažalost, moje moći ne dopiru dotle i pojma nemam kud ću sa svojim živcima ponekad. Biti svestan trenutka u kom jesi i ne prepuštati se je rešenje mnogih boljki.

    • 31 August 2015 at 5:44 pm

      Nisam čula za tu terapiju. Hvala, baš ću pogledati. 🙂 A živci? Oni su na popustu 😀