Mamina priča

Nakon Tatine priče iz Švedske, slijedi mamina priča i to iz Švicarske. Kad  već gledamo kako je kod drugih, neka bude kako valja – sa visokim standardom.

Iako sam napomenula već u “Tatinoj priči”, opet ću.

Nadam se da ovaj tekst neće biti shvaćen pretenciozno, maliciozno i kako god -ozno, jer želim samo da čujete kako je moguće i drugačije.

I ovdje je tata prisustvovao porodu ali to nije zanimljivost ove priče. Radi se o drugom porodu mame koja se prvi put porodila na Paprikovcu.

Da, ne radi se o razmaženoj Švicarki koja prati moj blog 🙂 već o naše gore listu koja je prošla oba iskustva, pa ih može uporediti i objasniti stvari koje nas sve zanimaju. Ovu priču dijelim uz Sandrino i Florianovo dopuštenje.

Sve se dešava u maloj, lokalnoj bolnici u kantonu Bern.

Porođaj

Muž i ja smo bili sami u tzv. predporođajnoj sobi. Babica koja nas je primila u 1 sat noći je dolazila s vremena na vrijeme da provjeri moje kontrakcije i otkucaje bebinog srca. Sve što je radila je radila uz objašnjenje kako i što radi.

Ovo ne košta ništa. Slažete li se da bi bilo izvodivo i kod nas?

Uzimanje mojih podataka je trajalo svega 5 minuta (bila sam jednom već u toj bolnici, tako da je bilo kratko, inače ima mnogo pitanja, kao npr, kad se posiječeš koliko otprilike treba da ti prestane krv curiti).

Mužu je ponuđena udobnija stolica od drvene i tvrde, sjedio je svo vrijeme pored mene, držao me za ruku, dok sam ja ležala na udobnom krevetu. Nije bilo sata na zidu. Tišina, čuje se pokoji plač bebe, negdje daleko u hodniku. Moje kontrakcije su bile svakih 6 minuta, a  na ispisanom papiru vidjela sam da je intenzitet bola bio između 40 i 60 mjernih jedinica, na skali od 0 do 100. (Prikopčana sam na onaj aparatić što mjeri otkucaje bebinog srca i kontrakcije.) Da bi potom postale neperiodične, na svakih 15-20 minuta, a intenzitet uglavnom 60 mj.

10714598_10204066260953428_696957126_n

Ponuđen mi je dokument, koji sam trebala potpisati, ukoliko sam pročitala i razumjela napisano, da li želim epiduralnu anesteziju ili jedan aparatić sa morfinom. Potpisah ga. Kratke konsultacije sa mužem, epiduralna anestezija NE. Aparatić DA.

Mislim da bih se i ja na ovo odlučila. Aparatić od kojeg manje boli. Jedan, moliću.

NEMA KLISTIRANJA, KATETERA ZA PRAŽNJENJE MOKRAĆNE BEŠIKE, BRIJANJA INTIMNOG PODRUČJA!!!!!

Ko se porađao kod nas, u Banjaluci, zna da ga sve ovo čeka. Samo sa kateterom nisam imala bliski susret. Sve ostalo da. Vjerovatno ima debelo objašnjenje zašto je ovo kod nas obavezno.

Prelazak u porođajnu sobu je bilo između 5 i pola 6 ujutro. Dok sam prošetala do porođajne sobe,upitala sam kako neke žene mogu uopšte da ŽELE hodati uz toliku bol.

Porođajna soba je veća, ima kadu za porođaj, švedske ljestve¹, veliku (pilates) loptu, topla je, udobna, čini mi se kao pravo mjesto za veličanstveni čin.

švedske ljestve
švedske ljestve

1) Švedske ljestve se u mnogim bolnicama, kao i ostali navedeni rekviziti, koriste pri porodu u klečećem položaju.

Krevet je namješten za polusjedeći položaj, koji mi mnogo odgovara, jer već počinju oni jaki bolovi. Nakon mog zahtjeva, donose mi aparatić sa morfinom, i objašnjavaju kako da ga koristim. Da se razumijemo, tek sam malo više od dvije godine u njemačkom govornom području Švicarske, i razumijem sve i pored bolova, i u tom sam momentu bila ponosna na sebe. Svaki put kad osjetim da dolaze bolovi, ja smijem ‘DRUCK’ (pritisnuti dugmence). Muž mi s vremena na vrijeme daje par gutljaja vode. To me spasava. Usta i grlo presuhi. Smijem piti vodu, pitala sam ih.

“Paprikovačke mame” sjećate li se mokrih gazica? Meni je ovo već 4. upitinik iznad glave. Ako neki medicinski radnik/radnica pročitaju ovaj tekst, baš bih voljela da malo pojasne razloge. Nemoguće da je stvar geografije u pitanju. U Švicarskoj može ali je Bosna posebna, pa ne može.

Imali smo prostora i za smijeh u zadnja tri sata porođaja. Muž me pitao kako smijem na porođajni krevet prljavih čarapa (čarape nisam morala skidati, niti svoju majicu u kojoj sam došla). 😀

Babica, koja je bila svo vrijeme u porođajnoj sobi, me obilazila, pitala da li beba gura, da moram duboko disati, da će ona biti tu, da se ništa ne brinem, da super sve ide, i kad osjetim da beba želi van, da joj kažem. Pošto sam počela već sa doziranjem morfina, govorim babici ‘I am high’, i da više uopšte ne razumijem njemački, ako bismo svi mogli početi sa vježbom engleskog jezika tokom porođaja. Nije bio uopšte problem.

Mame drage, buduće, duple, trudnice, ne mogu vam opisati riječima, niti na bilo koji drugi način opisati, koliko mi je morfin pomogao u ublažavanju porođajnih bolova. Bio mi je
drugi porođaj (prvi je bio na Paprikovcu, uz indukciju sve je trajalo 3 sata i 45 minuta, između bolova sam ili padala u nesvijest ili spavala, ne znam), i bolovi su bili razarajući, ali nisu bili ‘s krsta’, nego jaki, rasturajući menstrualni bolovi, s tim što je beba gurala svom svojom bebećom snagom vani.

Dok sam tiskala bebu vani, noge mi NISU BILE VEZANE, nego jedna noga je bila babici na grudima, drugu nogu je držala doktorica koja je došla u međuvremenu, muž me sve vrijeme držao za ruku, a ja morfin aparatić nisam ispuštala iz ruke .

Samo ću vas pitati možete li zamisliti ovakvu scenu kod nas?

Sjećam se da sam jednom bila zaspala između bolova, jer sam sebe probudila dok sam hrkala, da mi je babica stavljala vlažne tople obloge na polni organ, da mi je pomagala rukama da se vagina rastegne, da me je bodrila, uzela moju slobodnu ruku i stavila dole da osjetim bebinu glavicu koja samo što nije izašla. To mi je sve nekako predugo trajalo,
a kasnije sam i saznala zašto, beba je izašla glavicom okrenutom prema plafonu, a ti porodi su malo teži i duže traju od onih kad beba izađe glavicom na dole.
Potom, babica mi kaže:’ Sandra, nema više morfina, ovo ti je zadnji tisak, daj sve od sebe!’, tako je i bilo.

Otkuda nama ženama tolika snaga, ne znam, ali kako je ona to rekla, tako je to i bio zadnji tisak i Sophia je konačno zaplakala. Možda sam i ja kad sam ju vidjela, ne sjećam se.

Muž je presjekao pupčanu vrpcu (kasnije je rekao, neobično je bilo, ali ništa nešto toliko posebno).

Izgleda iskren jedan muž 🙂

Bebu umotavaju u peškire i daju je odmah meni. Leži mi na grudima, ja uzbuđena, sretna, gledam u babicu i doktoricu, zahvaljujem se, gledam u muža, caklimo od sreće, čini mi se. Nakon što je prestala sa plakanjem, ponudila sam joj siku, sikala je.

10711553_10204024016617346_140613978_n

Još jednom navale velike količine sreće. U svemu tome ja sam na porođajnom krevetu, primam infuziju za brži oporavak, doktorica me ušila bez anestezije. Dva šava, rekla je da neće ništa boliti, i nije boljelo.

Doručak sam dobila i pojela, na porođajnom krevetu (ono što sam na jednom formularu napisala šta želim za doručak, ručak i večeru dan poslije porođaja, to sam i dobila,a  to je bilo još dok smo bili u predporođajnoj sobi).

10717702_10204066264553518_165492128_n

Dok sam jela, muž i babica su vagali bebu, mjerili koliko je dugačka, dali joj K vitmin, i NISU KUPALI BEBU.

Ponuđeno mi je da se odmah istuširam, što sam sama učinila, operem zube, dođem sebi, obučem se. Muž nosi bebu, ja idem u sobu gdje leži još jedna majka sa svojom bebom (njen muž je bio s njom od jutra do mraka, s tim da imaju još troje djece kod kuće), potom stavljaju Sophiu u topli krevetić pored mene, i ona je svo vrijeme sa mnom.

10708258_10204036712374732_2062687479_n

Soba i još ponešto

Sobu ću opisati vrlo kratko, HOTELSKI SMJEŠTAJ u hotelu sa ****! Bez pretjerivanja. Dozvoljeno držanje stvari na prozoru. Posjete od 10:30 do 20:30, svaki dan. Ko god da ulazi u sobu, KUCA! Ulazi se sa osmjehom, pitanjem kako ste i treba li vam šta. I svi čestitaju na prinovi!!! Osjećaš se kao da si jedini na svijetu, i da svi žele samo tebi da ugode. Krevet ima sve potrebne pomoćne elemente, spuštanje i dizanje kreveta na željeni nivo, noćni ormarić, telefon, tv, dugme za poziv osoblju, ormar u kojem su sve potrebne stvari za higijenu, od peškira do uložaka, ormar za majke; jesam li rekla da je sve bezprijekorno čisto?

10707967_10204036710654689_282514660_n
Po dolasku u sobu, ista babica koja mi je pomogla pri porođaju, dala mi je pregršt dokumenata, koje sam MORALA pročitati i jedan upitnik ispuniti, jer bez toga, kako mi je objasnila, neću moći kući. Također, morala sam upisivati na jedan poseban dokument svaki put kad bih podojila bebu, u koliko sati je bilo, da li je sikila lijevu ili desnu dojku, u koliko sati sam joj presvlačila pelene – da li je piškila ili kakila, ili oboje. Na taj isti list, sam morala upisivati datum za svaki novi dan proveden u bolnici, i ujutru sam sama vagala bebu i mjerila joj temperaturu. I baby paket smo dobili (mama paket smo dobili još u 4. mjesecu trudnoće). Poslije ručka me je odvela u SOBU ZA PRESVLAČENJE BEBA.

Pokazala na koji način da presvučem pelene, gdje se nalaze pelene, garderobica. Zamislite
jednu veliku ugaonu kuhinjsku radnu površinu sa dosta ladica, koja je podijeljena na tri dijela, i nad svakim od ovih dijelova je grijalica (!), debeli spužvasti podmetač na koji stavljaš čist (uvijek ima) tanki prekrivač, zdjelice u koju sipaš toplu vodu za brisanje bebinih intimnih dijelova jednokratnim papirnim maramicama, bademovo ulje, gaze za pupak, posebne korpe za odlaganje prljavog veša, i sve što možete da zamislite da bi vam u tom momentu bilo potrebno je TU. Majke same presvlače bebe, ukoliko mogu, inače imaju pomoć ili od porodice ili babica, koje su uvijek tu na raspolaganju za pomoć. Toplo je, porazgovaraš sa mamama, a moja starija djevojčica mi je drugi dan po porođaju ‘pomogla’ presvući pelene svojoj sestrici, jer, pobogu, dozvoljeno je!

Svi su dobrodošli.

Izgleda da samo kod nas još postoje virusi. Poređenja radi, ja sam za oba porođaja dobila balone i nijedan nisam smjela unijeti u sobu zbog tih bakterija i virusa. O posjetama u sobu ni pomisliti.

Beba je dobila za manje od tri dana provedena u bolnici: nanizanu narukvicu od kuglica – na šest kuglica slova koja čine njeno ime, čestitku sa otiskom njenih stopala u zelenoj boji i ‘zdravstvenu knjižicu’.

Moja beba je dobila žuti sekret u očima (liječili ih kod kuće Tobrex kapima nakon konsultovanja sa pedijatricom jer na otpusnoj listi nije ništa pisalo o tom) i slinav nosić koji još nije prošao i zbog kojeg otežano diše. Ali o tim detaljima biće poseban post.

Kod kuće

U subotu ujutro rodila, u ponedjeljak sam bila kod kuće, u utorak ujutro je došla babica, sa ‘full opremom’, četvrti dan po rođenju beba MORA dobiti K vitamin – babica joj dala, izvadila joj krv-testiranje na alergije, između ostalih i algeriju na gluten. Izvagala ju, pregledala pupak, mene pregledala, ispričala se sa mnom, vesela, raspoložena, radi kao ‘samostalna babica’, plaća je osiguranje, ne bolnica. Drugi dolazak, poslije pregleda bebe, i mene, pitala me je kako se psihički osjećam, pričala je opušteno, nenapadno, nezapovjednički, kao sa dobrim drugom.

Usput rečeno, bebu još nismo kupali. Tome se ovdje ne pridaje neki značaj, prirodno je najbolje. Da se razumijemo, moja bebana nema neugodan miris, nije joj ojedena ni guza, a nema nepotrebnog maltretiranja ni majke ni bebe.

Muž je bio svo vrijeme pored mene, napisala sam već to, znam, nije bilo masiranja, nije bilo
mnogo priče u smislu brzo će to ili možeš ti to, meni je bilo dovoljno da je on tu. Pored mene.

Njegov komentar na prisustvo porođaju, vrlo škrt na riječima:

‘Bilo je tako mirno i spokojno, za ne povjerovati. Očekivao sam mnoštvo doktora, zbrku, trku, frku i galamu’.

Da li se može napraviti poređenje sa Paprikovcem? Teško. Meni je to neizvodivo.

Pokušajte same, drage mame i trudnice.

Boli isto i na Paprikovcu, i ovdje gdje sam ja. Meni lično, sa sadašnje tačke gledišta, na Paprikovcu smeta što ti odmah poslije porođaja ‘otmu’ bebu, i nema tog prvog povezivanja odmah nakon porođaja, koje mi mnogo znači.

Koliko to sve košta?

S druge strane, moram malo narušiti ovu bajkovitu priču kratkom pričom o osiguranju. Osiguranje, koje sam plaćaš, je obavezno. Poslodavac nikome ne plaća osiguranje, osim ako nema neki svoj posao pa sam sebi plaća, jer je sam sebi poslodavac. Mjesečno košta 288 CHF (ugrubo, 460 KM) za mene; osiguranje za žene je skuplje- jer smo mi žene ‘skuplje za održavanje’, s tim da ja ne plaćam puno osiguranje, nego nekih 80% . Zato imaš bogovski smještaj i tretman poslije porođaja.

Još malo o bolnici

Bolnica u kojoj sam se porodila je BABY FRIENDLY.

Ha, i naša je.

Babice i doktorice nemaju vještačke nokte, slojeve pudera i crvenog karmina, svi su uniformisani, ne mirišu na parfem, svako ima karticu sa svojim imenom i zanimanjem. Mnoge će reći, to je zato što su dobro plaćene. Hm, mislim da većina njih i ne zna kako je biti manje plaćen, zato rade svoj posao predano za onoliko koliko su plaćeni. A s druge strane, završila sam kurs za njegovateljicu u Švicarskoj, i znam šta su učili da bi bili takvi kakvi jesu u poslu (učiš da pacijentu uvijek ugodiš, da si efikasan i efektivan u svom poslu, da doprinosiš potpunom zadovoljenju osnovnih potreba pacijenta, da si saosjećajan, da imaš vremena za svakog bez obzira što nemaš vremena…), jer i ja sam to isto učila, ista grana posla.

I za kraj…

Porođaj kao porođaj, divno iskustvo ovdje.

18 Comments

  1. Štreberka
    29 September 2014 at 10:13 am

    Uh.
    Evo ja sam se porađala u Kasindolu, dva puta. Svi koji žive u BiH su čuli za Kasindo i bolnicu Kasindo. Vjerovatno su čuli sve najgore. Kasindo je u Istočnom Sarajevu, za neupućene :).

    E sad da izvršim i ja malo poređenje. Imam drugaricu u BL i kad mi je rekla da su joj vezivali noge za one sprave za mučenje na porođajnom stolu ja sam se šokirala, šo-ki-ra-la! Mene nisu vezivali u Kasindolu!
    Ne sjećam se da sam ikakve podatke davala prije porođaja, dovoljna je bila samo knjižica. Ostale generalije su mi tražili poslije porođaja.
    Vlažna gaza je u opticaju i u Kasindolu :)….Meni je koristila prvi put, a i drugi put.
    Prvi put me jedna babica svo vrijeme držala za ruku, druga bodrila dok me porađala, kao i ljekar koji je bio tu.
    Drugi put mi je babica masirala grlić, to jeste malo naporno, ali zahvaljujući tome na drugom porođaju nisam ni pukla niti su me sjekli.
    I poslije prvog i drugog porođaja su me u kolicima odvezli do kupatila i ponudili svu pomoć pri tuširanju. Naravno to je bilo poslije ona dva sata obaveznog ležanja. Tokom ležanja su me obilazili, pitali kako sam treba li mi šta. Donijeli mi telefon, oba puta sam ta dva sata ležala u porođajnoj sali jer nije bilo ni jedene druge porodilje, pa su smatrali da je bolje da me ne pomjeraju.
    Bebu sam dobila malo na grudi odmah poslije porođaja, ali nije tad sikila. Ali bila je tu blizu. U sobu su mi oba puta bebu donijeli poslije 10 ili 12 sati od poroda, jer kod nas smartaju da se u tom periodu mama treba odmarati i spavati. Iskreno meni to nije smetalo.
    Mislim, da sad ne šiljim do u detalje, ne može se sve to ni porediti sa uslovima i situacijom u Švajcarskoj. Sobe su grozne, po tri žene su u maloj sobi sa bebama, kreveti su oni gvozdeni vojnički. Kupatilo nije u sobi. I ima tu milion sitnica koje se ne mogu porediti. Dok sam ja bila u porodilištu samo jedna sestra je bila izuzetno drska sve ostale su bile ok.

    • 29 September 2014 at 8:03 pm

      Ja definitnivono moram što prije napisati post samo o Paprikovcu. Da ne bude zabune, ne mislim ništa protiv osoblja, oni slušaju one odozgo uz mali začin sopstvenim karakterom ali opet…

  2. 29 September 2014 at 10:57 am

    Ja prvi put čujem za ovo vezivanje nogu!? Mora da je bilo nekih ratobornih, koje su na babici trenirale kik-box 🙂
    U Sremskoj Mitrovici to ne postoji…
    Nema svrhe porediti svaki detalj tamo i ovde, ali sigurno bismo mogli imati par švajcarskih detalja i u Srbiji, onih besplatnih a najvažnijih. Malo više osmeha i pažnje, masaže, toplih obloga i lepih reči. Onda metalni kreveti ne bi toliko upadali u oči…

    • 29 September 2014 at 8:18 pm

      Jelo, nisi daleko od istine :))) u obje tvrdnje.

  3. Mystic
    29 September 2014 at 11:05 am

    Nisam se poradjala na KBC-u, ali jako slicno iskustvo kao ovo u Svicarskoj sam dozivjela u klinici Jelena u Banjaluci. Preporucujem ih od srca.

    • 29 September 2014 at 8:19 pm

      Eh, treba naglasiti da je to privatna klinika i da kao takva košta.

    • Vesna
      16 April 2016 at 11:27 am

      Postovana mozete mi reci koja je cijena porodjaja u Jeleni
      Hvala

      • 18 April 2016 at 6:55 pm

        Nažalost, ne mogu. Ne znam.

  4. 29 September 2014 at 1:58 pm

    Meni su vezivali noge. 🙂 Ali u tom trenutku to mi je, iskreno, najmanje bilo važno.
    Oduševih se pričom. Zanimljivo da većina ovih divnih stvari ništa ne košta.
    Nejviše bih volela da se beba ne otima odmah po porođaju, kao i da je sam porođaj više “mama friendly”. Zašto, dođavola, ne sme da se pije voda? Sećam se neizdržive žeđi.
    I niko od osoblja mi nije čestitao. Sad kad sam pročitala kako može, baš sam se rastužila nešto…

    • 29 September 2014 at 8:39 pm

      Dobro veliš. U tom trenutku vezivanje najmanji problem. A što reče Jelena iznad, moguće da je bilo nekih kik boks poteza, tj. babica u školici je pričala da jeste. I ta voda je i meni misterija…isto kao i ti virusi. Poirot bi imao posla kod nas 🙂

  5. Rebeka
    29 September 2014 at 9:46 pm

    Mogla bih i ja da napisem svoju pricu :).

    • 30 September 2014 at 10:10 am

      Koliko se sjećam, tvoj porod nije išao lako zbog problema sa mjehurom.

  6. Rebeka
    29 September 2014 at 9:53 pm

    Ali kad citam kako je kod nas, onda shvatim da bolje ne pricam kako je negdje drugo, jer mi smo zaista razmazeni. Slusala sam da i u Japanu tretiranje bola kod pacijenata isto se ne posvjecuje tolika paznja. Posto zene pucaju pri porodu i poslije ih siju to je jako tesko izdrzati bez neke anestezije a brate ne treba ni da se pati ako se bas ne mora!

  7. 2 October 2014 at 11:43 pm

    I moja bebica je sad dobila konjuktivitis,i stavljali smo tobrex,a pedijatrica je rekla da je to pokupila dok je prolazila kroz porodjajni trakt od mene,dosta drugarica su mi se porodile u skorije vrijeme,i par zena iz skolice,i sve su imale probleme sa zutim krmeljicama i zapusenim nosicem…!? pa ja se sad pitam da li je moguce da sve mi imamo bas iste bakterije i da toliko bebica izlazi sa Paprikovca sa konjuktivitisom?? :/ ili iako su sve bebice divne i najcistija bica na svijetu ali bebica koja zaista pokupi nesto od mame a sestre mozda koriste iste krpice i sve ihistom brisu,moze dovesti do konjuktivitisa…ne znam lupam ali meni je to palo na pamet.

    • 4 October 2014 at 7:31 am

      Eto vidiš. Ja kad rekoh sestri za nos, kaže ona to je od plodove vode. Međutim, pošto Tobrexom nismo izliječili krmeljice odemo kod pedijatrice i ona kaže da bi to inače bilo ok da nije nos tako zapušen. Uzeli briseve i čekamo nalaze. U međuvremenu smo se muž i ja razboljeli (oboje grlo boli da jedva pričamo) i izgleda kako smo joj nos čistili aspiratorom koji roditelj drži u ustima i “usisava” sline, da smo od nje pokupili nešto. Čekamo nalaz sad. A dobro pitanje si postavila.

    • Rebeka
      6 October 2014 at 1:52 am

      Natasa,
      Ima nesto u tome! U Americi iza porodjaja bebama daju injekciju vitamina K, i stavljalju mast u oci. Roditelji naravno mogu da odbiju K shot, ali izgleda da postoji razlog zasto stavljaju tu mast u oci. Evo nasla sam valjda po zakonu moraju da stave antibiotik masti za oci da bi se sprijecili infekcije ociju
      prenosim sa babycenter:
      A nurse will put antibiotic ointment or drops in your baby’s eyes soon after birth. (This may be postponed up to an hour so you have a chance to breastfeed.) The ointment or eyedrops are required by state law in the United States to help prevent eye infections, some of which can cause blindness. These infections are caused by a variety of bacteria that your baby could have been exposed to just before or during birth, including gonorrhea and chlamydia.

  8. Ivana
    10 August 2015 at 3:05 am

    Mozete li mi reci koliko kosta porodjaj u klinici Jelena? Pozdrav

    • 10 August 2015 at 10:30 am

      Nažalost, ne. Vjerujem da imaju na svom sajtu cijene ili objašnjenje kako doći do cijena. Pozdrav.