Micro romobil [recenzija]

ili Micro romobili u epizodi “Misli svako da je meni lako”

Kad mi se javila Gorana, jedina zastupnica Micro romobila za BiH, da se dogovorimo oko pisanja recenzije romobila bilo mi je skroz kul. Kao sad mi tu radimo nešto kao što se radi u inostranstvu i sve je to super, divota jedna, poslaće mi romobil za dijete, a ako se pokaže da je dobar ja ću da napišem tekst o tom i svi zadovoljni. Ako se ispostavi da je igračka mamipara, kakvih i onako ima na bacanje, vraćam robu jer blog prvo čitaju rodbina i prijatelji a većina njih mi vjeruje i zadnje što želim je da ih nagovaram na zlo. Ako se zakači još neko usput, tek mi oni neće oprostiti, tako da iako zvuči odlična trampa – romobil za tekst, nije uopšte tako.

Zbog toga je od pristizanja romobila prošlo skoro dva mjeseca jer sam htjela biti sigurna da je to- to.

Znam da se ne radi o kupovini auta, ali ima roditelja kojima je bitno šta kupuju djeci. Ovo je tekst za njih, spakovan u tri dijela.

Prvi dio je odlično odrađen, stigao je romobil.

Drugi dio, testiranje istog mi je zadalo muke. Lijepo sam rekla Gorani da bih ja radije romobil za odrasle jer imaju i to u ponudi, sama ću da ga probam, da se foliram po gradu i glupiram sa djecom, neću morati da se naganjavam sa ovim svojim malim punoglavcem ali u poslu ne ide tako. Punoglavac it iz. Njegov potez se čeka, da vidimo kako će se njemu svidjeti nova naprava.

Pošteno.

Šta nije pošteno? Nije pošteno kad ti dijete novu igračku vozi samo iz inata!

Mali prgavac je skoro cijeli 7. mjesec proveo na selu sa malim rođakom iz Srbije. Super su igrali i slagali osim ponekad a ponekad bi znalo biti i nekoliko puta dnevno i najčešće se dešavalo kad su u pitanju bile neke igračke. Tako i sa ovom. Kad bi došli u grad, rođak je mogao voziti stari trotinet a ovaj naš svoj, novi. Olakšavajuća okolnost je ta što je rođak stariji, a ovaj naš model ima nosivost do 20 kg. Bar sam mogla djetetu reći nešto smisleno, a ne da ovaj moj ima „besu“. Inače nije da ne volim svoje dijete ali ko god je slao mladunčad na selo ili kod bake i dede, zna da se vrate poprilično raspamećeni. Nauče svašta, a prije svega da isprobavaju granice koje su kod baka i deda obično k’o ove granice u EU – samo formalno postoje. I neka je tako ali kud baš sad!?

Kad sam ga pitala da ga slikam jer mami treba slika – moglo se čuti samo odlučno „ne“. Ostalo mi je da poštujem želju ili da kačim njegove slike kako se dernja i baca romobil i da jednog dana kad vidi te slike ima opravdanje za kojekakva bahaćenja „jer ga nisam poštovala“. Zbog svega toga, ostaje mi samo pisana riječ i ova jedna neodoljiva slika Sekane čisto eto.

Kad T-rexa nema, Seka #micro gura 😀

A photo posted by Dara Picard (@daraevilmorning) on

I sad dolazimo do trećeg dijela epizode i drugog dijela naslova teksta.

To je onaj dio gdje vam prenosim iskustva sa romobilom u otežavajućim okolnostima.

Ali probaću:

Prvo, ima tri točka. Dakle, nije bicikl.

Iako ima tri točka, treba malo vremena da se upraksa održavanje ravnoteže jer se smjer održava kao na skejtu – naginjanjem lijevo ili desno.

Zbog silikonskih točkova lako se dobije na ubrzanju, pa one scene kad su djetetu obe nogice na dasci nisu uopšte rijetke. Neme stalnog ubrzavanja nogom. Plus – vrlo lako se koči.

Kad sam gledala kako se vozi, jedino što mi je palo na pamet je poređenje običnih rolera sa pravim original rolama, kako smo ih zvali, a to su one sa silikonskim točkovima. Ko je vozio jefitniju verziju pa skuplju, silikonsku, zna o čemu pričam. Tu svi arugmenti padaju u vodu.

Pošto je vožnja startala u prisustvu rođaka, ni krivog ni dužnog, pa je bilo i bacanja romobila, mogu reći da iako djeluje krhko (daska,odnosno onaj dio na kome se stoji, je ustvari od plastike), uopšte nije. Uspješno je preživio iživljavanja odmetnutog sina, koji je iskusio sve čari ljetovanja na selu bez roditelja. A onda možete misliti na šta to liči.

Ono što se meni lično svidjelo i gdje vidim svoj najveći profit je taj što je Micro vrlo lagan pa kad mladučetu nešto drugo privuče pažnju, neće vam otpasti ruke jer vukljate romobil trčeći za njim. Bilo je momenata kad ga je čak i sam nosio.

Pored toga, bez po muke se rastavi na dva dijela, volan i dasku, i spakuje. Težak je 1,5 kg tako da čak može i u ženske torbe da stane. Šta sve vučem u svojoj, romobil je mala maca.

Ono što je baš dobro kod ovog modela je što je namjenjen djeci od godinu do pet godina i mislim da je ovo odlična stvar. Sekana je već pokazala izuzetno interesovanje za guranje Mikra i čačkanje točkova tako da će ga vjerovatno koristiti čim ustabili hodanje.

 

Za djecu od godinu dana, ovaj model ima dodatak sa malim okruglim volanom kao i dio za sjedenje  koji se po potrebi može skinuti. Kad ga prerastu, tu je veći upravljač koji se samo utakne.

image_MM0108_1_large
Ta verzija za baš malu djecu izgleda ovako

Ako ste prezaštitnički raspoloženi prema djetetu (uradite jednostavan test: prebrojte koliko puta mu u toku dana kažete „pašćeš“), ovo nije igračka za vas.

Dijete bi se možda i obradovalo ali šta će mu izvor frustracije, i vama i njemu. Rekla sam da je Micro vrlo lako upravljiv što znači da morate djetetu pustiti da razvije osjećaj prilikom voženja a teško da će to uspjeti uz „pašćeš“ jer će vjerovatno pasti i ovako i onako.

Ovaj švicarski proizvod ima garanciju dvije godine od strane proizvođača, a svi dijelovi su mu zamjenjivi.

Ono što je sigurno da je ovaj romobilčić igračka kojoj će dijete „uzeti dušu“ što je kod nas kriterijum za dobro uložen novac. Mi smo na dobrom putu da to uradimo.

U slučaju da se odlučite za kupovinu, Micro je za sada dostupan online a cijelu ponudu možete vidjeti  ovdje.


Partner ovog teksta je Micro-romobil.ba.

 

 

2 Comments

  1. Tanjo
    1 September 2015 at 10:04 am

    Imala sam priliku da vozim “Micro za odrasle” i mogu samo reći dobra stvar!

  2. 2 September 2015 at 12:16 pm

    Probala i ja i malo sam klackala na prvu :)) nisam očekivala da je tako vrtljiv. Sviđa mi se.