Moćna Moskva, 3. dio – najkraći vodič ikad

Moskva mi je pokazala da mi treba dva teksta i četiri dana da shvatim da se neću hljeba najesti od pojedinačnog pisanja o tom šta smo tamo vidjeli. Previše je toga, nemam književni ni vremenski kapacitet, a nije ni zanimljivo ići toliko u detalje.

Dakle, helikopterska perspektiva, samo pregled uz minimalne osvrte na ono što smo vidjeli za tih pet dana u Moskvi tempom laganog koraka pješaka i letećeg vagona metroa.

U prvom tekstu sam vam pričala o prvom susretu sa ovim gradom, kako smo došli u Moskvu, sa još nekim pojedinostima o životu tamo. Ovdje bih se samo ispravila jer sam u tom tekstu napisala da agencija preko koje smo putovali nema sajt a ima ga, samo je u međuvremenu promijenila ime, a ja ovako ažurna to nisam primjetila. Bili su skroz ok i zato želim da ispravim ovu grešku. Sajt je ovdje a za dalje se sami snalazite.

Drugi tekst je bio posvećen Muzeju kosmonautike, spomen-kompleksu Osvajačima svemira i parku VDNH, tj. Izložbi dostignuća privrede. Mlak tekst u odnosu na doživljaj.

U ovom postu želim da vam pobrojim šta smo vidjeli i koliko nam je vremena trebalo za to. Možda će nekom biti od pomoći ako bude imao na raspolaganju Moskvu u vremenskom okviru od 4-5 dana. Znam da su meni ovakvi tekstovi bili od koristi, ali sam ih uglavnom nalazila na sajtovima agencija ili na engleskom. Ostale preporuke sam vidjela na forumima ili blogovima ljudi koji već žive u Rusiji. Prije polaska sam konsultovala i prijatelja koji je radio kao vodič na turističkim turama ali smo mi na kraju dobili neku svoju (ne)plansku verziju.

Jedini kriterijum za redoslijed je sjećanje, ne važnost ili ljepota. Preskočiću ono što sam opisala u prethodna dva teksta. Evo ako ste ih preskočili: Moćna Moskva, 1. dio i Moćna Moskva, 2. dio.

Ovako je to bilo.

1.Panoramsko razgledanje grada

Rekoh vam u prvom tekstu da smo se zahvaljujući šarmu vodiča odlučili za razgledanje ovakvog tipa. Sreća pa imamo sreće. Svakako par sati posvetite razgledanju grada iz autobusa. Donekle steknete utisak o veličini, vidite mnogo stvari za poprilično kratko vremena, a ako imate sreće sa vodičem, čujete i zanimljive informacije. Takođe, vrlo brzo shvatite da je prevoz metroom najbolje rješenje ako hoćete što više toga da vidite.

2. Robna kuća “Gum”

Iako u sebi sadrži radnje, kako se to kaže, renomiranih imena visoke mode i ostalih čuda koja mi sebi ni u snu ne možemo priuštiti, nemojte zaobići Gum. Prvo, može ući ko hoće. Drugo, razgledanje ne košta. Treće, toliko je lijepo da se pitate da li je moguće da je ovo šoping centar.

Najpoznatiji Gum je onaj koji gleda u Crveni trg. Na trećem spratu, tj. zadnjem, možete poprilično jeftino prezalogajiti, popiti kafu i doslovno sa visine gledati ljude koji istresaju nekoliko vaših godišnjih zarada za tamo neku krpu 😀

Gum je bio pun bicikala, pripremili doček za mene :D
Gum je bio pun bicikala, pripremili doček za mene 😀

3. Crveni trg i sve što dolazi oko njega

Crveni, odnosno Lijepi trg je smješten između Kitaj goroda, tj. Kineskog grada i Kremlja, a kako ulazite kraj njega, prolazite pored sadašnjeg Državnog istorijskog muzeja  a pred očima vam se polako stvara katedrala Sv.Vasilija Blaženog. Svaki kamen ima svoju istoriju. Tu je i Lenjinov mauzolej. Nismo imali priliku da uđemo i vidimo ga jer se grad pripremao za paradu koja će biti održana 9.maja u znak pobjede nad fašizmom. Cijeli trg je bio označen žutim linijama gdje bi trebala proći povorka, a počeli su i postavljati konstrukciju za sjedenje. Nijedan od muzeja u neposrednoj blizini trga nismo obišli jer da bismo ih vidjeli, samo bi na Trgu izgubili dva dana a morali bismo ih protrčati. Odlučili smo birati.

3. Novospaski manastir

Prije puta u Moksvu, mama mi je jedno 300 puta rekla da ako uspijem da odem u crkvu Sv. Matrone. Dobro, nije toliko, možda tri puta. Čitala je knjigu o njoj i da je ona u Moskvi, otišla bi u tu crkvu. I šta ću. Zadamo se u potragu za Sv. Matronom. Nikolaj nam je rekao na koju metro stanicu da idemo i da ćemo je lako naći. Moskva inače ima oko 800 većih pravoslavnih bogomolja a mi smo tražili baš tu. Na karti smo odmah pored metro stanice vidjeli označeno cijelo manastirsko imanje i zaključili da je to to. Nije bilo, ali nema veze. Vrijedi posjete. Novospaski manastir je jedan od prvih manastira osnovanih u Moskvi, negdje u 13. vijeku.

novo

Nije bilo mnogo turista, mirno je i tiho, a imate i nešto poput manastirskog restorana. Zanimljivo je da je crkva na spratu.

4. Pokrovski manastir, manastir sv. Matrone

Kad smo shvatili da nismo na pravom mjestu, pitali smo nekog mladog sveštenika u kojem pravcu da idemo kako bismo našli Matronin manastir.

Fajv, fajv, fajv.

To je bio broj minuta koliko nam je trebalo do Pokrovskog manastira gdje me je mater poslala. Petnaestak minuta bržeg hoda je dovelo do mjesta koje smo tražili. Nije bilo označeno na našoj mapi ali ubrzo smo shvatili da smo blizu. Desetine ljude je išlo u jednom pravcu noseći cvijeće. Da, cvijeće, ne svijeće. Običaj je da pri dolasko u ovaj manastiri vjernici u čast sv. Matrone donose cvijeće. Bilo bi stvarno lijepo da se nije moralo čekati u redu na sve. Prvo na ulazu vas prekontrolišu, otvorite torbu i prođete kroz onaj sigurnosni štok. Ako želite kupiti suvenir, ikonu, svijeću, cvijeće – za sve morate stajati u redu. Pogotovo ako želite poljubiti ikonu sv. Matrone ili zapaliti svijeću. Interesantna je i priča oko ove svetice, potpuno mi je jasno što se mami svidjela.

Ipak, pored ljepote, moja odbojnost prema bilo kojoj religijskog organizaciji je na radaru ugledala ovo:

cjenovnik

Pri kupovini cvijeća i svijeća, vidjela sam da svako piše nešto na papirić (bila su to imena članova porodice, dragih osoba) ili ih govorili prodavačima koje bi onda zapisivale ta imena u sveščice uz odgovarajuću cifru. Ako sam dobro shvatila, određen broj imena ima određenu tarifu. Znam ja da je ovo normalno ali eto…ne mogu sebi pomoći. U svakom slučaju, manastir je jako lijep i cijela priča oko njega.

5. Boljšoj teatar

Odmah u blizini Crvenog trga je Boljšoj teatar. Nema tu šta obići ali čisto da ga ne promašite. Možeš stati ispred i diviti se. Jesmo mrvu gvirnuli unutra ali se nije moglo ući.

boljšoj

Ovo što vidite je u fazonu Zimzograda kod nas samo što ima veze sa proljećem i Uskrsom ako sam to dobro shvatila. Skoro na svakoj kućici vidi se i heštag “moskovskaja vesna” (moskovsko proljeće). Prodaju razne zavrlazame, a ovo što vidite je privremena kuća za konja koji je bio atrakcija za djecu ali je otišao u šetnju na travnjak ispred pozorišta.

6. Tretjakovskaja galerija – Muzej savremene umjetnosti

Na jednom od sajtova koje sam čitala pri planiranju šta ćemo i gdje ćemo pisalo je:

Ako ste u Moskvi i nemate mnogo vremena na raspolaganju, ovo je muzej koji trebate posjetiti.

Ko god da je ovo napisao, hvala mu. Ulaz je nekih desetak maraka a poprilično brzim korakom sa tek usputnim komentarisanjem i čitanjem, trebalo nam je dva i po sata da sve površno pogledamo.

"Kosmička braća", Jurija Koroljeva, 1981.god.
“Kosmička braća”, Jurija Koroljeva, 1981.god.

Ova galerija je najveći centar ruske umjetnosti na svijetu i izražavali se kao ljubitelj umjetnosti ili puki radoznali posmatrač, ne može da ne ostavi utisak na vas. Zanimljivo je bilo vidjeti na šta liče djela umjetnika devedesetih nakon propasti SSSR-a. Nevjerovatno je bilo to ludilo.

7. Tržnica na Ismailovu

Imali smo sreću da se hotel nalazio u neposrednoj blizini ovog živopisnog, na granici kiča, zdanja. Negdje sam pročitala da je gorjela koji put zbog mafijskih čarki. Zanimljivo izgleda a neki je zovu i mali Kremlj.

Odlično je što je nosanje marame uobičajena stvar. Pogotovo što je bilo hladno.
Odlično je što je nosanje marame uobičajena stvar. Pogotovo što je bilo hladno.

Ovo zdanje zbog izgleda koji mene neodoljivo podsjeća na fondan torte služi, između ostalog, za obavljanje ceremonije vjenčanja i fotografisanje. U trenutku našeg prolaska, bilo je nekoliko parova i isto toliko limuzina dugačkih…ne znam. Mnogo.

Pored standardne ponude prodavnica sa suvenirima, restorančića i radnji ručnog rada, tu možete naći i muzej hljeba, muzej votke i štošta još. Nama je jako interesantna bila buvlja pijaca koju smo morali malo obići. Ona sama zaslužuje tekst šta se sve moglo vidjeti tu. Ismailovski market posjetite subotom, tad sigurno ima pijaca 🙂

pijaca

8. Park pobjede

Park pobjede nad fašizmom. Staviću sliku ali ništa vam neće značiti.

park

Preko 200 vodoskoka vode do obeliska na čijem vrhu se nalazi Nika, boginja pobjede, a u podnožju sv. Đorđe koji ubija aždaju. Za obilazak parka je sigurno super iznajmiti bicikl što možete uraditi ako imata para za bacanje i ako su vremenski uslovi ok. Sat vremena na bicu je oko 10 eura. Za naš ukus mnogo tako da smo prešli samo dio parka i to nonama. Nismo išli do oružarnice niti smo ulazili u muzej. Park je ogroman i simetričan. Što se mene tiče, ima šta vidjeti i treba ga obići. Nemojte da vas zavara fotografija, tek iza ima još jedan spomenik, klupe, neka vrsta rekreativne zone, Muzej oružja…

Kad ste već tu nemojte zaobići ni trijumfalnu kapiju.

9. Muzej Borodinske bitke

Mnogi su ga preporučili ja neću. Idite ako volite istoriju i znači vam nešto ta bitka. Po meni čisti promašaj ali sreća pa je malen i brzo smo ga obišli. Ulaznica je oko 5-6 maraka.

To bi otprilike bilo to u najgrubljim crtama. Žao mi je što nisam vidjela spomen kuću Tolstoja. Puškinovom muzeju smo mahnuli sa ulice, kao i Lenjinovoj bibiloteci. U Gorki park smo pokušali stići ali nas je kiša skrenula sa puta. Metro stanice smo pregledali prilikom presjedanja i pozdravili bitne ljude. metro

I za kraj još nekoliko korisnih crtica

  • Kurs se mijenja u realnom vremenu i dosta zavisi od lokacije mjenjačnice, to je naše iskustvo. Nemojte razmjenjivati velike količine novca odjednom.
  • Nevjerovatno ali jedini koji su pričali engleski su turisti. Niko ali niko nije bio u stanju sastaviti rečenicu. Svejedno, imaju želju da pomognu i sporazumjevali smo se bez problema rukama, nogama, izrazom lica, naslućujući pojedine riječi.
  • U istom duhu, jako je malo objašnjenja na engleskom na mjestima gdje biste za toliki grad očekivali da će biti. Boli njih briga za turiste. Resistance is futile. Ako si tamo, bićeš asimilovan. Ništa engleski.
  • Jeli smo u “Mu-Mu” restoranima kao i manjim radnjama koje su služile gotova jela po prinicipu kupi i nosi. Cijene su bile pristojne.
  • Pratite vremensku prognozu i ako mislite ponijeti kišobran, ponesite pravi, veliki, čvrsti kišobran ili bar kabanicu. Oni kišobrančići za u torbu, ništ koristi.
  • Ignorišite njihov način oblačenja, računajte na hladnoću i oblačite se slojevito 😀 Ja sam hodala u zimskim čizmama, a djevuške u patikicama sa ljetnim čarapama golih zglobova.  Ipak u pojedinim trenucima kad bi ugrijalo i vjetar prestao da duva, bilo je ugodno.
  • Koristite metro. Lijep, brz i jeftin. Karta za jedan ulaz je negdje oko marke a karta za neograničen broj ulazaka za tri dana je oko 20ak maraka.
  • Što se tiče bicikala, grad mi nije mi djelovao prijateljski. Naišli smo na nekoliko stanica za bike-share i rentanje ali nisam imala želju da vozim od oka. Nije to Banjaluka.
  • I baš, baš na kraju – koliko god umorni bili, ne propustite Moskvu noću. Predivna je.

Ovo je definitivno grad kojem se treba vratiti. Nadam se da ću jednom imati priliku.

 

 

 

3 Comments

  1. 26 April 2016 at 6:35 am

    Genijalno i ogromno, tačno da čovjek ne zna šta bi sve vidio. Mislim da je ovaj tvoj vodič super koristan svim nekim brzopoteznim putnicima u Moskvu. Ja bih je jako voljela vidjeti. Taman i da testiram je li mi u glavi ostalo išta od četvorogodišnjeg učenja ruskog 😀

  2. 29 April 2016 at 3:48 pm

    Odličan putopis:) Moskva je veličanstvena, i to sasvim opravdano. Ja sam je posetila dva puta ali u doba “oskudacije”, kada su bili prazni rafovi, redovi za hleb i mleko, kada je karta za metro bila 5 kopejki, u vreme kada su se vredne stvari kupovale u berjozki i opet po bagatelnoj ceni. Moja ćerka je bila pre dve godine, razlika je ogromna.

    • 1 May 2016 at 10:37 pm

      Hvala 🙂 Još mi je par ljudi (sad znam približno koje si godište 😀 ) govorilo da su bili u Moskvi u to vrijeme. I svi su isto rekli – da im je opet otići.