Mini-ljetovanje, tata-dadilja i još ponešto

Ideja čuvanja djece dok mu je žena na nekoj konferenciji na kojoj nikad nije bila, niti joj je poslom diktirana, teško da je  zanimljiva ijednom muškarcu. Možda ih ima, ali ja nisam te sreće.

Neko ima sreće, neko pameti, a neko ni jedno ni drugo 😀 Bez određenog plana kako i šta, konkurisala sam za mjesto oficijelne blogerke na Spark.Me konferenciji tekstom koji govori sve moje dileme – nit znam kako ću, niti s’ kim ću ali sigurno znam kad ću i da bi prolazak u ekipu od deset blogera koji će pisati o konferenciji Spark.Me bar malo olakšao i dijelom riješio moje muke tipa “ja bi’ ali da ne bude komplikovano i teško”.

I bilo mi je olakšano, prošla jesam još samo sa bradonjom da vidim kako ćemo. Nije bio oduševljen.

Mora uzeti godišnji, pa gdje je Crna Gora, pa sam sa njih dvoje…

ALI…

maca
“Vratiću ja tebi ovo” pogled

Ni sama ne znam kako, ali je prelomio. Možda je samo brojao reda radi, da  optrči još jedan krug da ne kažu da je laka koka. Ne znam.  Ali evo, prošlo je više od mjesec dana od te famozne konferencije i još uvijek su nam usta puna hvale i dalje nam stoji uplanirano da ćemo i iduće godine ići.

Kako nam je bilo?

 

Put do Crne Gore nije zanimljiv ako idete sa malom djecom. Pogotovo ako maloj djeci baš u vrijeme puta odluči da nikne zub. A pogotovo ako vam je muka u toku vožnje a dojite.

Olakšali smo tako što smo prespavali u Trebinju gdje nas je od cilja dijelilo nekih dva sata puta. Nije značajno gledano u kilometrima, ali nam je značilo da ne putujemo po noći, da svi možemo odmoriti a pogotovo dvoje malih jer je nekih sat vremena prije Trebinja počelo sinhrono plakanje uz Bebino „A gdje je nasa kuca?“. Zbog svega toga smo se odlučili da prespavamo i da ne dođemo poluludi pred neki fini svijet.

E sad, fini svijet. Nije vam to nikakav fini svijet tamo bio 😀 Sve sami obični ljudi, pričaju o nekim keksovima i zovu na žurke.

Već sam vam pominjala da je dilema pored podugačkog puta do Crne Gore bila i ta šta ću ja na konferenciji ovakvog tipa.

Kad sam došla tamo bilo je jasno da tu nema nikakvog specijalnog „tipa“. Ali krenimo redom.

Spark.Me privukao zbog preporuka ljudi čije mišljenje cijenim. Kad se okrenem iza sebe, par puta sam pomislila kakvi sebičnjaci zašto nisu napisali da je TOLIKO dobro.

Ipak da bih vam iskristalisala sliku o  svemu i da biste možda sebe prepoznali u ovoj priči, bilo bi dobro da pročitate Hanin tekst o pet tipova ljudi koji bi obavezno trebali posjetiti Spark.me konferenciju.
Ljudi koji na bilo koji način imaju kontakta sa internetom – dođite. Ljudi koji su se zasitili svog posla – obavezno dođite. Političari – dođite, pogledajte šta znači nadahnuto pričati i pokrenuti promjenu u ljudima.

Opet sam skrenula u sektašnje, samo ću pisati kako je nama bilo.

Dok smo se smjestili, otišli na plažu, došli sebi – već je svanulo.
Da vam kažem, malo je frka doći u hrpetinu ljudi na nepoznat teren, gdje se dosta ljudi već poznaje, a vi imate neku ulogu u kojoj ste poprilično novi. Ali ‘ajd, zagrizeš pa ideš.

Siđem u salu, ona puna. Pu-na. Od kud ovoliki narod, kakva je ovo dobra muzika i što su svi raspoloženi?

Uloga zvanične blogerke u kojoj sam bila sa ostalih deset ljudi, mi je malo nabijala pritisak i očekivanja od sebe same. Em besplatan ulaz na konferenciju i sve što on nosi (promo materijale, krstarenje, koktel) plus smještaj u hotelu sa 4 zvjezdice. Stalno sam očekivala da me neko od organizatora od kojih sam veće neke i upoznala pokažu „pravo lice“ i zovnu nas u stranu i kažu:

Slušaj ‘vamo, sad da ste obukli bijele košulje, evo vam aktovke i ajmo od vrata do vrata da propovijedate kako smo odlični. Nema ništa džaba.

Ili ako ništa bar da nam kažu šta žele da pišemo.
Jok.  Ništa od tog nije bilo. Samo idu grle, ljube, tjeraju te da se osjećaš kao najdobrodošlije biće na svijetu. I uspjevalo im je. Iako je raspored bio gust, a predavači čak tjerali suze na oči i izazivali ovacije, jedino što se osjećalo je energija i to dobra.

 

Riječ – dvije o predavačima

 

Da se ne bih ponavljala i govorila ono što je već rečeno ( a svima nam se činilo kao bitno!) ovdje ću vam redom dati neke linkove, mahom sve sa Netokracije, na kojima pregledno i brzo možete vidjeti i saznati više o pojedinim predavačima sa Sparka.

Ramon de Leon – “Kad poslujete online, lako je zaboraviti da poslujete sa ljudima!”

Paul Papadimitriu – “Koliko često pogledate pećnicu i pomislite: “Ovo je fantastičan komad tehnologije?””

Timo Vuorensola – Iron Sky: Kako je snimljena znanstveno-fantastična komedija o nacistima sa Mjeseca?

U velikim smo sr*** – i ostalih 8 izjava Petera Sundea, osnivača The Pirate Baya

Ako vas zanimaju detalji, na twitteru možete kroz hashtag #SparkMe da pročitate hrpe tvitova u vezi ove konferencije. Po reakcijama ljudi vidjećete da moje oduševljenje nije bez razloga.

 

Opet mi

 

Čuvanje djece za moju bradatiju polovinu se ispostavilo kao mnogo lakši posao nego što je zamišljao. Na moje ogromno iznenađenje sam čak našla i pokušaj selfija na aparatu dok je beba bila na njemu.

majotajo

Iskreno, na mahove sam im zavidila. Iako je Bebo već prvo veče trkom završio u vodi koja i nije bila najtoplija, bazen je bio puno bolja opcija.

more4U sklopu hotela, odmah poslije doručka, oni bi se lijepo parikirali na neku od ležaljki, raširili dinosuaruse i uživanje bi moglo početi.

maaciJa sam se uspjela ogrebati za jedno polukupanje i to je bilo to.

mua

Koliko god bilo primamljivo, nije mi žao. Upoznala sam nevjerovatne ljude. O Andriji Samardžiću sam već pisala ali bili su tu još neki koji su već obogatili moj život, a možda i familiju. 😀 Bila još jedna beba, pa smo dogovarali neke ugovore za dvadesetak godina.

Ipak, konferencija je trajala dva dana i to je bilo taman za tempo koji je zadavala. Treći dan nas je čekalo krstaranje. A ono zahtjeva bar novi podnaslov.

 

Krstarenje

 

Čuj krstarenje Bokokotorskim zalivom!? Daj da vidimo i to. Meni Crna Gora bila nešto mala za bilo kakvo krstaranje, pa sam mislila to će biti neko kruženje brodićem od sat vremena i to je to. Ha, malo sutra.

idila
pokušaj idilične fotografije

Cijeli dan smo bili na brodu, tu ručali, kupali se. Mi smo preskočili kupanje, tako je, jednostavno, bilo lakše. Za Bebu je i onako ovo bilo uzbuđenje na nivou pa je trkao gore-dole i na kraju zaspao.

spavanje

Bila sam (napokon!) i vidjela uživo Gospu od Škrpjela, ostrvo-svjetionik koje je danas pretvoreno u muzej.

škrpjelNa smjenu smo obišli Gospu jer je Bebo spavao, a onda smo istovremeno uživali u nekim drugim gospama i gospodi 😀

gospa

j

Šta ću, kad se nisam kupala, zabavljala sam se tuđim kupanjem 😀

k

Krstaranje je bilo odlično, a u zalivu itekako šta ima vidjeti.

 

Još koja slika i riječ o svemu

 

Četiri dana su nam proletjela a imali smo utisak, to smo oboje potvrdili, da smo bili više dana jer nam sve dosta toga izdešavalo. Čak smo imali i dadilju povremeno 😀

jelena
Obostrana ljubav je to iako Sekin izraz lica to ne govori

A uspjeli smo jedno veče svi skupa prošetati od Bečića do Budve.

mi
She’s got a look

Zahvaljujući Spark.Me konferenciji i nevjerovatnim ljudima koji stoje iza njene organizacije ne samo da sam imala mini-ljetovanje i potpuno novo iskustvo, već sam imala tretman za koji nisam mogla vjerovati da je kod nas moguć a zahvaljujući blogovanju.

Ako se odlučite i okusite atmosferu najbolje konferencije u regionu, nemojte mi kasnije reći – što nam nisi rekla.

p.s. Još jednom vam preporučujem linkove u tekstu jer ćete zahvaljujući njima dobiti bolju predstavu o samoj konferenciji.

6 Comments

  1. 6 July 2015 at 11:55 am

    Sve potpisujem osim onih političara – osim ako neće biti odvojeni od nas da nas ne “zaraze” 😀

    • 6 July 2015 at 11:59 am

      Hahaha! Ja još uvijek pokušavam idealizovati politiku. 🙂 može

  2. 6 July 2015 at 12:39 pm

    Tako i ovaj moj: prvo moraš doneti 3 bureta svete vode s Hilandara, pa politi 3 bagera da ga dignu i prebace do željene destinacije, a kad stigne – onda neće kući! Cccc….

    • 6 July 2015 at 1:42 pm

      E to, to! Hiljadu zato 😀 a onda zašto.

  3. 6 July 2015 at 5:21 pm

    Zaboravila si reci da smo dogovorili internat u Francuskoj i da ste postali primjer idile na Sparku 🙂 A sto ste nam tempo udarali u setnji, sad kad idem s drustvom, pa odmaknem ispred, samoj sebi kazem: Evo te Daro 😀 Zagrljaj od dadilje, o-voli-ki!

    • 6 July 2015 at 8:38 pm

      Sramota me! Šta će reći ljudi – liječi komplekse na djeci. Em udala bebu od 9 mjeseci, pa je tek onda poslala u školu 😀 😀 😀 A za taj tempo se već brinem. Hana me isto prozivala 😀 Može, dadiljo, čekamo te!