Krema bez koje se ne može

Ovih dana sam u fazonu krema i kremica. Stomak lagano raste, pa kao svako odgovorno žensko se trudim da što više jedem kako se meni sviđa a sa što manje posljedica. Da ne bih “popucala” tj. dobila strije od apetita koji nije zanemarljiv niti za podcjenjivanje, zbijam redove u borbi protiv strija raznim uljima i kremama. Pošto sam ipak ja u pitanju, ni obično mazanje  ne može biti samo to. Sjetila sam se babe i njenih krema bez kojih ne može.

Moja baba nije bila neka peka niti gospođa niti neko ko je mnogo davao za izgled. Ipak, ne mogu joj poreći trud i želju da izgleda pristojno i “u svijet”, kako je ona znala reći. Kosa joj je bila potpuno sijeda, nije se farbala i to joj bio baš pametan potez. Za razliku od većine svojih vršnjakinja, bila je skroz kratko ošišana (ja sam je šišala, o tom će sigurno biti koja priča) pa je već sa frizurom pravila statement ili kako se to već kaže u modnim krugovima. Baba je bila nesvakidašnja, to smo do sad naučili ali ono po čemu se nije razlikovala od većine žena su bile kreme bez kojih ne može.

Prva krema je bila medicinska, za bolove. Imala je deep relief i ketonal mast i svašta nešto za pomaganje kad je “promjena vremena” ali jedna krema bez koje nije mogla i koju je redovno naručivala da joj kupim je bila konjska krema. Bogam’. Baba je bez konjske kreme bila kao bez ruku i nogu i ništa joj nije pomagalo za reumu kao ta krema. Ne znam da li je to bilo zbog slike konja na kremi ili je u toj kremi stvarno postojao neki tajni sastojak ( možda za čuvanje od konja) ali kad baba naruči konjsku kremu, onda se to moralo uraditi.

images

Druga krema je bila estetska, tačnije krema za depilaciju. Nije baba išla na plažu, niti je u suštini imala potrebu da sređuje noge ili ruke. Ovo je bila krema, što je i sama govorila, za bradu i brkove. Jednom mi je fino objasnila da kad čovjek dođe u određene u godine, ostane bez dlaka tamo gdje trebaju biti a dobije ih gdje ne treba. Baš zbog toga je, nakon što ju je sestra iz Njemačke uputila u tajne uklanjanja dlaka s’ lica, odlučila da se više na zapušta. Do tad su se njeni kozmetički tretmani uglavnom svodili na šišanje ili čupkanje brade i brkova a nakon otkrića ove kreme, ništa nije bilo isto. Baba je bila ponosna na svoje pristojno lice.

Nekad za strije, nekad za brkove, a nekad za konje 🙂 prioriteti nam se  mijenjaju sa godinama ali uvijek  postoje jer svaka žena ima kremu bez koje ne može.

3 Comments

  1. 28 March 2014 at 2:45 pm

    Pantenol! Mažem ga čak i kad me boli glava!

  2. 31 March 2014 at 12:28 pm

    Ja sam svoj stomak mazala Pavlovićevom masti, od 4.meseca pa sve do kraja trudnoće (oba puta). Danas nemam niti jednu striju na stomaku, a Pavlovićka se nalazi u kućnoj apoteci na mestu br 1.

  3. Rebeka
    17 August 2014 at 1:40 pm

    Volim sve opise o babi. Ja mnogo volim svoju babu, a ti si bas duhovita.