Kroz Gorski Kotar, Sloveniju i Italiju – 2. dio od Gradiške do Barselone biciklom

10609634_10152631309564349_2732568353596845556_n
Lokvarsko jezero – vještačko jezero nekad zvano Omladinsko u čast omladinskih radnih brigada koje su sagradile branu 1952-1955

Pozdrav svima. Mogu vam se pohvaliti da smo prepišali Gorski kotar . Odatle je slijedio spust do Rijeke uz manje uspone u gradu. Nalazimo se u kampu mjesto Ičići, pijemo Karlovačko sa promotivnom cijenom od 12kn. To sve ima svoje čari jer imamo pogled na more i grad Rijeku. Palo je i kupanje u moru danas, voda preledena, đonovi na sandalama otpali pa smo vezicama popravili. Hvala Sport Nutrition radnji koja nam je donirala energetske pločice i pomogla da izguramo brda. Slike u prilogu. Sutra bi trebali biti u Italiji kod prvog Warmshowers hosta ako se javi.

10568900_10152631309959349_6088369104402099738_n
Bolje sandala, nego guma od bicikla 🙂

Ovako je 12.avgusta zvučalo javljanje sa puta ka Barseloni. Tekst je necezurisan, nema potrebe da vam uskraćujem raspoloženje i duh koji su momci prenosili kroz svoje mini-izvještaje.  Dalji put je vodio ka Sloveniji.

Evo nas opet.
Jutros oko 7h krenuli smo iz kampa u Ičićima i vraćali se 10ak km prema Rijeci da bi izbasali na cestu prema Trstu. Brda gazimo bez većih problema uz veliku sparinu. Stižemo na slovensku granicu i tu smo napokon završili sa predavanjem pasoša.

10561616_10152633646309349_568877199417463858_n
Fotografisanje biciklista pored tabli sa imenom mjesta ili države je nezaobilazno nebitno da li idete do Laminica ili Italije. To je nešto što se jednostavno treba uraditi.

Nakon ulaska u Italiju, zaobilazimo Trst i dohvaćamo ravan teren i tako završavamo u Portogruaru sa 160km. S obzirom da nas je dosta ljudi podržalo u ovom projektu želio bih se zahvaliti svima koji su nam pomogli. Kampovanje je malo teže i uzimamo hotel u centru grada (nije ovo toliko ni loše kad čovjek sagleda). Slovenija je idealna za bicikliranje zajedno sa Italijom, vozači imaju dosta tolerancije, pejzaži su fantazija. Odlučili smo voziti 20km od mora, cijene su kao kod nas manje-više. Usput srećemo dosta biciklista, avanturista na vespama i jos dosta toga, jedan mali svijet istomišljenika. S vremena na vrijeme Italija mami mirisima u malim gradićima ali nemamo puno lufta da stalno stajemo. Trenutno imamo još 50km do Venecije u kojoj ćemo ostati par sati odakle nastavljamo u Treviso gdje imamo smještaj. Na putu do Portogruara srećemo par drumskih biciklista opremljenih u Transcontinental setupu i pretpostavljam da je u pitanju ekipa sa trke. Za cijenu od 30e sa doručkom u vrhunskom hotelu u centru grada Italija mi se ne čini skupa, zasad. Budžet cikloturera iznosi oko 10e dnevno ali kako smo imali veliku podrsku naših drugara imamo priliku da odmorimo u ekskluzivnijim mjestima od šatora.

Nekad šator, nekad hotel, ljepota cikloturinga uz drugarsku podršku. Svaka čast.

10559784_10204410252075762_8727636311058647340_n
Iako je u Italiji biciklizam nacionalni sport, a cikloturisti normalna pojava, momci su nekako bili zanimljivi mamama 🙂

14.avgust
Polazeći iz Portogruara plan je bio dosta kilometara. I dobro smo gazili. Do Venecije samo gaženje. Onda na ulasku u Veneciju oduševljenje odnosom prema biciklizmu. Naravno, ovo je grad koji se ne zaobilazi. I tako se upustismo u obilazak. San Marco cilj svima pa i nama. Međutim krenuli smo gurajući bicikle pored sebe, a mostova kao u priči. Snalaženje nije teško, jer je na svakom ćošku napisano kuda ići. Bili smo dosta uporni, a onda ostavili bicikle i propješačili da i to uslikamo.

10590488_10204410238155414_3493744245849412709_n

U povratku sladoled, kako mu odoljeti . Ne treba puno trošiti riječi o Veneciji, stvarno je fascinantna i rijeke ljudi koji ju dnevno posjećuju. Na izlazu neki Italijani upituju o opremi i zapisuju . Biće trošenja. Napuštajući Veneciju stajemo kod Lidla i upoznajemo Čeha Pavela koji putuje Italijom. I tako odlučujemo da mu se pridružimo u kampu Serrenisima i druženje jos uvijek traje. Nije bas po planu, ali je druženje bolje nego da jeste. Sutra rano nastavljamo dalje, pa ko zna dokle.

10583929_10204430611824743_3498275526586041081_n

15.avgust
Samo jedna slika i velika priča. Vozili smo oko 200 km danas. Došli kasno u kamp koji je pun. Čuvar kad je Čuo kako smo došli nam je ponudio besplatan smještaj na ulazu, počastio nas internetom. Čovjek je iz Amerike, policajac u penziji, živi u Italiji. Da napomenem da smo na jezeru Lago di Gardia koje je kao more. Kampova na svakom ćošku. Jos uvijek sjedimo i pričamo sa njim. Pitanje je hoćemo li spavati od uzbuđenja. Čovjek je legenda u kampu i okolini.

10603730_10204419121377489_996116898098094143_n
Sada da se vratim na ideju izvještaja koju sam imao prije ovog kampa. Išao bi ovako:
Danas izgleda neki jebeni praznik u Italiji. Nigdje ništa ne radi i svi se vozaju biciklima. Oko Padove uglavnom drumaši i izgleda nema aluminijuma tamo, samo karbon. Što Pana kaže, svaki drugi je napucan da ne postoji skuplji. U toj svoj njihovoj besposlici nailazimo u problem. Ponestaje nam vode i odlučujemo se zaputiti prema Veroni, valjda nesto radi i radilo je na sreću . Ostatak priče je gore.

Pošto su momci redovno izvještavali drugare i zemljake u grupi BBK Gradiška, tako je bilo i dosta komentara na slike, jedan od njih, potpuno istinit 🙂 zvuči ovako:

“Iz fotografije u fotografiju, ja sve više sumnjam da je profesor uopšte napustio Gradišku.:) “, zbog konstantnog nedostatka Nemanje na fotografijama. Ipak, kasnije će se uspostaviti ravnoteža. Izgleda da su momci podijelili posao. 

Dalje priča ide ovako:

Pošto smo stigli ranije u Piacenzu evo jedan izvještaj, a mozda padne još jedan do mraka.
Vratio bih se na sinoć pomenutog čuvara kampa. Njegovoj dobroti tu nije bio kraj. Jutros smo rano ustali i spakovali se, dijelom da odemo što ranije, a većinom da se pozdravimo sa njim, Keith Harry-em. Priredio nam je iznenađenje, nekoliko flaša vode i 20€, da nas podrži. Rekao je da zauzvrat želi da ga samo izvještavamo o putovanju. U mojim očima nevjerovatan čovjek.

10559962_10204448892681753_7085740584545312322_n
Mali osvrt na današnju vožnju. Kiša nas je ispratila sa jezera i padala je sve jače. Tražeći skrovište nastavljamo da vozimo i više i ne razmišljamo o skrovištu. Po pedali kilometar po kilometar, vrijeme se lagano popravlja. Poslije 12h kiša prestaje, kasnije i sunce izlazi. Cilj je bio bar Cremona, ali tamo stižemo dosta rano. Degustirali smo pizzu tamo u Harrijevo ime i nastavili prema Piacenzi.

10603457_10204423059275934_947623273765328074_n
Opet Vedran 😀

Uglavnom ravno, dosta kukuruza i kanala putem . Malo ćemo obići grad i onda duži odmor, jer sutra idemo put Genove, a do tamo ima prevaliti dosta brda.

Sa ovako lijepim i ukusnim prizorom stajem. Uskoro nastavak.

3 Comments

  1. 4 September 2014 at 2:13 pm

    Uživam čitajući, samo ne znam što se rasplačem svaki put jbt!

    • 4 September 2014 at 2:21 pm

      Znaš, znaš, samo nećeš da kažeš 🙂 Meni to Blagomogživota uvijek uradi. Svratim tamo periodično pa odradim turu.

  2. 18 November 2014 at 7:06 pm

    Ove fotografije su izazovne, i bih da krenem na put!