Moje online štivo zadnjih nekoliko mjeseci – 9 ljudi koje pratim i čitam

U zadnje vrijeme nešto kilavo pišem, tj. ne pišem. Ne volim na silu, a daleko sam od idealnih uslova, pa sam za sad u nekoj fazi predzimskog sna. Međed međed. Tema ima, prolijeću glavom ali pored tastature tako da kao da ih nema. Ipak, za to vrijeme ne pisanja, čita se.

Ono što zadnje vrijeme čitam online a nisam do sad spominjala, linkovala ili posvećivala cijele tekstove, ću vam pobrojati u ovom tekstu. Možda nađete nešto za sebe. Počeću od najnovijih otkrića ka starijim uz kratke utiske o njima, pa ih možete odmah zapratiti ili zaobići, već prema željama.

Trotter In Da Kitchen

Oktrila ga prije koji dan, bukvalno. Tačnije, prvo mi je Hana  poslala Rodnijev tekst o kuvanju sa djecom koji mi je bio blizak zbog teme ali tek su me ostali tekstovi baš privukli.  U suštini, radi se o, kako se to već kaže food bloggeru, koje osim Gage obično i ne čitam. Negdje napola opisa jela, izgubim volju da dođem do kraja što se kod Gage ne dešava jer ne komplikuje 🙂 A Rodni je opet druga krajnost jer nije normalan! Prvo ti privuče pažnju nečim sasvim desetim na početku teksta, najčešće nekom glupošću koja je zajednička svim ljudima, a često i glupostima koje su svojstvene samo ovim prostorima. Čovjek je iz BiH a sad živi u Švedskoj. Sigurno da ima bolju perspektivu. Meni se jako svidio, od humora do recepata, a bogami i preporuka za razne vrste pive. Odličan blog je u pitanju čije tekstove vam neće biti jednostavno dijeliti zbog humora koji može biti neshvaćen na prvu. Da vam potpuno približim šta je u pitanju evo samo neki od tagova za tekstove o hrani: burek marka, dop džaba, Dejton, Sejdić, Finci. Eto.

Elis Bektaš

Ne upratih da Elis ima blog ili sajt što ne znači da nema. Linkovala sam njegovu stranicu na fejsbuku a upratila sam ga slučajno, jer sam vidjela da ga je Hodoljub lajkovao. A Hodoljuba znate već, pisala sam o njemu i činilo mi se vrijednim da virnem ko je taj Elis. Nemam pojma ko je. Znam samo ono što je napisao o sebi: “Elis Bektaš, pisac i publicist, bivši profesionalni vojnik i instruktor za krizne situacije. Vojsku napustio u činu pješadijskog kapetana.” i da mi se sviđa to što piše. Najčešće su to priče nabijene emocijama do pucanja i nije vam jasno kako je moguće nakon nekoliko rečenica ostatak dana biti pod utiskom. Pojma nemam. Zanimljiva stranica ali nije baš za svakog.

Easttothesun

Ovo je moja beba i posebno sam ponosna i sretna što ovaj blog postoji. Srđana sam upoznala preko fejsbuka, njega zanimali neki moji tekstovi o biciklanju, a mene njegove slike sa putovanja. Smrdio mi je na blogerski potencijal i baš mi je drago što sam bila u pravu. Da, da, neskromna sam k’o Neron ali šta ću kad je tako. Sjajni opisi putovanja sa malo para obilježeni nesvakidašnjim ličnim impresijama će ovaj blog suptilno ugnijezditi u news feed svih ljubitelja VGP-a (Vidi Guzica Puta). Srđan je svoje blogovanje počeo nedavno i to pričama sa puta na Kosovo. Meni je pravo osvježenje a vjerujem da će pored zanimljivog načina pisanja, sigurno biti koristan svima koji žele putovati jeftino i pametno. Kljucanje “aj pokreni blog” se isplati. 🙂  Bebica mala bradata!

Letnje igralište

Sandra kad piše ja obično plačem. U stvari ne plačem tad, već kad ona napiše pa objavi. Pročitam njeno “O meni” i meni oči već pune suza. Nema tu ništa tužno, naprotiv. Tekstovi su divni, tihi, lepršavi, puni boja baš kao ljeto na igralištu ali džaba kad sam ja stoka. I onda joj galamim po komentarima što piše tako i rasplakuje poštene bicikliste po svijetu a ona odgovori opet divno, tiho, lepršavo i u bojama. Netipičan mameći blog. Nezaobilazan sigurno, napisan načitanim rječnikom ljubiteljke prirode. Bolje ne može i ne ide.

TashOnLash

Ni ne znam kako naiđoh na Jelenu. Negdje na fejsbucima i osta tako. Ovo je jednoroditeljski blog koji svi oni koji nemaju taj izazov odgajanja djeteta sami trebaju da obiđu. Svoje divljenje prema ovoj ženi ne krijem. Ne samo zbog toga što dijete odgaja sama, već zato što njeni tekstovi mogu biti istinska podrška za sve žene koje prolaze kroz slično. Razvod nije mala stvar. Viđala sam ga sa druge strane klupe i tu skoro nikad nema pobjednika. Jedino što meni ovaj “haos na trepavicama” ipak djeluje tako potpuno pobjednički.

Blogougodni

Dvoumila sam se da li da Pericu stavljam na ovaj spisak samo zato što zabušava. Neće redovno da piše i onda taman kad zaboravim da ima blog, on napiše nešto vrijedno prskanja kafe u monitor i onda me tjera da opet čekam tekst koji on ne napiše mjesec i više dana i onda u krug. Potpuno ludilo studentskog mozga. Druži se sa babom i ne stidi se toga (Gdje da ga ne voliš onda!?). Sprda se svim i svačim i ništa mu nije sveto. Odličan humor koji me tjera da čitam tekstove o sportu i to o fudbalu. Zanimljiv blog pun potencijala ako se odbeteri i postane redovan. Moje uživanju u čitanju je mjerilo potencijala, čisto da se zna.

Divna Peškir

Izgleda da se žena stvarno zove tako. Nema blog ili ga ja nisam upratila. Naišla na nju, slično kao i na Elisa samo što je lajkovanje bilo od strane drugarice. Kad malo bolje razmislim, ona taman i dođe nekako kao Elis kad bi pisao o djeci i bio žensko. Divna kad napiše, smiješ se ali malo gorko, nepretencizno a opet sretno. Baš kao njeno pisanje. Pjevanje nisam čula, a rado bih.

Između2vatre

Što se ovog blog-brloga tiče ovdje sam maksimalno subjektivna jer sam prvo upoznala Ninu, tj. znamo se godinama a onda je ona pokrenula blog. Netipična mater skoro treći put. Žonglerka vatrom, trudnica, umjetnica, nastavnica, nemam pojma koju titulu da joj dam. Mameće i životne teme izašle iz tastature bez namjere za dopadanjem, korektnostima i šta ti ja znam kakvim skrupulama. Monoblozi koji daju neku petu perspektivu odgajanja djece zbog specifične situacije u kojoj se nalazi. Pisala sam o njoj, tačnije pisala je ona o sebi kod mene ali malo je to koliko se ima za reći.

Priroda&društvo

Moja ljubav prema Slađaninom pisanju se sad već može mjeriti godinama a ne sjećam se da sam joj ikad posvetila posebnu pažnju tekstom. Ne znam kako se to desilo. Nekad me bude i sramota ostavljati jedan te isti komentar na njene tekstove: “Divno!”. “Jao, divno!” i tako…totalno kretenski i neinventivno ali ne znam šta bih joj drugo rekla kad ona to sve nekako napiše lijepo, jednostavno i na to sve okači fantastične slike ili još bilje snimke. Da, snimke i to dronom. (Jeste vi znali da morate imati dozvolu za upravljanje dronom!? A?). Slađana je iz Banjaluke ali već godinama živi u Parizu i neka je tamo. Mislim da je pobrkala mjesto rođenja. E, da, a piše baš o prirodi i društvu kao što i ime bloga kaže.

Eto, to su vam neke moje lektirice. Ne znam da li je pametno reći preporuke jer sa preporukama od nedavno idem mnogo pažljivije. Procjenite sami. Meni baš uljepšalju dan.

foto:www.slate.com

5 Comments

  1. 27 November 2015 at 4:10 pm

    Jao, divno! Evo i ja cu kod tebe ovako jer mi bas treba jos koji divan blog da citam dok i sama zabusavam sa pisanjem. Fala Daro :*

  2. 27 November 2015 at 6:41 pm

    Bogami, sve sam danas u velikom zbunu umazala cveklom – i decu i muža i tastaturu i psa. Sve. Mnogo, mnogo znači. Otplakah sad ja. Hvala ti! 🙂

  3. 28 November 2015 at 12:36 pm

    Sjajne preporuke. Hvala 🙂

  4. 28 November 2015 at 3:58 pm

    Zanimljivo raznovrsno štivo. Pola znam, pola će u bookmark.

  5. 30 November 2015 at 10:42 am

    Sjajan tekst Daro.Ima zaista mnogo dobrih blogova koje treba pratiti.Neke ti preporuce kao ti sad nama,na neke naletis sam ali svejedno.Sjajno je kad naletis na blogera koji te bas inspirise i mami na citanje. 🙂