Ljudi Banjaluke

Sasvim slučajno na fejsbuku vidim da je moja prijateljica “sviđnula” stranicu Ljudi Banjaluke. Iz radoznalosti odem na stranicu da vidim kakvi su to ljudi Banjaluke i imam šta vidjeti. Stranica napravljena po uzoru na Humans of New York, samo kod nas – manje, intimnije, banjalučkije. Ko živi u Banjaluci odmah se zalijepi za odlične fotografije i komentare administratora.

14562_235204403333934_1417979375_n
“Nešto sam fotografisao, aparat je bio na oku i ugledao sam ih, instinktivno snimio. Pojma nemam ko su, ali jedna od meni dražih fotografija, puna iskrene „gradsko-gdje ćemo na kafu poslije“ emocije.”

Nakon desetak minuta oduševljavanja fotografijama i komentarima koji su jednostavni, pozitivni, hvataju na prvu,  odlučim da se javim administratoru i uživo vidim o kakvoj se to osobi radi.

Ko je do sad pročitao više od dvije priče koje sam napisala, zna da posebno volim kad razbijem neku svoju predrasudu. Ovaj čovjek ih je razbio nekoliko.

Goran Terzić je inženjer elektrotehnike u penziji. Da, penzioner stoji iza ove stranice. Ne znam kako vi, ali riječ “penzioner” obično vežem za nekog ko je u poznim godinama, vrijeme provodi na relaciji apoteka-čekaonica kod doktora i eventualno na klupi. Penzioneri su nemoćne osobe na kojima se lome kola našeg sistema.

Ali ne kod ovog penzionera!

Ovaj šeta ALI sa svojim Nikonom.

Ovaj penzioner ide na koncerte “ali drekavce ne podnosi”. Frajle, Džiboni to mu predstavlja uživanje. Oko Hladnog Piva još se lomi. Koliko penzionera znate koji su čuli za Frajle?

Prenosimm izjavu poznatog pjevaca sa njegove fan stranice. "Još jednom zahvaljuje svima koji su bilu u petak na koncertu i slušali ga 2h na pljusku, prehlađen je i bolestan leži doma ali poručuje da mu nije žao ni sekunde!!!"
Prenosim izjavu poznatog pjevača sa njegove fan stranice.
“Još jednom zahvaljujem svima koji su bili u petak na koncertu i slušali ga 2h na pljusku, prehlađen sam i bolestan ležim doma ali poručujem da mi nije žao ni sekunde!!!”

Ovaj penzioner prilazi nepoznatim ljudim u svakodnevnim situacijama. Postavi im koje pitanje, dijalog savršeno ukomponuje uz fotografije i kako kaže, nastavi dalje.

10155302_245933385594369_7620496337628486382_n
-Da nisi malo pretjerao sa vezanjem bicikla?
-Ne, dva su mi već nestala, trudim se da sačuvam ovaj treći.

Pored nepoznatih, hvata i lica Banjaluke, one koji su svima poznati ako žive u ovom gradu. Ako ne spadate u tu grupu, evo male foto-razglednice kroz objektiv i tastaturu ovog hroničara koje sam probrala po svom ukusu. Ima ih još mnogo, ali meni su ovi posebno dragi i oslikavaju našu realnost koja je puna humora, bijede, gorčine, a hvala svemiru, i kritike 🙂

Svaki dan počinje sa njim, u 07:30 „vedri i oblači“ na vrlo popularnoj radio stanici, gdje obavezno ispriča mnogo interesantnih priča, koje često nemaju veze sa vremenom. Ponekad se malo više zanese u priči, na naše zadovoljstvo, pa ga je jednom voditelj upozorio: „Ma daj reci još vremensku prognozu, sada će 5 do 8, moram puštati vijesti.“
Svaki dan počinje sa njim, u 07:30 „vedri i oblači“ na vrlo popularnoj radio stanici, gdje obavezno ispriča mnogo interesantnih priča, koje često nemaju veze sa vremenom. Ponekad se malo više zanese u priči, na naše zadovoljstvo, pa ga je jednom voditelj upozorio:
„Ma daj reci još vremensku prognozu, sada će 5 do 8, moram puštati vijesti.“

 

Ako ste barem 2-3 puta u kafiću popili kafu, morala vam je prići, sa tim toplim i tužnim pogledom, nudeći svoje ručne radove na prodaju.
Ako ste barem 2-3 puta u kafiću popili kafu, morala vam je prići, sa tim toplim i tužnim pogledom, nudeći svoje ručne radove na prodaju.
-Mogu li da te slikam? -A jel može još jedno pivo?
-Mogu li da te slikam?
-A jel može još jedno pivo?
Imam dva pitanja za tebe: -Zašto nema novih poslovica iz Kalnovika? -Nema novih poslovica, jer poslovica postaje poslovica kad odstoji koju godinu. -Kako je baba Radojka? -Baba Radojka je dobro, jer u vječnim lovištima svi su dobro.
Imam dva pitanja za tebe:
-Zašto nema novih poslovica iz Kalnovika?
-Nema novih poslovica, jer poslovica postaje poslovica kad odstoji koju godinu.
-Kako je baba Radojka?
-Baba Radojka je dobro, jer u vječnim lovištima svi su dobro.

Ono što Goran naročito napominje na ovoj stranici je da ga  ne zanima  kako se ljudi sa fotografija zovu, odakle su, koje su vjere nacije, rase.

Bitno mi je da sam ih snimio, da su mi rekli svoju priču ili da sam uhvatio atmosferu u kojoj su se našli.

Evo posebne dvije lole čija mi se priča svidjela.

-Tetovaža na srcu, može malo detalja? -Istetovirao sam sliku svoje supruge prije 5 godina kada sam se ponovo oženio.
-Tetovaža na srcu, može malo detalja?
-Istetovirao sam sliku svoje supruge prije 5 godina kada sam se ponovo oženio.
Svi smo mi djeca. Snimao sam akciju mjerenja pritiska i šećera u krvi. Ne poznajem niti jedno dijete koje se nije bojalo injekcije. Možemo ostariti, ali taj urođeni strah od igle je ostao, makar u djeliću sekunde koji je uhvatio aparat.
Svi smo mi djeca.
Snimao sam akciju mjerenja pritiska i šećera u krvi. Ne poznajem niti jedno dijete koje se nije bojalo injekcije. Možemo ostariti, ali taj urođeni strah od igle je ostao, makar u djeliću sekunde koji je uhvatio aparat.

Ima tu još dosta slika, ljudi, priča…ne mogu stati sve ovdje i bilo mi je jako teško da ih proberem. Nadam se da vam je djelić bogate galerije bio dovoljan da vidite ljepotu Banjaluke iz drugog ugla ili da je samo vidite, po prvi put.

Za kraj, mahanje od dobrog duha našeg grada.

10372086_248016375386070_1217961035017845311_n
čika-Ale

Fotografije i komentari ispod fotografija su preuzeti uz saglasnost autora sa fejsbuk stranice “Ljudi Banjaluke”.

6 Comments

  1. 15 July 2014 at 9:17 pm

    Eee… Super! 🙂

  2. 16 July 2014 at 11:55 am

    🙂

  3. 16 July 2014 at 5:44 pm

    Super mu je i stranica i misija…
    Posebno mi se sviđa ona debela Banjalučanka, kovrdžava, s naočarima… 😀

    • 16 July 2014 at 6:27 pm

      Od-lična! 😀

  4. 16 July 2014 at 9:33 pm

    Životno, životno, životno! Aj lajk it! 🙂

    • 17 July 2014 at 7:27 am

      E, Labilna, ti ga saže jednom rječju! 🙂